Exit 2018. - dan četvrti - ni Guetta ni Garrix - Vojko V je kralj festivala
17.07.2018. 08:39
Kako to?
Punoljetni je Exit došao do velikog finala.
Obaranje rekorda posjećenosti posebno se osjetilo posljednjeg dana festivala, bez obzira na činjenicu da je to bila baš nedjelja. Glavnu su pozornicu otvorili regionalni heroji My Baby nakon kojih je na pozornicu stala mlada zvijezda u usponu, Alice Merton. Njen singl "No Roots" sigurno znate, lagana plesna uvertira za krem de la krem svjetske DJ scene. Martin Garrix i David Guetta očekivano su dobro prihvaćeni, uz očekivane popratne pirotehničke efekte te očekivane trenutke ludila publike koja je u do kraja ispunila prostor ispred Maina. Također, ako ste se našli u rulji nešto dalje od pozornice kada je počeo neki od njihovih velikih hitova - oprez. Djeca s mobitelima histerično počnu trčati prema bini, pa može biti malo nezgodno. Sve je to divno, krasno, prekrasno, spektakl na svjetskoj razini uz iznimnu kvalitetu zvuka, svjetla, video projekcija, na Dance Areni se plesalo do sljedećeg podneva uz miljenicu festivala Ninu Kravitz, no istog se dana dogodilo nekoliko neočekivanih situacija. U pozitivnom smislu, naravno, u tipičnom Exit điru.
Od siline pozitivne energije koja vlada festivalskim prostorom, ne poludi samo publika - najranjivija skupina su zapravo regionalni izvođači, koji haraju Fusion pozornicom. Za sam kraj festivala ostavljene su tri posebne regionalne hip hop snage između koje se ugurao žestoki Asian Dub Foundation. Dame imaju prednost, stoga je Sassja bila prva koja je napravila kaos. Uvijek dobro raspoložena, uvijek nabrijana, euforična i uživljena u nastup do kraja. Publika uživa zajedno s njom i glasno joj odgovara na stihove dok dobivamo potvrdu da je aktualni album "No Problemo" dobro poznat i diljem regije. Proširila je dobar glas po festivalu, tako da se Fusion u relativno kratkom roku od početka svirke prilično popunio, a na njene ritmove i rime nitko nije mogao ostati miran. Ha, tako to Sassja, jednostano i lako. Zamišljen i mudar Vojkov pogled sa strane ti je dovoljan dokaz da se tu radi o nečem ozbiljnom.
Iz Tuzle se selimo u Split, na bini je najtvrđi đir upitnog morala. Premda je nedavno skandalozno objavio singl s mekanom grupom Best, kult štovanja Kreše Bengalke toliko je jak diljem regiona, da mu se sve oprašta. Sam na pozornici, u pratnji simpatičnog DJ Vrha, spasitelja svih nestašluka i Kreše i Vojka, nabrijanih na Exit atmosferu. Krešo nije otvorio sa pjesmom "Sine", i to mu zamjeram, ali je dalje dovoljno nabrijao atmosferu da ostavi itekako dobar dojam. Sky Wikluh je toliko dobar domaćin da se splitski đir od uzbuđenja od očekivanog napravio neočekivano pa je gangster tako tri puta zaboravio rime pjesme "Šta ćeš?", što je zapravo bila i dobra stvar jer se tada trgnuo, nasmijao (!) i bez treptaja žestoko i agresivno odradio stihove kojih se još uvijek sjećao. Falio je Antonio Makinja da podigne atmosferu, no nekoliko hitova Kreše i Žuvija savršeno su se uklopili u festivalki đir.
Za sam kraj festivala, here comes the king. Svi Srbi koji ga možda dosad nisu znali sada će znati. Nakon Doma sportova, može pravo u beogradsku Halu sportova, jer će se ovaj nastup još dugo, dugo prepričavati. Ne samo nastup na Fusionu, već i nastup na Karaoke stageu koji je bio uvertira uz hitove Dine Dvornika, a i after (ne u zatvoru) na Dance Areni. Vojko V je poharao Exit festival. Vojko V je pokorio Exit Festival. Vojko V je prepun energije napokon na pozornici dao upravo ono što se od njega i istoimenog albuma godine očekuje. Nabrijan, u elementu, uz mnogo mimike, mnogo gesta, pokretima je donosio slikovitost svojih glazbenih ostvarenja, napokon usklađen s fantastičnim DJ Vrhom. Nakon lejmerskog fijaska na Zagreb Beer Festu, ovo je bio pravi odmor za dušu. A bome, ima Vojko i glas, triba bi na Dvojku i Trojku to iskoristit. Ritam i mjera djela su se poštovali, dinamika na ekstremnoj razini, fristajl izuo iz patika, Nintendo proradio, ali majku mu, orgulje nisu. Ništa na svijetu nije savršeno, pa čak ni jadan Vojko koji se tome približava. Srećom nije ih razbio, jer, kako kaže, nije Adastra, pa ni mi ostali ne trebamo osjećati susramlje, već ponos veći nego onaj na hrvatsku nogometnu repku. "Ceca u Parizu" uz Sky Wikluha i Krešu uživo zvuči bolje nego ikad, premda je opet tu dolazilo do nekih zaboravljanja tekstova i ponovnih izvođenja.
Možda je Exit? Možda su Srbi? Možda je jutro? Možda je Sky? Sto posto. Vojko je izdominirao.
