photo: Disturbed, credit: Filip Bušić
We are Disturbed! – metal velikani u Budimpešti
08.10.2025. 20:37
Sad već davne 2009., kad je Disturbed posljednji put nastupao u zagrebačkom klubu Boogaloo, studentski budžet se nažalost nije mogao dovoljno rastegnuti za koncerte. No zato je, nakon 16 godina čekanja, napokon i to došlo na red. A kad je još objavljeno da se turneja organizira prilikom 25 godina debut albuma “The Sickness”, odluka je donesena bez puno razmišljanja. Najlakše i najbrže od nas bilo je potegnuti do Budimpešte, što je ionako uvijek dobra ideja, a sudeći po brojnim regionalnim tablicama oko László Papp arene, nismo bili jedini koji su tako razmišljali.
Megadeth je nekako nespretno nazvati predgrupom, niti je njihov nastup uopće ostavio takav dojam. Osobno nisam neki poznavatelj njihova opusa, no nastup kao takav je definitivno ponio one koji jesu. Publika je skandirala nakon većine pjesama, a “Symphony of Destruction” i “Holy Wars” ostavljene za sam kraj popraćene su ovacijama. Megadeth je nastup priveo kraju nešto prije 20h, publika se razletjela po dvorani I oko nje, a čak i nešto ranije od predviđenog krenula je uvodna projekcija “Spread The Sickness” za Disturbed. I od samog početka, show. Izveden na pozornicu zamotan u luđačku košulju i u okovima, Draiman je od starta do kraja bio na razini zadatka. Zvuči li isto kao prije 25 godina? Ne, ali je dovoljno blizu da nikog ne bi bilo briga.
Setlista je izglancana odavno, “The Sickness” od starta do finiša, a u drugom dijelu još par neizostavnih hitova, iako ima tu još materijala itekako koji nije mogao biti uvršten. Redali su se hitovi, “Voices”, “The Game”, “Stupify” i “Down With the Sickness”, jedna žešća od druge. Publika relativno mirna, no vidno uigrana, svi pjevaju, reagira se na svaki Draimanov poziv da se plješće, da se dignu šake u zrak, tijekom koncerta svi smo jedno. Kad je na “Down With The Sickness” napokon došao red i na signature povik "Ooh-wah-ah-ah-ah", ona studentica iz 2009. napokon je došla na svoje i mora se priznati, vrijedilo je svakog čekanja.
Nakon potonje atmosfera se malo smirila, očito je da su prve četiri favoriti dobrom dijelu okupljenih. No unatoč tome, show ide dalje. Veliku ulogu imao je i vizualni element pa je osim standardnog light showa, nastup bio popraćen i ozbiljnom količinom pirotehnike koja je gorjela uzduž velike metalne konstrukcije u pozadini. Bend odlično raspoložen, s puno međusobne interakcije, puno šetanja po pozornici, skokova, poziranja. Generalno je dojam da su svi članovi benda pazili na to da svim krajevima arene pridaje dovoljno pozornosti I stalno su mijenjali pozicije po pozornici. Nakon mirnije sredine, atmosfera se ponovno diže s “Conflict”, dok čitava arenom složno iznova i iznova odzvanja “Enemy”.
Teatralnost je bila na samom vrhuncu za vrijeme “Meaning Of Life” dok se na pozornici odvija scena izvršenja smrtne kazne, Draimanu se niz lice slijeva krv, za vrijeme čega zlokoban smijeh ispunjava dvoranu. Čitav bend prigodno odjeven u narančaste zatvorske kombinezone, da se dočara scena. Ukomponiran je I mali snippet “Crazy Train”, taman dovoljno da izmami osmijeh okupljenima.
Dvadeset minuta pauze da se saberemo i odmorimo, sasvim u redu, i kreće drugi dio nastupa. Metalnu konstrukciju zamijenio je “The Guy”, velika zakrabuljena maskota koja je lebdjela and pozornicom. Otvara nova “I Will Not Break”, a zatim kreće još jedan niz hitova. “Ten Thousand Fists” popraćena je prigodnom reakcijom dvorane, kako je i za očekivati, a od covera, iako nemamo zamjerke na “Land of Confusion”, “Sound Of Silence” ipak je odnio pobjedu. U pratnji žičanog kvarteta i klavira koji dramatično gori nasred pozornice, Draiman je pokazao i dokazao zašto ga se smatra jednim od najtalentiranijih vokalista žanra.
Kraju večeri privele su nas “The Light” i “Inside The Fire”, a prema izlazima nas je vodila “Ring Of Fire”, jednog jedinog Casha. Večer za pamćenje!
