Bad Mushrooms + Aztec @ Hard Place
06.04.2014. 16:13
[caption id="attachment_927" align="aligncenter" width="547"]
Bad Mushrooms © Tomislav Sporiš[/caption]
Kao i obično, svatko željan poštene doze dobre rokerske svirke i atmosfere uvijek može svratiti do Hard Placea. Tako je bilo i sinoć, na novoj lokaciji (za one koji još ne znaju), „ispod“ NSB -a.
S obzirom na to da se čekalo da se klub popuni živim bićima, a grla natope pivom, program je kasnio oko sat vremena te su oko 23 sata na pozornicu izašli Aztec otvorivši koncert obradom pjesme „The Hellion/Electric Eye“ od Judas Priest.
Aztec su četveročlani bend koji svira heavy metal covere. Pretpostavljam da se radi o relativno novom bendu, jer tako i zvuče. Bilo je tu svega: od spomenutih Judas Priest, preko Bon Jovi, Black Sabbath, Metallice itd. Samom svirkom nisam oduševljen jer mislim da bi se dečki trebali više pozabaviti pjesmama koje su odlučili svirati. Dobrim dijelom sve je to zvučalo kao da su repertoar prosvirali na nekoliko probi i - evo ih već na pozornici. Rokenrol ne mora biti tehnički savršen, ali bi u muziciranju trebalo održati određenu razinu preciznosti i kompaktnosti.
No sve ovo ne znači da je ukupan dojam loš, jer je frontmen scenskim nastupom uspio privući pažnju dobrog dijela publike, te su svoj posao zahuktavanja atmosfere uspješno obavili. Ako se još malo više posvete probama, mislim da Aztec imaju potencijala biti dobar gažerski bend kojem će svaki rokerski klub rado pružiti priliku.
Nakon malo dulje pauze, pozdrava i zahvale od strane Gorana, bubnjara Bad Mushrooms, svima koji su plaćanjem upada pomogli bendu u snimanju albuma, krenuli su s razglasa riffovi Ritchia Blackmorea i Rainbow odnosno pjesme „Ariel“, a cure iz modne marke Cycle ReCycle su počele izlaziti na stejđ kako bi predstavile nekoliko kreacija Martine Tompić, idejne začetnice ovog vintage/retro/rokenrol branda. Naravno da se neću upuštat u komentiranje s modnog aspekta, ali mogu reći da je cool da se netko sjetio redizajnirati odjeću, te promovirati retro stil i neka stara vremena iz kojih bi današnje mlade dame mogle puno naučiti kad je riječ o oblačenju odnosno kreiranju vlastitog stila, što je danas rijetkost.
Nakon cura, evo i Bad Mushrooms u novoj postavi. Naime, promijenili su tri člana - novi su gitarist Lovro, vokal Josip i basist Vanja, a starosjedioci su Goran na bubnjevima i Jan na orguljama.
Od prvih taktova uvodne pjesme „Trokut“ osjetilo se da će svirka bit tradicionalno dobra, no da ćemo dobiti nešto drugačije Gljive nego što smo navikli. Neću uspoređivati novu i staru postavu u smislu koja je bolja, svatko neka prema svom ukusu mjeri, ali mogu reći da je stara postava zvučala nešto sigurnije i točnije, pogotovo vokal i gitarist, što je logično s obzirom na dugogodišnje zajedničko sviranje i stotinjak odrađenih svirki, ali mi se repertoar i glazbeni smjer u koji su krenule Gljive s ovom novom postavom puno više sviđa i mislim da su Jan i Goran napravili odličan potez pri odabiru novih članova.
Stare Gljive su se više oslanjale na klasične rock hitove kao što su „Stairway to Heaven“, „Smoke on The Water“, „All Right Now“, te na zvuk i svirku Led Zeppelin,dok su se nove Gljive stilski jako približile Deep Purple, Uriah Heep, Rainbow i općenito tom progressive rock izričaju 70-ih čime su se malo odmaknuli od klasičnog blues rocka. To se pogotovo osjetilo u odličnoj novoj pjesmi „Demoni“ koju jedva čekam čuti na albumu.
Očiti vođa benda na pozornici i izvan nje je Goran čiji masni i gromoviti udarci drže cijelu svirku na okupu kreirajući moćan zvuk koji vam udara u prsa. Jan više dolazi do izražaja nego prije, što mi je drago, ne samo zbog njegovih tehnički preciznih sposobnosti, nego i zbog slavnog prljavog hammond zvuka koji danas bendovi sve manje koriste. Vokal se još uvijek privikava na zahtjevan hard rock repertoar u koji su se Gljive upustile, te je bilo razvidno da ga pojedine dionice umaraju, no glas ima, na pozornici odlično izgleda i s vremenom se od njega može očekivati da bude jedan od boljih blues rock vokala kod nas jer s Gljivama mu se otvorio put za napredak. Mladu žičanu sekciju čine očigledno veliki talenti čija je svirka puna groovea. Gitarist Lovro je pjevao i dosta visoke dionice da bi vokalno upotpunio zvuk što mislim da je donijelo i malo opuštene jam atmosfere u svirku koja je starim Gljivama falila, te očekujem i njihov veliki doprinos u daljnjem autorskom radu benda.
Osim već poznatih autorskih pjesama, te hard rock hitova koje inače sviraju, večer su završili s iznenađenjem - starom pjesmom Deep Purple „You Keep on Moving“ iz doba Tomyja Bollina. To je bio užitak čuti, kao da su sami sebi htjeli poručiti da samo nastave dalje sa svirkom dok god uživaju u tome, bez obzira na težak i trnovit put kojim ovakav rock bend mora koračati.
Tekst: Jakša Stecca
Fotografija: Tomislav Sporiš
