Koncerti

Alter Bridge @ Budimpešta

Alter Bridge @ Budimpešta

Alter Bridge

Po drugi put, na turneji kojom Alter Bridge promovira hvaljeni album Fortress, hrvatski fanovi imali su priliku u relativnoj blizini poslušati ovaj američki kvartet. Prvu priliku su imali u studenome prošle godine u hladnom Beču, a sada u predljetnim danima u sparnoj Budimpešti.

Alter Bridge je sreća u nesreći, bend nastao nakon raspada američkog post-grunge giganta Creed, odnosno svađe i odlaska pjevača Scotta Stappa. Ostatak benda predvođen gitaristom Markom Tremontijem odlučio je osnovati novi hard rock bend, drugačiji, agresivniji, eksperimentalniji, melodičniji. Mjesto pjevača je trebalo popuniti, i nakon duge pretrage Mark Tremonti se sjetio jednog anonimnog pjevača koji je sa svojim bendom bio predgrupa Creedu na nekoliko koncerata, odlučio mu se javiti pa su se, nakon nekoliko razmijenjenih snimki, našli, zasvirali i Alter Bridge se rodio. Taj anonimni pjevač bio je Myles Kennedy, tada učitelj gitare u malom američkom gradu Spokaneu, a danas najveći radnik u rock’and’rollu koji posljednjih godina nikako ne staje već je stalno ili na turneji ili u studiju, ako ne s Alter Bridgeom, onda s velikim Slashom.

Nakon cjelodnevnog znojenja po prozračnom gornjem gradu i zagušljivim, punim smoga i prenapučenim ulicama donjeg grada po kojima vas prodavači pokušavaju šarmirati da uđete baš u njihov dućan, ulični karikaturisti vuku za rukav, a dame noći se diskretno okupljaju pred svojim lokalima i spremaju za svoj dio večernjeg kolača, stigli smo nekako i do dvorane Petofi Csarnok (veličine našeg zagrebačkog Boogalooa) u kojem nas je dočekala temperatura saune. Doslovno smo se svi topili, no vrijedilo je.

Točno u 21 sat prostor se zamračio i na pozornici su se pojavili Myles Kennedy, Mark Tremonti, Brian Marshall i Scott Phillips. Krenuli su s “Addicted to Pain”, na kojoj je zvuk bio klimav, no tonci su se ubrzo snašli, pa se do kraja koncerta sve savršeno zvučalo.

Prva erupcija oduševljenja dolazi na “Come to life” s albuma Blackbird, nakon nje Tremonti oduševljava sve prisutne sa solažom na žestokoj “Bleed it Dry”. Potom se dobro raspoloženi (čitaj: vidno alkoholizirani) Myles obraća publici s par riječi i počinje sjajan uvod na “Cry of Achilles” uz podršku svih ruku u zagrijanoj publici koja nije štedila glasnice na refrenu “Don’t close your eyes, something beautiful is still alive…“.

Nakon hitoidnih „Brand new start“ i „Ghost of days gone by“ u setlistu se uguralo eksperimentalno, prog rokersko putovanje s pjesmom „Fortress“ s istoimenog novog albuma.

Svaka odsvirana pjesma u njihovom setu je himna sama za sebe, publika je pjevala svaki stih i na trenutke nadglasavala Mylesa i ekipu što se pogotovo čulo na „Broken Wings“ koju je Myles većim dijelom prepustio publici. Kao i obično, na njihovim koncertima sve emocije nakupljene u dvorani eksplodirale su na „Blackbird“, pjesmi u kojoj se Myles obraća prijatelju riječima „Memories of you stay strong, someday I too will fly and find you again“, a radi se o čovjeku koji mu je u ranoj mladosti prodao prvu gitaru i koji je preminuo upravo jednom dok su pjesmu stvarali. Imajući u vidu da svi kroz život doživimo taj osjećaj da nam draga osoba „odleti“, nije čudo da je ova pjesma najvažniji trenutak koncerata Alter Bridgea.

Svoju eksperimentalnu stranu Alter Bridge pokazali su i na „Waters Rising“ na kojoj Tremonti svojim moćnim baritonom preuzima ulogu glavnog vokala i daje Mylesu priliku da uhvati zraka za ostatak zahtjevnih dionica koje besprijekorno neumorno izvodi na koncertima. Na repertoaru se našla i neizostavna „Metalingus“, potom „Isolation“, „Farther than the sun“ i „Open your eyes“ za kraj regularnog dijela.

Posljednjim atomima snage, oduševljena publika traži još, a Myles se vraća u zavodničkom raspoloženju s akustičnom gitarom i odluči odmoriti svima glavu i dušu s „Watch over you“.

Ubrzo mu se pridružuje Tremonti, te dvojac prije završne „Rise today“ grabi električne gitare i započinje završni gitaristički duel u kojem vodi borbu između Mylesovih blues trikova i Tremontijevih brutalnih metal solaža. Naravno, duel u kojem pojedinačnog pobjednika nema, jer svima je jasno da su individualno izvrsni glazbenici koji zajedno stvaraju magiju.

Nadajmo se da će priča o ovom bendu samo rasti i što duže trajati jer Alter Bridge daje iskonsku rock kvalitetu, emociju, iskrenost, savršen omjer agresivnosti i melodije, a možda će se netko i od hrvatskih promotora potruditi i dovesti ih kod nas da jednu stranicu svoje povijesti napišu i s hrvatskim fanovima kojih je, sudeći prema društvenim mrežama, sve više.

Prekrasna večer za koju je vrijedila svaka potrošena forinta, svaka kap znoja i svaki prijeđeni kilometar.

Tekst: Jakša Stecca

Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."