Kensington u Budimpešti
11.11.2015. 10:02
Osim nezaobilaznih gradskih tura bajkovitim Budimom i luksuznom Peštom, put do glavnog grada Mađarske prevaljen je glazbenim povodom – ovo je najbliže što je Kensington došao Hrvatskoj i nadajmo se da će se isto uskoro promijeniti.
Tko su Kensington?
Mladi Holanđani Casper Starreveld i Jan Haker osnovali su ovaj indie rock bend davne 2005. Nakon vokalnog osvježenja od strane Eloia Youssefa, i dolaskom novog bubnjara Nilesa Vanderberga stvorena je dobitna kombinacija koja ih nakon njihova tri izdana albuma odvodi među brojne fanove i svjetske pozornice. Osim nominacija za brojne nagrade za singlove s albuma "Rivals", prije nekoliko dana objavljena je i suradnja s Arminom van Burrenom ("Headin' up high") koja ih prezentira širem spektru fanova.
Zašto Hrvati ne znaju za njih?
Klub A38 glazbom stilski ima sličan izbor bendova kao i Tvornica kulture, pa intrigira misao kako to da ih nitko od hrvatskih glazbenih PRova nije već doveo. Osim toga, dečki imaju ugovor s Universalom, što je još jedan od upitnika, kako to da nisu poznati hrvatskoj publici, jer jako dobro znamo da Universal lijepo prezentira sve svoje članove obitelji. Ili ipak odabrane?
Moment kada su sve sumnje i upiti odbačeni, bila je objava u nastavku recenziranog koncerta.
Za sitnih 1500 forinti (oko 40 kn) u podrumskom prostoru starog ukrajinskog broda u 21 h započeo je koncert nizozemske grupe Kensington. Od prve pjesme nadalje cijela je večer tekla kao da je netko stalno dolijevao ulje na vatru. Skakanjem se osjetilo kako se brod trese i u ponekom momentu je djelovalo da ćemo i zapravo zaploviti.
"All for nothing" logično je otvorila koncert, a bila je dobra za zagrijavanje i publici i bendu.
Dečki su redom nizali hitove, znojili se i uzdisali zajedno s većinom ženskom populacijom. Zanimljiva je bila i scena izlaska na binu kada je bubnjar isti tren zaključio da mu je vruće pa je prije početka svirke pokazao sve tetovaže na prsima.
Sinoć su prevladavale pjesme s albuma iz 2014., ali su se u dva navrata vratili na stari album, upoznajući nove članove publike s ukupnom diskografijom. Osim završetka prvog dijela koncerta s "Home again", na bis su se vratili odsvirati "Streets" i njihovu najljepšu "Little light" koja je završila dugom instrumentalnom bukom. Tu su Holanđani dali zadnje atome svojim brzih gitarskih poteza i snažnim bubnjanjem.
Pitate se, jel' se isplatilo?
Poslušati Eloijev neizmjerno inspirativan glas uživo i spoj koji ovaj bend ima na bini bilo je gotovo nestvarno. Nikad zapravo ne misliš da će te neki bend razočarati, ali uigranost do ove mjere, savršenstvo zvuka (pozdrav toncima), i naizgled nezainteresirana, ali ipak podivljala mađarska publika, zatvorili su savršen krug. U sat i pol vremena publika i bend bili su jedno, od intime do složnosti, od divljanja do divljenja. Veliki plus za druželjubivost ide Casperu Starreveldu koji se vidno umoran slikao i družio s fanovima te potpisivao albume i merch nakon koncerta.
Dobar uvod spektaklu Kensingtona bili su mađarski Minimyst, šesteročlani bend koji ima jako lijepu glazbenu ideju (takozvani DownPop) i emociju, ali nažalost, nedorađenu. Zapravo, jedina manjkavost je naglasak na vokalisti, kojega bi u većini slučajeva trebala zamijeniti back vokalistica čiji glas savršeno odgovara zvuku benda. Muški vokal svoj manjkavi glazbeni raspon u većini pjesama izvuče jakom emocijom, a osobito dojmljiva bila je izvedba pjesme "Birdhouse".
Sve u svemu, köszönöm, Budapest! Kensington poslušan uživo, a na popisu koncerata kraj njihova imena stoji velikim slovima "APPROVED".
