Albumi

"Krivo društvo" Toma Odella

"Long Way Down" priskrbio je Tomu Odellu svašta; NME ga je doslovno popljuvao vrlo ružno i bez jakih argumenata, s druge strane odnio je Brit Award po izboru kritike, penjao se na britanskim top ljestvicama i sve nas osvojio singlom "Another Love". Nakon tri godine evo nam ponovno Toma s novim albumom "Wrong Crowd".

Svi koji poznaju Odellov rad u glavi odmah stvore poveznicu – klavir. Međutim, dok je na prvom albumu taj klavir bio dominantan instrument, s onim snažnim akordima i lijepim melodijama, ovdje smo osupnuti instrumentalnim orkestracijama benda ("Somehow"). Osim toga, na albumu se mogu čuti i utjecaji raznih glazbenika koje Tom često navodi kao uzore, poput Eltona Johna i Joea Cockera.

"Wrong Crowd" počinje istoimenom pjesmom čija je tema vrlo životna i jednostavna za razumjeti. Tom se pita zašto se uvijek nađe u pogrešnom društvu u kojem zapravo ne želi biti, koje ga ne razumije, ne pruža mu mogućnost rasta i samoaktualizacije. Ne pitamo li se svi mi to ponekad? Je li naša ekipica baš prava za nas? "I wish I could find somebody that could treat me right." kaže Tom. E pa, pogodio je srž problema s ovim stihom. Na "Magnetised" možete ostati pomalo zbunjeni, jer čim pjesma počne pitate se je li to još uvijek Tom Odell ili se Coldplay nekako našao na albumu. Balada "Constellations" mogla bi se puštati kao sentiš na koji bi se zaljubljeni stiskali u nekom klubu, možda prekidali pa se ponovno mirili. Sama pjesma zapravo i govori o toj drugoj šansi u vezi, jer kako kaže Tom "It's gonna be different tonight".

Za razliku od prvog albuma, "Wrong Crowd" je glazbeno bogatiji i šareniji, a to se može zahvaliti cijelom nizu novih instrumenata koje ovdje imamo prilike čuti. Osim toga, album je i stilski vrlo eklektičan. Nailazimo ovdje na mnogo toga - od jazzističkih klavirskih melodija, gitarskih fusion upada, gudačkih sola (koja posebno dolaze do izražaja na "Somehow") i ritma bossa nove kojeg čujemo u određenim segmentima.

Jedna od najjačih pjesma na albumu je svakako "Daddy" koja, uz "Jealousy", pruža uvid u Tomov raspon glasa i njegove vokalne sposobnosti. Kao najslabiji uradak na albumu izdvojila bih "Silhouette". Iako je pjesma vrlo plesna i lako pamtljiva, a ubrzo se ulovite i kako pjevušite refren kuhajući ručak, zvuči pomalo izlizano i fali joj ono nešto. Album završava emotivnom "Somehow" (osobno, najdraža pjesma na albumu), a deluxe izdanje nam nosi još četiri pjesme. Među njima bih izdvojila "Mystery" zbog vrlo iskrenih i životnih stihova. Intrigantna pjesma je i "Entertainment" u kojoj se Tom osvrće na život kantautora i izvođača. To je inače vrlo popularna tema među glazbenicima, ali tek u nekoj njihovoj zrelijoj fazi.

Sam Tom kaže da je ovaj novi album krik prema nečem čistom i nevinom, prema nečem vrijednom. "Wrong Crowd" je zapravo ulazak u svijet odraslih u kojem ljubav nije više jednostavna i laka. Svijet u kojem nema više dječje nevinosti, u kojem je naivnost okarakterizirana kao slabost, svijet u kojem nas naša iskustva izoliraju od drugih.

Pomalo je neobično čuti Toma Odella u ovakvim glazbenim aranžmanima imajući na umu "Long Way Down", ali s druge strane oni mu posve odgovaraju. "Wrong Crowd" je vrlo dobar album, s iskrenim stihovima i iznimnim glazbenim ostvarenjem. 

Popis pjesama:
01. Wrong Crowd*

02. Magnetised
03. Concrete
04. Constellations
05. Sparrow*
06. Still Getting Used to Being On My Own
07. Silhouette
08. Jealousy
09. Daddy*
10. Here I Am
11. Somehow*

Deluxe izdanje:
12. She Don’t Belong To Me
13. Mystery*
14. Entertainment
15. I Thought I Knew What Love Was

*Top pjesme