Albumi

Skautov snažni povratak

Skautov snažni povratak "dvojkom"

Ima već deset godina otkako je Skaut krenuo u pohod na glazbenu scenu grada Zagreba, a i ostotka Hrvatske. U isto je vrijeme izronila i Adastra (s kojom su donekle stilski povezani te ih je publika često uspoređivala) te komercijalnijim zvukom zaplijenila više pažnje domaće publike. Ali kroz godine, nakon što smo se dosta puta uvjerili da je Jerko Marić jedan od onih pjevača koji na snimci zvuči odlično, a uživo je jedva slušljiv, Skaut je tu da spasi stvar. Skautov prvi album iz 2007. godine, nazvan Nož za dvoje ostavio je dojam da je ovo vrlo perspektivan bend i da će se dugo zadržati na sceni. Drugi album, Blefer iz 2010., ostvario je puno veći uspjeh i pokazao da je bend našao svoj pravac te da zvuči stabilno i cjelovito. "Crna rupa" i "Bog je sad kod nas," balada "Kiša" te nešto veselija "Daj mi pokaži prijatelja," dovele su Skautu cijelo čudo novih fanova i nanijele sve veći interes publike. Nakon Blefera, 5 godina se za Skaut slabo čulo, a sada su napokon, izdali svoj treći studijski album pod nazivom - "II".

Pošto album sadrži određene pjesme napisane još u vrijeme prvog albuma, bilo je govora o tome kako je "II" svojevrsni nastavak na prvi album. Ipak, nakon nekoliko slušanja, novi materijal zvuči svježe i samostalno i nema neku posebnu vezu sa svojim deset godina starijim bratom. Produkcijski je, jasno, nemjerljivo bolji i konkretniji. Stilski, iako se instrumentalno ne čini žešći i nabrijaniji, ostavlja ipak puno agresivniju i mračniju atmosferu i to u usporedbi s oba svoja prethodnika. Tekstovi su generalno puno spretniji i upečatljiviji, što ovom albumu daje ogroman plus, jer se u njima krije možda čak i najveća snaga ovog benda, a ne smijemo zaboraviti spomenuti i da pjevač Ivan Veljača ima jedan od najimpresivnijih i radiofoničnih glasova među hrvatskim rock bendovima.

Album otvara dinamična i otvorena "Hiperpaleolitik", pun pogodak za otvaranje albuma. Uz vrlo izravan tekst i glazbenu pozadinu koja neodoljivo podsjeća na moderniji punk zvuk, jedan od najzanimljivijih dijelova pjesme dolazi umjesto uobičajenih gitarističkih solaža, a to je pomalo nervozna orkestralna dionica koja zvuči kao solaža Dream Theatera u stilu Dimmu Borgira. Pravo osvježenje kakvo se rijetko čuje na domaćoj sceni, "Hiperpaleolitik" je već na prvu postala jedna od najboljih pjesama ovog izdanja. Sljedeća pjesma "Vjerujem" je, iako je instrumentalno vrlo čvrsta i agresivna, relativno neuvjerljiva na refrenu i nakon onakvog početka albuma ostavlja pomalo mlitav dojam. "Šesta Žena" pak ponovno donosi wow faktor svojom metaliziranom blues kompozicijom, a "Papa Štrumf" svojim groovy ritmom i agresivnim gitarama nikog ne ostavlja ravnodušnim. Uz to, puna je zanimljivog i satiričnog teksta, a refren je prava skakalica za live nastupe i loša ideja za slušati s nogom na gasu. Sljedeća pjesma "Noge Za Trčanje" ponovno spušta dojam. Također je podložena odličnom glazbenom podlogom i nešto manje odličnim tekstom, ali kad se spoje zvuče kao da su malo posvađali.

Nakon nje, slijede vjerojatno najbolje stvari na albumu. Posebno se moram osvrnuti na pjesmu "Nekoj Drugoj Majci." To je jedna od emocionalno najtežih balada na cijeloj sceni, možda i najbolja koju sam imao priliku čuti u dugo vremena. Nosi ju vrlo ugodan zvuk akustične gitare, lijepa i pamtljiva melodija i tekst koji pogađa vrlo duboko i ostaje urezan svima koji ga dožive. Po meni, uvjerljivo najbolja stvar na albumu. Nakon nje, "Lucifer i Ja" nas vodi na mistično putovanje u smrt, od grijeha preko racionalizacija sve do konačnog suda. Gitarističke dionice nam donose kombinaciju ska ritmova i stila Tom Morella iz vremena Audioslavea. "Čovjek koji je mrzio sve" vrlo je mračna nihilistička priča o ljudskoj samousmjerenosti i unutrašnjim previranjima, a "Domino" se, i glazbenim stilom, a i tekstom, vrlo dobro nadovezuje svojom nesretnom pričom ljudske sudbine.

Završni dio albuma donosi pjesme "Sapunica", još jedna glazbeno agresivna i zanimljiva stvar ali s tekstom koji malo zvuči kao stara fora, "Ovo sam ja" koja zvuči pomalo nedorečeno, a završna, atmosferična "Žedan" odlično pokazuje emocionalnu pustoš suvremenog života. Zvučno na trenutke podsjeća čak na Depeche Mode, ali sveukupno, ipak mislim da Skautu bolje ide kad rade svoj prepoznatljiv grunge/alt rock zvuk.

Stoga, iako se na albumu nađe pjesama koje nas nisu oduševile, dobar dio albuma se može svrstati među neke od najbolje odrađenih pjesama na domaćoj sceni uopće. U intervjuu još 2007. godine, bend je naveo Tool, Metallicu i Alice in Chains kao neke od utjecaja na njihovu glazbu, i iako se utjecaj Urbana i Pips, Chips & Videoclipsa još uvijek, kao i na prošlim albumima, dobro čuje u tekstovima, na ovom albumu se više nego ikad čuje utjecaj grungea, Metallice iz Load/Reload faze i Maynardovih bendova kao što je upravo Tool ili možda još više A Perfect Circle. Iako smo produkciju već spomenuli ranije, vratio bih se još jednom na nju, jer se "II" čini kao jedan od najbolje isproduciranih rock albuma na sceni i za to zaslužuje još jedan veliki plus i pohvalu producentima Nevenu Marincu i Gordanu Dragiću.

Popis pjesama:

1. Hiperpaleolitik*

2. Vjerujem

3. Šesta Žena*

4. Papa Štrumf

5. Noge Za Trčanje

6. Nekoj Drugoj Majci*

7. Lucifer i Ja*

8. Čovjek Koji Je Mrzio Sve

9. Domino*

10. Sapunica

11. Ovo Sam Ja

12. Žedan

*Top tracks

Hrvoje Pandžić
Hrvoje Pandžić

Hiding is my greatest fear