Izlet u neke više slojeve atmosfere s Mystery Jetsima
18.01.2016. 15:17
Skoro četiri godine nakon odličnog i do tada najzrelijeg im albuma "Radlands", engleski indie rockeri Mystery Jets izdali su svoj peti studijski full-length album "Curve Of The Earth". Sniman u napuštenoj tvornici dugmadi u istočnom Londonu, "Curve Of The Earth" je melting pot svih njihovih glazbenih utjecaja, kažu članovi benda, ističući Pink Floyd i King Crimson. Ovo je prvi album Mystery Jetsa s novim basistom Jackom Flanaganom.
Album otvara "Telomere" - pjesma čiji se naziv odnosi na dijelove kromosoma povezanih sa starenjem i zdravljem pojedinca (ništa neobično ako se sjetimo naziva albuma "Serotonin"). Unatoč simbolici, "Telomere" bih istaknuo jedino kao odličan izbor za naslovnu pjesmu, jer daje naslutiti kako je i ostatak albuma prožet raznim glazbenim utjecajima dajući nam noviji i puniji, a prepoznatljivi zvuk benda.
48-minutno izdanje se nastavlja nostalgičnom i zanosnom "Bombay Blue" koja podsjeća na ranija izdanja benda, a krase je iskreni i topli stihovi o duhu čovjeka nakon prekida ljubavne veze. Tematski i zvukom bliska joj je "Bubblegum", pjesma o samoispitivanju i suočavanju s prošlošću. Obje pjesme imaju gorko-slatke catchy refrene koji će vam ostati u uhu.
"Midnight’s Mirror" počinje citatom "resolve is never stronger than in the morning after the night it was never weaker" iz Mike Leighova filma "Naked", a uz taj uvod, u pjesmi se ističu i duge note sintesajzera koje podsjećaju na Kraftwerk. "1985" je još jedna retrospektivna, ljubavna pjesma s albuma, jedna od najljepših s "Curve Of The Earth", na čijem se početku lijepo nadopunjuju klavir i glas frontmana Blainea Harrisona. Najduža pjesma na albumu je "Blood Red Balloon" koja će se vjerojatno svidjeti fanovima Pink Floyda. Ljubiteljima psihodeličnih gitarističkih rifova svidjet će se i "Saturnine".
Veoma osobna i emotivna "Taken By The Tide" možda je najbolje glazbeno ostvarenje na "Curve Of The Earth", najviše zbog prijelaza s akustičnih gitara na crescendo električnih gitara i bubnjeva koji nisu potopili visok Harrisonov vokal čime je samo potvrđen muzički talent Mystery Jetsa.
Mystery Jets. Fotografirao Tom Beard.
Na ovom albumu nema potencijalnih "instant" indie pop hitova kao na prethodnicima (npr. "Someone Purer", "Show Me The Light", "Young Love" i sl). Pjesme su ovaj put više himničke i stadionske i lako bi vas mogle povesti na neko emotivno putovanje u prošlost. U tekstovima pjesama se osjeti pomak naprijed na složenije teme i dublje motive ("the people walking down below, crawling home alone like spiders as the cancer slowly starts to grow") dajući nam na znanje da "Radlands" nije bio iznimka u diskografiji benda, već da je bend doista postao ozbiljniji u svom radu.
"Curve Of The Earth" je prilika koju su Mystery Jets poklonili sami sebi da probaju nešto novo van svoje sigurne zone i poprilično su uspjeli u tome. Još i na prethodnom albumu "Radlands", vidjeli smo da je bend napredovao i sazrio (kao i na svakom sljedećem albumu do tad), no ovaj put su sebi zadali dosta zahtjevan zadatak… Iako su Mystery Jets razvili i obogatili svoj zvuk djelujući samouvjerenije no ikad, "Curve Of The Earth" kao cjelina, nažalost, nema neko više značenje s obzirom na (pre)ambiciozan naslov albuma i njegovu naslovnicu, mada je svakako riječ o dosta dobrom albumu. Pojedinačno gledano, na albumu nema pjesme koja bi impresionirala neko "naslušano" žedno uho. Možda je to zbog toga što je ovaj album sniman u vlastitoj produkciji benda, a možda je njihov melting pot otopio početne želje i osnovnu misao albuma. Kako god bilo, posljednji studijski uradak Mystery Jetsa dostojan je nasljednik "Radlandsa" (koji će za mene i dalje biti njihov najbolji uradak).
Popis pjesama:
1. Telomere
2. Bombay Blue *
3. Bubblegum
4. Midnight’s Mirrior
5. 1985 *
6. Blood Red Balloon
7. Taken by The Tide *
8. Saturine
9. The End Up
*Top pjesme
