photo: Milošev - "U prolazu", credit: Mladen Udovičić
Milošev - “U prolazu” - prolazno
27.12.2021. 12:50
Ništa se ne bi trebalo prepuštati slučaju. Ništa ne bi trebalo biti “U prolazu”. U glazbi. No, mnogi su glazbenici prošli kroz debitantski album Mateja Miloševa, koji je sve najvažnije aktere domaće estradne pop scene okupio na jednom mjestu. I stvorio zanimljivo djelo koje je istovremeno kvalitetno, ali i opet, neobično - obično.
Ovo je sve ono što hrvatska pop scena ima, što njeguje već dulji niz godina. Zvuk koji je prepoznatljiv, forme koje su predvidljive, emocija koja je prisutna, ali je nekako hladnija i povučenija nego što bi možda to trebala biti. Stidljiva, no opet, ne može joj se prigovoriti niti za jednu notu, niti za jedan takt.
Zato ipak na trenutke tu su oni koji razbiju tu monotoniju i samom svojom pojavom udahnu energiju mediteranske strasti, opuštenosti, uz upečatljivu društvenu kritiku i daju albumu zasluženu posebnost. To je TBF u pjesmi “Vječni sjaj” koja se jedina izdvaja iz cjeline, na pozitivan način, i s pozitivnom porukom u konačnici. Optimizam isprepleten s realnošću i funky ritmom dobra je kombinacija, pojačan zborskim back vokalima zvuči moćno i uvjerljivo. Posebice u odnosu na ostatak albuma, sanjivih pop-rock djela koja su često prilagođena standardnom opusu gostiju.
Radiofonično, da, kvalitetno, da. Korektno, u potpunosti. Lijepo upakirano, uz violončelo kao odličan dodatak, kao autorska prisutnost, otisak, skoro na svakoj pjesmi.
Itekako je zanimljiva i posebna posljednja pjesma, “Before I Go” izvedena na gitari i jedina na engleskom jeziku, čiji je autori i izvođač njegov pokojni otac Ras. Žanrovski poprilično odskače od ostatka albuma, kao i emocijom, odličan dodatak albumu i preokret u smjeru.
Album otvara decentan rokerski feeling, koji kao da se boji pokazati svu svoju silinu, no opet ima stav dovoljan da zainteresira slušatelja za ostatak sadržaja na albumu. Uz vokal Dunje Ercegović i inspirativne stihove, dobra je kombinacija te jedna od highlighta albuma.
Ostatak, korektan. Za debitantski album prilično dobro, no sada je potrebno da Milošev pronađe svoju autorsku prepoznatljivost, posebnost koja se ne prilagođava očekivanom stilu svakog suradnika, već nešto u čemu će se drugi prilagođavati njemu. Jedino će tako ovaj projekt imati smisla i neće se utopiti u prepoznatljivoj i već viđenoj radiofoničnosti kvalitete hrvatske pop glazbe.
