Albumi

Lovely Quinces EP – Meet me in Moscow (Part One)

Lovely Quinces EP – Meet me in Moscow (Part One)

Vjerujem da je domaća indie scena itekako željno iščekivala novo studijsko izdanje Lovely Quinces, točnije prvi dio albuma Meet Me in Moscow. I sama sam među njima. Volim što Dunja Ercegović radi i drago mi je da jedna mlada osoba, koja se u nas udostojila baviti glazbom koja nema elemenata turbo folka i/ili izlizanog dancea 90-ih, dobiva priliku otisnuti se u svijet. Dunja se tako nedavno vratila iz svijeta bogatija za iskustvo nastupa s grupom Giant Sand i Thurston Moore Bandom, a ovaj EP joj dođe kao lijepa uspomena za kraj proljeća, tim više što je već dobio vrlo visoke ocjene od strane kritike.

Ja pak moram simpatije staviti sa strane i priznati da moje oduševljenje ipak nije toliko veliko. Evo i zašto. Smatram da se uvijek sve mora učiniti da glas na snimkama i na koncertima bude u prvom planu (osim ako se to kosi s umjetnikovom koncepcijom, ali to je d(r)uga priča). To mnogi naši producenti i ton majstori još nisu shvatili. Usporedno s time prema pjevaču ide i zahtjev mene kao slušaoca da on ili ona ima dobru dikciju. Pjevač je taj koji priča neku priču ili prenosi neke svoje dojmove i slušatelji ga naprosto moraju razumijeti, barem u većoj mjeri. Ako dikcija nije dobra i razgovijetna, pisanje teksta je prilično besmislen podvig. Ako ispjevani tekst nije razumljiv, onda se gubi značaj i određenih glazbenih momenata u melodiji, aranžmanu, dinamici pjevanja ili sviranja... To se, nažalost – barem koliko me uši služe – desilo Dunji. Iako sam taj nezgodan moment primijetila i na njenim koncertima, mislila sam da je to zbog već spomenutih ton majstora koji ponekad pretraljavo rade svoj posao, no očito nije. Iznimka je pjesma "Nostalgia", vjerojatno zbog višeg tonaliteta koji prirodno zahtijeva veću napetost pri pjevanju čime se dobiva bolja dikcija, te u manjoj mjeri "M". Dunja bi pri snimanju drugog dijela albuma (a pretpostavljam da je to u procesu) itekako trebala pripaziti na ovaj vrlo bitan moment. Mlada je djevojka kojoj se nigdje ne treba žuriti, a taj segment izvedbe bi svakako trebala popraviti. Do tada, ne mogu se pridružiti onima koji Dunjinim izdanjima daju visoke ocjene. No, da ne ispadne da se fokusiram samo na ono negativno.

Suradnja Lovely Quinces i Marka Mrakovčića se, u glazbenom smislu, ispostavila kao jako dobra kombinacija. (Sve mi se čini da će se Mark uskoro trebati klonirati kako bi ostvario suradnju sa silnim bendovima i izvođačima koji trebaju njegovu pomoć, a kako bi opet imao život.) Kao prateći glazbenik Mark je Dunjinoj glazbi udahnuo jednu novu dimenziju koja bi svakako trebala biti prisutna prilikom nastupa u većim koncertnim prostorima.

Popis pjesama:

1. "Tide"

2. "M"*

3. "Pretty"

4. "Nostalgia"*

5. "In time"

*Top tracks

Ana Hotko
Ana Hotko

Fear is a liar