Ratnička plovidba prema nekim novim morima: Ensiferum - "Thalassic"
09.08.2020. 21:43
Nakon nekoliko albuma koji su bili lošiji od prethodnika, finski Ensiferum dovodi novog člana i objavljuje novi, malo drukčiji album.
Tri godine nakon pomalo mlakog "Two Paths", finska ratna horda vratila se jača nego prije. Novi album "Thallasic" zvuči svježije i zrelije od prethodnika i može stajati uz bok klasicima poput "Iron i From Afar". Tome su definitivno doprinijele male promjene koje su Petri Lindroos i društvo unijeli u već provjereni recept žestokog ratničkog folk metala.
Prva je promjena novi klavijaturist Pekka Montin. Nakon odlaska Nette Skog, Ensiferum je muku mučio s pronalaskom klavijaturista, a Pekka se čini kao pun pogodak. Osim što svira klavijature, on je otpjevao i clean vokale na ovom albumu, o čemu će biti više riječi kasnije. Druga je promjena tematika: ovo je Ensiferumov prvi konceptualni album - bavi se oceanima i morskom tematikom, što je odmak od uobičajenih tema ratobornih Finaca. Vidi se to iz naziva pjesama, pa i samog naziva albuma. U cijelu priču uvodi nas „Seafarer's Dream“, jedan od najboljih uvodnih instrumentala u Ensiferumovoj diskografiji.
Sljedeća „Rum, Women, Victory“ ogledna je pjesma ovog albuma i kao takva je bila odličan izbor za uvodni singl. U njoj se spajaju najbolje od starog i novog Ensiferuma. Na njoj se čuju snažni, a melodični rifovi, zaštitni znak Ensiferuma te moćni, visoki cleanovi novog pjevača. Vokal Pekke Montina podsjeća na power metal pjevače iz 80-ih, ponajprije legendarnog Michaela Kiskea. Time se dodatno naglašavaju power metal elementi Ensiferumove glazbe koji su oduvijek bili prisutni u većoj ili manjoj mjeri. Njegov se glas odlično slaže s tradicionalno dobrim Petrijevim growlovima, što se najbolje čuje na „For Sirens“, pjesmi koja se može podičiti ponajboljim refrenom na albumu. Taj kontrast novog-starog nosi čitav album. Dobar primjer toga je i „Andromeda“, koja pomalo podsjeća na kultnu „Token of Time“ s Ensiferumovog prvog albuma. Gitarske međuigre i solaže, jedan od glavnih sastojaka Ensiferumovih zvučnih čarolija, i dalje su tu te u ovom novom kontekstu i dalje zvuče odlično.
Još jedna odlika ovog albuma je melodičnost, kako u vokalima tako u instrumentalima. Tu ih se može usporediti sa sunarodnjacima Amorphisom, a s njima ih spaja i pjesma „The Defence of Sampo“. U finskoj mitologiji Sampo je drevni artefakt velike moći koji je izradio kovač Ilmarien. Amorphis su o njemu napisali čitav album ("Skyforger"), a Ensiferum se sada malo dublje primio Kalevale, finskog nacionalnog epa. Ensiferum nikada nije bio full-on viking metal bend poput recimo Amon Amartha, ali su im teme pjesama bile konzistentne: ratnici, epska putovanja, feštanje prije i poslije bitki. Simpatično je to, ali bilo bi zanimljivo čuti kako bi zvučao čitav album vezan uz neku priču ili lika iz finske mitologije ili narodne predaje. Bilo bi to interesantnije nego da budu još jedan bend koji pjeva o Thorovom čekiću i Ragnaroku, motivima koji u metal glazbi postaju lagano izlizani.
„One With the Sea“ usporava tempo svojom mračnom i sumornom atmosferom. Ta pjesma ima potencijal uljuljati slušatelja u drijemež iz kojeg čega izbiti neočekivana „Midsummer Magic“. Ova užasno zabavna folk metal poskočica bi prije mogla pripadati u diskografiju Korpiklaanija, ali će zasigurno postati hit na koncertima onog trenutka kada se na njih opet bude moglo ići u normalnim uvjetima. Nakon nje slijedi veliko finale albuma, devetominutna „Cold Northland“, novi nastavak sage o Väinämöinenu. Ono što su započele „Old Man“ i „Little Dreamer“ prije više od 20 godina na njihovom debitantskom albumu ovdje završava (barem zasad) u grandioznom tonu. Strukturalno je jako zanimljiva, a na njoj novi vokalist najviše dolazi do izražaja. Symphonic metal elementi na ovoj pjesmi dodatno zaokružuju nadaleko poznatu teatralnost ovih Finaca, kao i njihovu glazbenu vještinu. Moglo bi ju se svrstati uz bok hitovima poput „Lai Lai Hei“ i „The Longest Journey (Heathen Throne pt. II)“, što zbog duljine i kompozicije, što zbog toga što je svaka od ovih pjesama na svoj način nevjerojatno velika, grandiozna, te rijetko kad dosadi.
Nakon dva albuma koji nisu bili loši, ali su označavali neku fazu stagnacije u njihovoj karijeri, Ensiferum su objavili punokrvni folk metal album koji se svakako ističe u moru kopija koje svakodnevno niču na sceni. Jako je teško „furati“ istu priču čitavu karijeru, a da ona stalno zvuči svježe i izgleda da je ovim albumom Ensiferum ponovno doplovio na mirne vode.
Popis pjesama:
1. Seafarer’s Dream
2. Rum, Women, Victory
3. Andromeda
4. The Defence of the Sampo*
5. Run From the Crushing Tide
6. For Sirens*
7. One With the Sea
8. Midsummer Magic
9. Cold Northland (Väinämöinen Part III)*
