The Oppressed, The Bayonets, Crasso de Odio, Ljubiša Samardžić @ Močvara

12.05.2014. 10:04

Hooligan rock'n'roll

5. Antifa Night, povodom kojeg su 10.05.2014. u Močvari okupljeni lokalni zagrebački hardkoraši/crusteri Ljubiša Samardžić, zadarski HC punxi Crasso de Odio, novosadski skinsi The Bayonets, te mitski Velšani The Oppressed, dugo će ostati u sjećanju svih koji su ga pohodili. Pozitivna atmosfera, prijateljska agresija i eksplozivna energija podgrijana alkoholom i glazbom različitih podžanrova punka ispunjavali su sinoć Močvaru.

Za crustčinu je bio zadužen Ljubiša Samardžić. Lokalna zagrebačka ekipa ujedno je bila i premijerni bend večeri, te je standardno dobro odsvirala svoj dio programa. Dakako, programa ispunjenog uvijek jasnim porukama i stajalištima koja su suprotstavljena svim oblicima diskriminacije i ksenofobije, uz dodatak kritike kapitalističkog društva. Crasso de Odio sam propustio jer sam morao iskoristiti priliku za postaviti par pitanja Roddyju Morenu, lideru The Oppresseda. Što se tiče The Bayonets, nikad im zapravo nisam pružio priliku i temeljitije ih preslušao, međutim dojma sam da su vrhunski zagrijali tada već solidno popunjenu Močvaru za headlinere večeri.

I onda The Oppressed i divljanje od „Work Together“ do završnih izderavanja na obradu klasika „Antifa Hooligans“ od Los Fastidios. Beskompromisne skinjare iz Cardiffa napokon su i ovom dijelu globusa uživo predstavile svoju jednostavnu, agresivnu i efektnu glazbu skuhanu u kotlu nogometnog nasilja i socioekonomske apokalipse tačerijanske Britanije, te prožetu žestokim antiestablišmentskim i antifašističkim porukama. Tako su se na setlisti našle pjesme „Skinhead Times“ (koju je Roddy "posvetio" svima onima koji imaju prijatelje s "one", ekstremno desne strane), danas itekako aktualna „Living With Unemployment“ (inače obrada pjesme Newtown Neurotics), „Ultra Violence“, „Magistrate“, „Urban Soldiers“, „Skinhead Girl“ (obrada Symaripa prije koje se na pozornici dogodila prošnja), „BNP (You're Full of Shit)”... Jednostavno odlično na svaki mogući način. Mogli su slobodno isti set svirati više puta, a da se publika ne zasiti penjanja na pozornicu, pjevanja s bendom, otimanja mikrofona, stage diveanja i cjelokupnog folklora koji ide uz ovakav događaj. Čak se i bengalka zapalila.

Danas kada su najrazvikaniji ambasadori Hrvatske razne Željke Markić i "za dom spremni" kenguri iz australskih divljina, ovaj minifest, bez obzira na svoj realno gledano mali društveni utjecaj, sjeda nam kao budali šamar. Na kraju krajeva, antifašizam nije političko opredjeljenje već stvar zdravog razuma.

Tekst: Dane Franulović

Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."