Dark srijeda u petak – Planet Srijeda uz Curses, Felvera i Skelesys
24.03.2025. 20:04
Kad sam čuo da se sve popularniji serijal Planet Srijeda ovog puta održava u Kontesi (za one koji ne znaju – bivši VIP klub na samom početku Cesarčeve, takoreć' na samom Jelačićevom trgu) zvučalo je dovoljno off da bi bilo zanimljivo.
Planet Srijeda party je program koji u suorganizaciji jednog od najprepoznatljivijih zagrebačkih DJ-eva Marijana Felvera (popularni program Stereotip) i agencije Utorak koji promovira dobru, mahom dark / cold wave glazbu, uz partnerstvo nezavisnog modnog DIY branda Planet iz Zagreba u vlasništvu Ive Supić Janković. Ono što je svakako najzanimljiviji dio (barem iz pozicije prosječnog posjetitelja) je bila najava hibridnog DJ / live seta u izvedbi argentinskog producenta i DJ-a Skelesysa (koji se nastanio – a gdje drugdje, nego li u uvijek inspirirajućem Berlinu)!
Planet Srijedu pratim, Planet odjeću nosim, i fan sam zvijezde večeri – u Zagrebu uvijek vrlo srdačno dočekanog producenta i DJ-a Cursesa (osim na Planet Srijedi Curses je u bendovskoj izvedbi već jednom nastupao i u Močvari, što bi se – nakon otkazivanja datuma u veljači – trebalo ponovo desiti u svibnju). Uplivao mi je u uši nakon što ga je Dino Milić zavrtio na svojoj matičnoj radio stanici Yammat FM u večernjem programu (stvar „Gretchen Bender” s fantastičnog Curses albuma „Incarnadine” iz 2022. na Dischi Antunno etiketi). Odmah me osvojio gitarski riff u najboljoj maniri Sisters Of Mercy / Fields Of The Nephilim s primjetnim prizvukom elektronike u žestokoj i atmosferičnoj gothic traci, pa sam istražio autora i – malo je reći – ostao oduševljen. Naime, seks između dark wavea i elektronske plesne glazbe nikad nije bio žešći, više kinky i toliko u fokusu mainstreama kao danas, no uslijed poplave autora teško je odvojiti žito od kukolja. Kod Cursesa srećom to nije slučaj, zato mi je jako brzo postao jedan od najdražih producenata i DJ-a, a live act bendovske izvedbe preko DJ setova samo su mu ogroman plus što se mene tiče.
Na party, koji se solidno popunjavao najrazličitijim profilima ljudi (iako je u outfitu, naravno, prevladavalo tamno!) stigao sam kad je Felver vrtio svoj prvi set. Atmosfera se postepeno zahuktavala, ali je zvuk još bio (namjerno) relativno tih. Učinilo mi se da Felver ne daje najbolje od sebe, ali uvjeren sam da je bilo i zamišljeno tako. Na njegov nastup naslonio se spomenuti Argentinac s berlinskom adresom Skelesys u svom live act setu – na autorske pozadinske post-punk trake svirao je live gitaru i pjevao. Govoriti da se u njegovom radu osjeti naslijeđe klasika poput Cure, Joy Division, Siouxie And The Banshees potpuno je nepotrebno, jer to su jednostavno temelji takvog zvuka; flangerom i chorusom obojena gitara preko gotovo mehaničkih, industrijski hladnih, pa ipak plesnih ritmova. Ima tu i utjecaja „novijih” bendova takvog žanra, poput Boy Harsher, She Past Away, Molchat Doma... čijoj popularnosti možemo zahvaliti na prepoznavanju takve vrste glazbe u mainstreamu. E sad, kao i sve što dođe iz undergrounda i postane mainstream vremenom otupi oštricu i često postane mljecava kaša, no Skelesys je još uvijek dovoljno underground da ne mora brinuti o tome, a publika prilično rasplesana prepoznajući njegov live upliv u – za neke – sterilnost eletronske glazbe.
Skylesis nam je te večeri priuštio i vlastiti DJ set, koji – unatoč dobroj selekciji – pati od manjih, rekao bih tipičnih tehničkih boljki; nazvao bih ga „nepočešljanim”, posebno u dijelu prijelaza sa trake na traku, no to ne umanjuje opći dojam (plešuća publika se čini zadovoljnom). Domaćin Felver još se jednom prihvatio dekova i ovog puta bio puno direktniji (i glasniji, ali to je već tradicionalni party build-up) i s izborom boljih u tamne note obojenih traka, na što se zvijezda večeri Curses – koji se čekao do iza 2:30 – savršeno nadovezao, izazvavši trans publike koja ga je željno iščekivala. Luca Venezia iliti Curses (Italo-Amerikanac iz Berlina!) išao je principom „take no prisoners” i u svoj nastup utkao podjednaku dozu new wave-a, dark disca, post-punka, pa čak i Madonninog popa („Get Into The Groove” u dark disco remixu po mom se mišljenju savršeno uklopila u njegov neo-romantični stil). Curses premiksava pjesme koristeći slušalicu u obliku telefonske, a preko pjesama (posebno autorskih) uzima mikrofon i pjeva, povremeno se i zadere, naravno obojeno mnoštvom delay, reverb i inih efekata svojstvenih za takav zvuk. Posebno me oduševljavaju osobno mi ponajbolje njegove „Puttanesca” sa zaraznim mantričnim, gotovo americana gitarskim riffom, te „Another Heaven” sa istoimenog prošlogodišnjeg albuma. Vidjelo se da je i Luca prilično raspoložen, non-stop pleše i vrti se oko dekova u svojoj neoromantičnoj italo-gothic eleganciji (lagana košuljica i hlače visokog struka – svakako jedan od originalnijih stylinga na electro sceni), a selekcija postaje samo sve bolja, kao kulminacija ionako vrlo dobrog partyja.
Planet Srijeda i iskusni domaćin Felver još jednom su opravdali dobar glas koji ih bije, no kod ovog prostora konkretno se moglo poraditi na nešto boljem ozvučenju, koje je – ukoliko niste stajali ispred samih zvučnika uz rub pozornice – bilo nedovoljno glasno (i samim time jasno) već od tamo nekog trećeg, četvrtog reda. Možda je to i do relativno niskog stropa i karaktera samog prostora, koji u pravilu nije namijenjen za elektro partyje, no kapacitetom i onim što nudi može komotno postati uvriježenim domaćinom svima koji obožavaju plesati na ovakvu vrstu glazbu, među koje ubrajam i sebe. Ono što jedva čekam poslušati nakon ovog partyja je zajednički projekt Cursesa i Skelesysa Silver Tears, te naravo uskoro ponovo gledati Cursesa u bendovskoj live act verziji u zagrebačkoj Močvari!
