Ponekad je party bolji od aftera
Kad svira ABOP, onda to tako mora biti.
Kad svira ABOP, onda to tako mora biti.
Bad Seedsi su sinoć, vođeni Caveom, napravili apsolutno magičnu večer. Bilo kakav drugi opis onoga što smo mi sretnici doživjeli sinoć ne bi bio dovoljan da pokaže što smo dobili od Nicka Cavea i Bad Seedsa.
Death Alley, Mantar i Kadavar. Tri imena koja su nas odlučila posjetiti, zabaviti i dobro prodrmati – a usput nešto i odsvirati. I sve to u ponedjeljak. Ako je komu vikend bio prekratak, mogao ga je produžiti i svratiti do Močvare. Ovako je to izgledalo i zvučalo…
Jasno nam je svima da je svijet globalno selo i da se čak ni vaša ksenofobična stara tetka više ne iznenađuje kad ispred Konzuma u nedjeljno prijepodne ugleda Iračanina, Kineza i Obalobjelokošćanina kako cirkaju iz Q-packa i nešto se smijulje. No, u cijeloj toj priči o “melting potu”, vrlo rijetko iskrsne neki Tuareg. Ili se barem meni tako čini, iako priznajem da nisam provjerio podatke s posljednjeg popisa stanovništva. Većinom se ti naši današnji junaci deklariraju kao nomadi, no izgleda da se poglavito drže nomadiranja po sjeverozapadu Afrike, a u ove naše krajeve zalaze tek rijetki, i samo u posebnim prilikama. Upravo je jedna takva bila upriličena jučer u Vintage Industrial Baru, svirao je naime bend Tamikrest.
Od 1996. do danas Meri i Anita su svoj radiofoničan zvuk prenosile brojnim generacijama na izrazito emotivan način, ali i s poštenom dozom suosjećanja i poistovjećivanja publike sa stihovima njihovih pjesama.
Večer uz Nicka Cavea i njegove Bad Seedse u prepunoj beogradskoj Kombank areni u kojoj su u subotu navečer održali koncert u sklopu velike europske turneje, bila je večer za pamćenje. Jedna od onih za koje jednostavno ne želite da završe...
Ljubitelji brojnih svevremenskih hitova Jure Stublića i grupe Film, jučerašnju večer rezervirali su za posjet Tvornici kulture, gdje je na rasporedu bio koncert povodom 30. rođendana albuma „Sunce sja!“. Ova okrugla obljetnica očito je za mnoge bila dobar razlog za zaletit se do Tvornice gdje nas je pomalo zabezeknuo broj okupljene publike, koja je već pola sata prije najavljenog početka nastupa nestrpljivo tražila svoje mjesto u prvim redovima.
Jazz.hr jesenski festival svojim je nastupom zaključio trio pijanista Erica Reeda, jednog od najnaprednijih mislilaca u glazbi.
Kako se godina bliži kraju, mogli bismo se zapitati koliko je upečatljivih koncerata bilo ove godine. Naravno, bilo je dobrih, čak i odličnih, ali ponekad se traži nešto više. Nešto što dirne u dušu i ostavi trajni trag. Upravo to smo dobili jučer kada su velikani post-rocka Sigur Rós prvi put nastupili u Hrvatskoj. I ostavili itekakav trag.
ZEZ je sinoć svoju sezonu završio neobičnim jazz/hip-hop duom iz Seattlea i publici u KSET-u uljepšao sredinu radnog tjedna. Sada je vrijeme da se smirimo, sredimo dojmove sa sinoćnjeg koncerta, rezimiramo sve prethodne i čekamo najavljeni ZEZ festival na proljeće.
Ponekad je dobro imati priliku poslušati nekoliko predstavnika istog žanra, čisto kako bi se dobio dojam o razlikama izvedbi. Dok ćemo u petak moći čuti velikane post-rock scene Sigur Rós, u srijedu smo mogli čuti sastav mnogo bliži standardnoj percepciji post-rocka. Ipak, Tides from Nebula posjeduju dovoljno varijacije da bi ih se moglo istaknuti u moru drugih bendova – također – pretencioznih imena.
Još jedan dan, još jedan tribute bend. Dosad smo mogli čuti posvete više i manje poznatim bendovima s boljim i lošijim izvedbama, ali nismo čuli obradu dostojnu najpopularnije pop grupe svih vremena. Dosad. KC Dražen Petrović ugostio je The Backwards koji slove za jedan od najboljih tribute bendova Beatlesa. Na pozornici im se pridružio i Royal Symphony Orchestra, publici već poznat po suradnji na posveti Queenu u Boćarskom domu. Ni jedni ni drugi nisu razočarali.
Fink i Zagreb se očito vole. Potvrđuju to dvije stvari; publika koja se sinoć ponovno vratila u Močvaru i sam Greenall koji je od agenta inzistirao da Zagreb uključi u prvi ciklus koncertne promocije posljednjeg albuma „Resurgam“.
Nakon nekoliko žestokih sezona iza nas, najžešći dio glazbene scene kao da ima tendenciju izbjegavati Zagreb. Nije da je došlo do potpune heavy metal suše, no broj potvrđenih koncerata prethodnih je sezona bio, ako ne, i duplo veći.
U četvrtak 5. listopada, započelo je jesensko izdanje Indirekt festivala. Već treću godinu zaredom održava se u Beogradu, dok ove godine poprima atribut showcase festivala. Otvorenje se odvilo u prostoru KC Grada, a priliku otvaranja festivala imali su beogradski Triko i Barbarisms iz Švedske.
Slučajnosti ne postoje! - poručio je sinoć John Malkovich, s pozornice Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Prepričao je ulomak iz djela Ernesta Sabata, klasika argentinske književnosti prošlog stoljeća. Neuobičajen performans glazbeno-scenski performans otvorio je novi ciklus Lisinski subotom.
Zagrebačka filharmonija u petak 6.10. otvorila je OFF ciklus koncertom planetarno popularnog violončelista Stjepana Hausera. Bio je to uzbudljiv i nesvakidašnji koncertni događaj. Bogati program donio je i više poznatih filmskih tema (Forrest Gump, La La Land), brojne simfonijske uspješnice i velike klasične hitove od Piazzolle do Rodriga.
Nakon nekoliko godina što su nas konstantno uveseljavali svojim programima u Vintage Industrial Baru (znate, Good Vibrations i Schmeck Daddy), ekipa iz Hangtime Agency je odlučila podići sidro, krenuti u skitnju, prijeći iz sjedilačkog u nomadski način života. Tako da su za ovu jesen bukirali ponešto i u Tvornici, i u Boogaloou, i u Močvari. Nema gdje ih nema. Ipak, kako sad stvari stoje, čini se da će ih najviše biti u Saxu. Klubu presterilnom i prefinom da bi se moglo reći da pruža optimalne uvjete za one punokrvne koncertne derneke, ali i klubu koji ima neku svoju stalnu (u prosjeku nešto stariju) klijentelu, a bogme ima i izvrstan sound u većini slučajeva. Daklem, tu se ove subote smjestio stari poznanik Laka, a vi se taman spremate prijeći s uvodnog odlomka izvještaja na onaj u kojem ćete čitati o predgrupi. Ako nemate vremena ili volje za to, možete odmah prijeći na dio o Laki, smješten u trećem odlomku. Bit će vjerojatno i neki prigodni zaključak, na kraju.
Jučerašnje prohladne jesenske večeri smo se uputili u AKC Mediku, točnije u njenu sastavnicu Grey Room, koja je ugostila veliko ime punk scene Disorder, uz potporu Disbaje i Bakterija koji su bili zaduženi za zagrijavanje. Malen prostor Sive Sobe i njeno „predvorje“ su kroz cijelu večer bili ugodno popunjeni što onima koji su nestrpljivo iščekivali koncert, što onima koji su se došli malo ugrijati uz pokoju čašicu s obzirom na to da je vanjska temperatura bila približna nuli. Rekli bi da se okupilo staro i mlado, ludo i normalno, ali to je već nekako i uobičajena slika za koncerte ovakvih imena na ovakvim mjestima.
Kanadski Timber Timbre su u četvrtak na 80 minuta ispunili koncertni prostor Kina Šiška u Ljubljani vintage elektronikom i glazbenom vizijom 80-ih, sa saksofonistom Chris Cundyijem, koji je ostao neshvaćen kao predgrupa, ali je za vrijeme koncerta benda zasjao u punom sjaju i došao u centar zbivanja. Uspjeli su zvučati intrigantno i zanimljivo, svirajući fragmentirane pjesme, poput Mulholland Drivea su vješto mijenjali sexy ugođaj sentiša i balada u morbidne, nelagodne scene jeze.
Kad ekipa stoji po stolovima i stolicama ispred ulaza u dvoranu, znaš da je nešto opako u pitanju. Dva albuma, jedna ličnost - nostalgija i povratak najboljem. Premda mislim da bi najbolje moglo biti pred njim, jer rad s novim bendom nadilazi većinu dosadašnjih ostvarenja.
Beogradski bend Zemlja gruva prepoznatljiv po specifičnom imidžu i samostalnom djelovanju na sceni koji u okviru vlastitog studija i etikete “Gruvlend” stvara autorsku glazbu nastupio je sinoć pred prepunim Malim pogonom Tvornice kulture.
I suze i smijeh u istoj večeri. Mnogo je emocija naviralo iz velikog umjetnika, Gheorghea Zamfira, kralja panove frule, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskogi.
Nedavno je najavljena nova sezona Big Brothera. Prijave su otvorene, ali prije početka nove sezone, prisjetimo se nekih regionalnih best-of trenutaka.
Što li se to samo sinoć dogodilo? Otvorenje nove sezone u Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski donijelo je nešto sasvim neočekivano i iznenađujuće.
Unpljugd izdanje Psihomodo popa. Benda koji nekako iznova i iznova može biti jednako zabavan, sada na još boljoj razini.
Još jedna srijeda, još jedan koncert u Močvari. Ovaj put bila je riječ o norveškom Shiningu. Za razliku od švedskih imenjaka iz voda black metala, specijalizirali su se u kombiniranju svih mogućih vrsta metala te tako došli do vlastite tvorevine – blackjazza. Kako se piše, tako i zvuči. Inače su trebali nastupiti uz The Dillinger Escape Plan kao predgrupa, no nesretne okolnosti odgodile su suradnju pa smo ovaj put čuli njihov solo nastup. Kako je ispalo? Detaljniji opis slijedi.
Sinoć je nastupio u dvorani Blagoje Bersa, Muzičke akademije u Zagrebu. Galeriju fotografija donosimo u nastavku.
U proteklih su me nekoliko mjeseci životne okolnosti dovele do toga da sam imao čast upoznati poveću brojku ljudi s Jamajke. Dakako da je prije nego kasnije temom razgovora postalo ono što smatram uvjerljivo najboljim nacionalnim proizvodom te države – ska glazba. Uglavnom, svjesni su da postoji, ali ju ne šljive dva posto, ne znaju navesti dva izvođača. Slušaju dancehall i raggau, ska nazivaju dosadnom muzikom za penzionere, te mi garantiraju da se ne sjećaju kad su zadnji put čuli za neki ska koncert. Eto. Pomoglo mi je to da "stavim stvari u perspektivu", nije ska samo u nas marginaliziran i zaboravljen, tako je više-manje posvuda (blažena Njemačka) na ovom svijetu. U to vas ime obavještavam da ću preskočiti lamentiranje nad slavnom boljom prošlošću stjegonoše ska pokreta u Hrvata Skaville festivala, i prosto izraziti sreću i zadovoljstvo što je, unatoč tome što je danas više koncert nego festival, dočekao i svoje 11. izdanje.
Sinoć smo u Močvari imali prilike čuti dva benda koje razdvaja Atlantik, a spaja ih ljubav prema glazbi - američki bend Beach Fossils i britanski Nervous Conditions.
Rijeke ljudi krenule su sinoć prema Šalati. Fanovi iz Hrvatske i susjednih zemalja, koje je činila mahom populacija ljudi kojima su Duran Duran obilježili mladost, skupljali su se već oko sedam sati ispred Schlosserovih stuba.
Isplatilo se čekati ovaj dugoočekivani koncert The Killsa kojeg smo svi bili željni sinoć u Tvornici kulture, a dokazao je to i broj fanova koji su napunili Veliki pogon. Već od devet sati prostor pred binom i tribine bile su ugodno popunjene, tako da su oni koji su željeli naći dobro mjesto napravili pravu odluku došavši ranije.
Dobiti priliku da čujete Mozartov Requiem u crkvi u Beču nije nešto što se događa svaki dan. Još posebnije je što se ovaj put radilo o izvedbi orkestra posvećenog izvođenju Mozartovih djela onako kako je sam skladatelj zamislio. Orchester 1756 iz Salzburga izvodi Requiem sa 40 ljudi, kako je i napisano.
20 godina je vrlo dugo razdoblje, osobito u glazbi. Ipak je to jedno vrlo nemilosrdno područje u kojem inovativnost traje 10 godina, a dosljedna kvaliteta tek nešto malo dulje – u prosjeku proporcionalno količini alkohola u izvođaču. Stoga kapa dolje The Dillinger Escape Planu jer u svemu tome uspjeli su izdržati puna dva desetljeća. Ovaj vikend posljednji put nastupili su sa svoje dvije predgrupe, God Mother i The Number 12 Looks Like You. Rezultat? Vani je bilo kišovito i vlažno, a u Močvari još gore. I nitko se nije žalio.
Zapanjujućim trećim danom i ranojutarnjim tulumom u nedjelju na Orahovačkom jezeru završio je deseti Ferragosto JAM. Čast zatvoriti festival koji je trajao od 3. do 6. kolovoza pripala je popularnom hip hop dvojcu Krankšvester.
Iako je po svim kriterijima za jedan koncertni izvještaj i više nego kasno, osjećam potrebu da napišem kratak osvrt na ono što se dogodilo te pretposljednje nedjelje u srpnju na terasi zagrebačke Močvare.
Na osebujnom Orahovačkom jezeru jučer je započeo jubilarni, 10. Ferragosto JAM. Od utorka na festivalsku lokaciju pristižu tisuće mladih koji će do nedjelje tulumariti na najvećem slavonskom festivalu, poznatom po izuzetno opuštenoj atmosferi koja danonoćno vlada oko jezera.
Već šestu godinu za redom živim pored doma za starije i svakodevno susrećem sugrađane u sedmom i osmom desetljeću života. Da mi je netko rekao da ću vidjeti nekoga njihove generacije tko dva sata rastura koncert, bila bih jako skeptična. I onda se dogodio koncert Toma Jonesa u pulskoj Areni 2. kolovoza.
Gotovo tradicionalno, sredinom srpnja, svjetski poznati gitarski virtuoz Miroslav Tadić zagrebačku publiku na sceni Amadeo oduševi svojim koncertom.
Napokon im se s ostvarila velika želja - Slow Motion Suicide zasvirao je u Vintage Industrial Baru i to u akustičnoj verziji.
Warpaint je eksperimentalni indie rock bend osnovan 2004. u LA-u, a čine ga Emily Kokal, Jenny Lee Lindberg, Theresa Wayman i Stella Mozgawa. Da se radi o koncertu kojeg je zagrebačka publika dugo iščekivala dokazao je i pozamašan broj ljudi koji su čekali u redu za ulaz u klub.
Ryan Adams sinoć je nastupio u rasprodanoj Tvornici kulture i uz predizvođačicu Karen Elson oduševio brojne oduševljene fanove. Galeriju fotografija pogledajte u nastavku.
Zadnjih dana mogla se osjetiti primjetna vrućina na zagrebačkim ulicama. Budući da nije bilo moguće ništa drugo doli čekati pravi trenutak za godišnji, najbolji je lijek bilo ispijanje nekoliko piva usred tjedna. Kad smo već bili u stanju opuštanja, zašto ne poslušati Egypt? Zadnji put posjetili su nas prije godinu dana, a ovaj put pridružio im se domaći Hrmülja. Stoga je bilo zgodno otići, poslušati i utvrditi gradivo.
U četvrtak je otvoren 15. Tabor film festival, koji iz godine u godinu diže ljestvicu i po posjećenosti, ali i kvaliteti. Već prilikom vožnje do samog mjesta festivala, utvrde Veliki Tabor, preko sedam gora i sedam brda, lako se zaboravilo na stres svakodnevice. U predivnom okruženju Velikog Tabora četiri su se dana prikazivale projekcije filmova, održavale radionice, izložbe i slušao pomno biran line up.
Bilo koja osoba koja je ikad voljela rock žanr zasigurno zna tko su The Cult. Njihovi najveći hitovi i danas svako toliko protutnje radio stanicama, a nastupi su im nekad slovili kao legendarni. S obzirom na sve to, moram priznati da sam od onog jučerašnjeg na zagrebačkoj Šalati ipak očekivala više od prezentiranog. Naravno, činjenica je da je dojam od večeri prije i kaosa koji su priredili Prophets of Rage i dalje jak pa je malo teško ne uspoređivati ova dva, potpuno različita dva nastupa, ali nit vodilja je i dalje jasna.
Kraj godine je još daleko, gomila koncerata tek čeka na svoj red, ali već sad je jasna činjenica da će sinoćnji spektakularan koncert Prophets of Rage sasvim sigurno kraljevati na jednoj od prvih pozicija. Žestoko, glasno i energično epiteti su kojima se najbolje može opisati ne samo nastup Prophets of Rage, nego čitava večer. Tko je bio, imat će materijala za prepričavanje, tko nije – može mu biti žao.
U maniri dugogodišnje tradicije - nije festival ako bar jedan dan ne pada kiša - onaj treći ovogodišnjeg INmusica započeo upravo tako, pljuskom. Ugođaj koji nagovještava kraj svijeta zaplašio je veći dio publike koja je ili stigla i sakrivala se pod šatorima ili svoj dolazak na posljednji dan festivala odgodila za nešto kasnije od predviđenog.
Dojmovi od prvog dana još se nisu ni posložili kako treba, a već je stiglo vrijeme za ponovno se uputiti prema osunčanom i vrućem jarunskom jezeru gdje se spremao spektakl. Drugi festivalski dan relativno se brzo rasprodao nakon objave headlinera tako da su očekivanja publike, a sasvim sigurno i organizatora, bila itekako velika.
Po prašnjavom puteljku koji vodi do velikog Jarunskog jezera svoj smjer je lovio bijeli hippie kombi stranih registarskih oznaka. Vozačica strankinja nam udjeli osmijeh, na nebu ni oblačka, a vremenske prognoze za sva tri dana INmusica su neočekivano dobre. Preostaje nam samo da se opustimo i još jednu godinu provedemo spojeni s glazbom na svakom koraku.
Drugi po redu ljetnim koncertom 2017te na krovu MSU dočekali su nas svjetski jaki, svakog trena toliko i poznatiji, riječki Jonathani. Nakon 2 izdana albuma, postava bine jača je za još jednu uokvirenu naslovnicu novog albuma.
Ne valja uvijek gunđati, jel' tako? Ako je tako, onda se možemo koncentrirati na činjenicu da Zagreb (a da ne kažem Hrvatska) u proteklih desetak godina i nije bilo najgore mjesto na svijetu za jednog ska fana. Imali smo određen uzak ali produktivan krug ljudi (shoutout za Siđu i Skatanica) koji nam je omogućio da vidimo i čujemo, kako na ljetnom Skaville festivalu tako i na brojnim gigovima tijekom godine, dobar dio svega onoga što je u toj glazbi na našem kontinentu vrijedilo. Jedan od takvih koncerata je bio i onaj početkom 2011. kada su u Zagrebu premijerno nastupili Samostalni referenti i 8°6 Crew, i pritom pred nekoliko stotina uzvanika u Pogonu Jedinstvo priredili izvrsnu feštu, a mene iz umjerenog pretvorili u okorjelog fana. Šest i pol godina kasnije, razloga za gunđanje se ipak nakupilo puno više nego što smo tada mogli zamisliti. Skaville festival se ugasio, bendovi na turnejama nas zaobilaze (okej, osim neumornog Bucka i koga god već da mu svira pod imenom The Toasters) jer ska gigove u Zagrebu više nitko ne radi, a i što se tiče lokalnih bendova spali smo na nekoliko vrlo blijedih imena. Jednostavno je, nema računice. Scena mrtva, kako raditi koncerte ako si nakon svakog u minusu? Eto, čak i ti Referenti koji su svojedobno bili redovni gosti sad nisu navratili tri godine.Taj je predug post prekinut ovog petka u KSET-u, hvala im lijepa.
Novi album, nova turneja. To je proces koji je već odavno uhodan, stoga nema razloga da ga se jedan od najvećih metal sastava današnjice ne bi držao. Povodom izdavanja "Emperor of Sand", Mastodon je ponovno posjetio Tvornicu kako bi nam pružio svoju gromoglasnu glazbu. A netom prije koncerta smo dobili na znanje da će Tvornica udomaćiti još jedne teškaše, norveški Kvelertak. Uz takvu postavu, zar je bilo sumnje kakav će koncert biti?
Jadna li vam majka nađete li se ikad u pokušaju brzinske kupovine piva u trgovačkom centru Supernova u Buzinu u nedjelju navečer. Em radi do 9, em je koncipiran na način da ćete se prije iskoprcati iz đavoljih kandži na plamtećem brdu okruženom divovskim bijesnim hijenama nego pronaći izlaz iz tog nakaradnog kompleksa u odbojnom predgrađu. Ispričavam se svima iz Buzina, ali ionako sumnjam da itko starno živi tamo. Nego, opisane će okolnosti biti tim gore ako znate da vam se pritom žuri na koncert. U Močvaru, dakako. Na Dog's Beach i The Shivas, tandem čija svirka označava otvaranje Beat City Festivala, dvodnevnog događanja koje se proteže kroz četiri dana i okuplja ono surfersko i rockersko što trenutno kombijima šara po ovom dijelu planeta.
U slučaju ranjiva srca, meke duše ili pak konstantnih prisvajanja osjećaja sentimentalnosti iz određenih razloga, jučerašnji koncert benda Cigarettes After Sex odigrao se kao savršeni lijek spomenutim "simptomima".
U Močvaru su ovog četvrtka došli King Khan & The Shrines. Klub su vrlo ugodno popunili, vjerujem da nas je bilo barem 350. Sve do pola sata prije koncerta činilo se izglednim da će taj broj zapeti na 349. Temperatura, grlobolja, ispitni rokovi, lijevo uho koje je otkazalo poslušnost, te kiša koja je počela onako prgavo prijeteće padati, sve su to razlozi zbog kojih ovaj report, ma zamislite samo šoka i razočaranja, umalo niste čitali. No, vrag mi nije dao mira, em vas nisam htio ostaviti u rubno suicidalnom stanju, em je King Khan ipak prevelika bajica da bi ga se moglo samo tako preskočiti. Pa sam se ipak dokotrljao, nadahnut i ohrabren žarkim svjetlom s Hendrixovog mosta koje je, poput onomad zvijezde betlehemske kad je vodila sveta tri kinga do little Isusa, odvelo humble slugu (u nastavku teksta – mene) do our Kinga, spasitelja našeg soula i proroka rock'n'rolla.
Ponekad toga nismo svjesni, ali svaka država, na svakom kontinentu, ima bendove koji imaju nešto za ponuditi. Tako nam je ovu srijedu Australija pružila trostruku dozu post-rocka. Glavnom izvođaču We Lost the Sea pridružili su se sunarodnjaci Dumbsaint i Meniscus kako bi nam dokazali da i na južnoj polutci postoje kvalitetni bendovi.
Trideset godina je prošlo od kada su Billie Joe Armstrong i bassist Mike Dirnt osnovali punk-rock bend Green Day, dvadeset i sedam godina od kada im se pridružio Trey Cool, a devetnaest godina od kada su zadnji put nastupili u Ljubljani. Čini se to kao daleka prošlost, a za sam bend najvjerojatnije i jest. Tri puna desetljeća uspona i padova, dvanaest studijskih albuma, nekih legendarnih, nekih koje bi najradije zaboravili, jedna punk-rock opera. Hrpetina hitova i horda fanova, što starijih, što mlađih koje je ovaj bend okupio kroz godine, Green Day definitivno čine jednim od najbitnijih bendova 90tih. Sinoć su u sklopu “Revolution Radio” turneje ponovno navratili u susjednu Ljubljanu, a o ovoj večeri pričat će se godinama.
U nedjelju nam je u Tvornici kulture, u sklopu promocije albuma "In Spades", koncert priredio jedan od najvažnijih američkih alter-rock bendova - The Afghan Whigs.
ESC Life i My Buddy Moose, dva izvanredna hrvatska benda, nastupili su sinoć u Tvornici kulture i odveli publiku, koju je činilo svega nekih šezdesetak ljudi, u plesni svijet pop punka i rocka.
U okrilju predivnog Stella Maris-a u Umagu, tik do plaže, u sjeni borova, dok mirisi mora obuzimaju sva osjetila...ne, to nije nova pjesma Miše Kovača, nego pokušavam pjesnički dočarati lokaciju na kojoj se protekli vikend odvijao prvi Sea Star festival. Sudeći po odazivu publike, bit će ih još jer su se posjetitelji brojali u tisućama tako da organizatori vjerojatno nemaju razloga za nezadovoljstvo. Od sveukupno 4 dana, uključujući nulti i zatvaranje, uspjeli smo posjetiti samo 2, međutim i to je bilo dovoljno da se isplešemo, zabavimo i vratimo kući pozitivno umorni.