Uz malo kašnjenja – i priliku da se publika okupi – započeo je Hrmülja.. Dočekali su nas Ludbrežani – i jedan Varaždinac – čiji zvuk karakterizira metal s utjecajima stoner rocka. U početku su asocirali na vrlo ranu fazu Mastodona, osobito po vokalu. Zvuk je bio dobar, ali su niski tonovi mogli biti malo jači, a gitare glasnije. Ovako su bubnjevi i vokal dominirali, asociravši na produkciju demo snimki. No već je druga stvar potonje ispravila te su raskrstili s Mastodonom i prešli u čišći stoner metal. Slabom početku unatoč, sa svakom pjesmom postajali su sve bolji – očito im je trebalo malo vremena da se uhodaju. Tad je već i gitarist pokazao da zna solirati u stilu stare garde metala. Interakcija s publikom provodila se uglavnom preko zahvala. Bila je korektna, ali su mrke riječi iz usta odlučnog pjevača u prsluku i sunčanim naočalama zvučale neodoljivo komično. Uslijedio je i čisti doom na tragu kasne faze Sabbatha s Ozzyjem, a zatim i na raniju s malo dodatnog stonera rocka te možda sludgea. Tu i tamo je malo psihodelije dodatno začinilo dinamiku predgrupe – koliko god doom može biti dinamičan – prije negoli su završili i otišli popiti koju prije glavne atrakcije.
Egyptu se malo žurilo pa su na pozornicu uletjeli dok je pozadinska glazba još trajala. U njih je bio znatno jači utjecaj stoner rocka, a i dooma. Estetski su bili usklađeniji, tj. baš su izgledali kao likovi koji vole zapalit pokoji… Vokal je tipično hrapav i promukao za žanr, a gitarist pod znatnim utjecajem bluesa i metala 70-ih. Naravno, šabatski doom je uvijek iza ugla. No, unatoč težini zvuka bili su dosta opušteni, glazbeno i po nastupu – odnosno, nije bilo neironičnog poziranja. Dapače, bili su zahvalni i zadivljeni odazivom usred tjedna. S lakoćom su prelazili iz jednog glazbeno trenutka u drugi, a i pokazali da ne trebate uvijek biti “ozbiljni” kako biste vrsno odradili svoj repertoar. Tempo i ambijent se konstantno mijenjao – na tren žešći, a na tren nježniji. Dodajte potonjem i tračak blago „romantične“ psihodelije i dobili ste konačan dojam ovih „Egipćana“. Da ne zaboravim, zvuk je bio vrlo dobar. Od prvih nota osjetila se usklađenost instrumenata i uravnoteženost zvuka općenito. Malo pažnje posvećene ozvučenju itekako poboljša konačni dojam, a i vrlo hrabro podnijeli su sparinu ljetne večeri te nastavili sa svojim naletom do samog kraja.
Mogu reći da smo dobili idealnu pauzu nakon radnog dana. Vrlo solidna Hrmülja i još bolji Egypt barem malo ublažili su iščekivanje vikenda i rashlađenja. Zadovoljno su se mogli vratiti usijanom pijesku domovine. Ako ne doslovno, onda barem figurativno.