Tag: For the Record

Specijal

For the Record: Peter Gabriel – „So“

Ponukan uspjehom prvih par albuma, Peter Gabriel nastavio je svoju uspješnu solo karijeru. Štoviše, široj je publici sigurno poznatiji kao pojedinac nego član Genesisa, a njegovim je odlaskom izgubljen kreativni zanos kojim su se bili istaknuli. No, ono što se ondje zagubilo, ipak se zadržalo u Gabrielovu solo opusu. Čak i na „So“. Njegov komercijalno najuspješniji album bio je popraćen svom silnom mašinerijom glazbene industrije. To uključuje i sve produkcijske prednosti – ali i mane.

21. 9. 2020. • Mladen Šlogar

Specijal

For the Record: Tool – „Opiate“

Toolov prvi uradak baš se i nije mogao pohvaliti kvalitetnim zvukom. Unatoč izjavama da uz „Undertow“ sadrži njihov najteži materijal, „Opiate“ navedeno nije uspio prenijeti svojom produkcijom, a verzija na ploči to još više naglašava.

24. 8. 2020. • Mladen Šlogar

Specijal

For the Record: Kate Bush – „Hounds of Love“

Neki izvođači tek pod pravim uvjetima ostvare puni glazbeni potencijal. Kate Bush je ostvarila svoj na „Hounds of Love“. Prvi album stvoren u njezinom vlastitom studiju jasno pokazuje što je kadra kad nesputano može istraživati potencijale popa. Istovremeno je i dokaz da stalni rad nije uvijek najbolja opcija.

18. 8. 2020. • Mladen Šlogar

Specijal

For the Record: Iron Maiden – „Killers“

Nakon prvijenca koji je svijet metala oduševio glazbom, ali razočarao zvukom, Iron Maiden se uspio iskupiti. „Iron Maiden“ možda jest imao dosljedniju kvalitetu pjesama, no vrlo bi se teško moglo reći da je bilo kome odgovarala produkcija. Tu do izražaja dolazi „Killers“, njihov prvi album koji je dokazao da metal može odlično zvučati, a da pritom ne govorimo samo o pjesmama.

10. 8. 2020. • Mladen Šlogar

Specijal

For the Record: Blue Öyster Cult – „Cultösaurus Erectus“

Promjena nije nešto negativno. Dapače, promjene mogu biti izrazito dobre za nečiji kreativni proces. Ponekad ipak treba isprobati nešto novo, nepoznato. Nešto što nas uhvati nespremne, ali nas istovremeno drži budnima i aktivnima. Ponekad se takva odluka isplati i dovede do novih spoznaja. Blue Öyster Cult nije nažalost imao tolike sreće. Njihov „Mirrors“ neuspjeli je pokušaj probijanja u komercijalne vode zapostavljajući pritom njihov tad već prepoznatljivi mračni zvuk. Nasreću, opametili su se pa su se već na idućem albumu vratili svojim poznatim zanimacijama. Ime njihovog uskrsnuća? „Cultösaurus Erectus“.

5. 8. 2020. • Mladen Šlogar

Specijal

For the Record: AC/DC – „Dirty Deeds Done Dirt Cheap“

Možda slabije poznat široj publici navikloj na Briana Johnsona, „Dirty Deeds Done Dirt Cheap“ primjer je dekadentnije faze AC/DC-a – ako je to ikako bilo moguće. Navedeno se može čuti i u samoj produkciji. Iako nije audiofilska, itekako je poslužila u dočaravanju svijeta koji se motao po glavi Bonu Scottu i braći Young. I ne, nije za one slabijeg srca.

23. 6. 2020. • Mladen Šlogar

Specijal

For the Record: Florence + the Machine – „High as Hope“

U svačijoj karijeri ima uspona i padova. Iako se to uglavnom odnosi na samu glazbu – neki ljudi su dosta jednostavni – zna se itekako odraziti i na način na koji je ona snimljena. Dok je na prva dva albuma imala kvalitetnu i vrlo bombastičnu produkciju, Florence je podbacila na „How Big, How Blue, How Beautiful“. Nasreću, ponešto se i naučilo na pogreškama pa se opći dojam donekle popravio na „High as Hope“.

15. 6. 2020. • Mladen Šlogar

Specijal

For the Record: Pink Floyd – „Wish You Were Here“

Svašta bi se moglo reći o Pink Floydu, no sve je to već odavno poznato. Ta govorimo o najvećem progresivnom bendu današnjice. Međutim, ipak postoje neke stvari koje su ponekad zapostavljene, osobito kad krenu rasprave što je njihovo najbolje djelo koje se praktički uvijek svedu na „The Dark Side of the Moon“ i „The Wall“. Koliko god obožavam „The Wall“, bilo bi vrlo subjektivno reći da im je to bio kreativni vrhunac. Tu čast ipak ima „Wish You Where Here“.

9. 6. 2020. • Mladen Šlogar

Specijal

For the Record: The Jimi Hendrix Experience – „Electric Ladyland“

Posljednji uradak benda The Jimi Hendri Experience – niste valjda mislili da je Jimi Hendrix nastupao solo? – legendaran je u analima rocka. „Electric Ladyland“ smatra se Hendrixovim najboljim albumom, osobito uzevši u obzir granice vlastite glazbe koje je htio pomaknuti. Nažalost, istu takvu reputaciju nema i među fanovima dobre produkcije. Nije zlato sve što sja, a ovaj album nimalo ne blista. Što bi u ovom slučaju to trebalo značiti? Možda se dosjetim nečeg pametnog do kraja teksta.

1. 6. 2020. • Mladen Šlogar

Specijal

For the Record: Queen – „Innuendo“

Postoji mnogo tvrdnji i stavova. Nekih točnih, a nekih bome i krivih. No, jedno je sigurno. Ako ne volite Queen i glas Freddieja Mercuryja, nešto s vama nije u redu. To je barem moj stav, bio on kriv ili točan. Vjerojatno potonje. Najbliže plemstvu što je rock ikad imao, odavno je odsutno sa scene. Barem nam je ostala njihova glazba. Čak i ona ne toliko veličanstvena. Ipak treba biti realan i priznati da nije cijeli njihov opus bio hvalevrijedan. Osobito ako govorimo o kasnijoj fazi. Posljednji album za Freddiejeva života, završio je karijeru Queena na vrlo melodramatičan način. Šteta što album nije propratila i prikladna produkcija.

25. 5. 2020. • Mladen Šlogar