Jethro Tull je definitivno jedan od primjera „pristupačnijeg“ progresivnog rocka. U prijevodu, nisu bili toliko pretenciozni kao neki njihovi kolege, a ipak su imali odlično strukturirane pjesme s mnogo utjecaja iz folka.
Drugi dio tzv. Berlinske trilogije – triput pogodite odakle naziv – također je i njezina zlatna sredina, taman između težeg „Low“ i lakšeg „Lodger“.
Nakon prvih par albuma koji se baš i nisu mogli pohvaliti nekom osobitom produkcijom, u The Velvet Underground napokon se dogodio napredak na području kvalitete zvuka. Iako su i prva 3 albuma bila odlična – barem glazbeno – zvučno i produkcijski nikad se nisu mogli pohvaliti definiranim zvukom pa je sve bilo vrlo grubo i nepolirano. Nasreću, to je odgovaralo pjesmama i njihovom tematikom pa je neuglađeni zvuk dobro funkcionirao u takvom okruženju. Budući da su se vremena mijenjala, trebalo je promijeniti i taj dio.
Unatoč činjenici da većina izvođača nikad ne uspije postignuti uspjeh svojih bivših bendova, Peter Gabriel pokazao je da itekako može plivati u vodama solo karijere što se i čuje na „Peter Gabriel“, albumu koji je također poznat i kao „Peter Gabriel I“ i „Car“ zbog još 3 istoimena albuma.
Treći album Flo i ekipe nestrpljivo se čekao. Uzevši u obzir koliko je trebalo da izađe, ne iznenađuje činjenica da je materijal po pristupu znatno drukčiji. Kad smo kod toga, ni zvuk ni produkcija nisu ostali isti u odnosu na prošla dva albuma – što je i dobro i loše.
Album koji je započeo najplodonosniju fazu legendarnih majstora progresive – mada ni „Meddle“ nije bio loš – i dan danas može se pohvaliti odličnom produkcijom i jedinstvenim zvukom. Album je itekako odolio zubu vremena zahvaljujući svojim egzistencijalnim pitanjima, zanimljivim zvukovima i ugodnim tonovima.
The Rolling Stones... Što se više može o njima reći, a da već nije rečeno? Imaju vrlo šaroliku karijeru, a vjerojatno će je imati i nakon što ostatak čovječanstva izumre izuzev nekoliko praktički već sad mumificiranih primjeraka.
Očevi doom metala Black Sabbath već su na prvih par albuma postavili produkcijske temelje za cijeli žanr kojih se većina njihovih sljedbenika drži kao pijani plota niti su pomislili da bi odstupili od istih.
Drugi album kultnog Velveta nije bio ništa manje čudan od prvog. Budući da su bili jedan od glavnih utjecaja na noise rock, ne treba previše nagađati kakav je bio zvuk. Ako niste već sami zaključili, surov. Produkcija je vrlo direktna, bubnjevi nedefinirani, a gitara agresivna i uhu ugodna poput motorne pile.
Što su hobiji? Hobiji su nešto što radimo, ne zato što nas netko tjera, nego zato što mi to želimo. Oni su razne razonode, zabava, nove vještine, nešto za skratiti vrijeme. Od raznoraznih sportova, instrumenata, učenja jezika, projekata i sličnog – najbitnije jest da su zanimljivi. Nemaju nužno nikakvu monetarnu vrijednost, niti ih se bira na temelju toga.