Jedan od poznatijih neoklasicističkih metalaca – ako ne i najpoznatiji – koliko god imao staža, dosad smo mu nekako promaknuli. E pa, ukazala se prilika ispraviti tu nepravdu. Prvi put u nas, razumno je da su stoga očekivanja bila visoka. Jesu li bila i ispunjena? Atmosfera u Tvornici rekla je svoje. A bome i količina znoja.
Bez obzira na godine, još uvijek ima u sebi strasti i volje izaći na pozornicu, pokazati što zna i zadovoljiti publiku. Možda je tu bio i pokoji skeptik, no em su bili u manjini, em im se nije trebalo dokazivati. Ne bi imalo smisla. Zašto se zamarati nebitnim stvarima – i individuama – kad se više isplati posvetiti onima koji cijene tvojih ruku djelo. Vrijeme nije tratio na dugačke govore. Publika je ipak došla čuti kako rade njegovi prsti, a ne jezik. Bome su se i naradili. Ako ikad odluči u mirovinu, uvijek ga čeka sigurna karijera kompetentnog daktilografa. Budući da je bilo dosta tog za upiti, koncentracija je pak trebala malo više raditi.
Ako i niste u potpunosti upoznati s njegovim opusom, netko sa strane bi vam sigurno drage volje objasnio o čemu se radi – ili barem ponudio prijepis nota. Repertoarom suptilno se prikrala i pokoja posveta drugim legendama poput solaža s Bohemian Rhapsody, odnosno Smoke on the Water. Ima smisla. Queen i Deep Purple također su koketirali s klasikom i bombastičnim nastupima, a May i Blackmore među začetnicima su popularnije struje klasike u komercijalnom rocku. Publika je u svakom slučaju ostala bez riječi. Ipak se trebalo koncentrirati.
Da nije sve savršeno, uputio bih prigovor toncu. Instrumenti su u načelu zvučali dobro, no bilo je trenutaka kad su bili preglasni. Gitara je parala zrak, a bas doslovno zatresao dvoranu. Da nisam pomno pratio koncert, prije bih pomislio da smo bili na gradilištu – to bi barem objasnilo izmaglicu u zraku i slabu prisutnost dezodoransa. Ne znam kakav bi bio dojam da nije bilo spasonosnih, i ovdje krajnje nužnih, čepića za uši. No, dok je to bilo tek na mahove, vokali su često bili glasniji od instrumenata, osobito prilikom harmonizacija. Nadglasati instrumente u metalu već je dovoljno ironično, ali kad bi gitara trebala biti u centru pažnje? Možda je šala, a možda propust, ali pomalo je umanjilo konačni dojam. Ipak se dugo čekalo na koncert. Sad pak mora nadoknaditi na idućem… Za 30 godina?
U načelu je bilo dobro. Mane su bile primarno zvučne naravi, no ne bih rekao da je publici zasmetalo. Naprotiv, koncert je bio idealna prilika za pokoju pivu i malo se razgibati ususret vikendu. Osim ako vas šef ne mrzi, onda je povod i za više piva.
