Izvještaji

Kandžija i Gole žene uspješno zapalili Vintage Industrial

Svatko tko je prošli petak tražio savršeni spoj hip-hopa uz prateći bend trebao je posjetiti zagrebački Vintage Industrial Bar. Kandžija i Gole žene te novi bend na sceni Bruto Geto zapalili su prepuni klub i priredili večer koju će mnogi pamtiti. Rep s instrumentalnom pozadinom sve više uzima maha. Uz posjećenost Ede Maajke s bendom u Tvornici, ali i Kandžije u Vintageu čini se da publika zaista želi čuti i nešto žešće instrumentalne ritmove, daleko od sempliranja koje nudi hip hop. Trend instrumentalizacije hip hopa se razvija, a ovaj koncert u Vintageu potvrđuje da je jedan dio publike željan takvog izričaja.

6. 4. 2017. Branimir Galić

Sonic Avenues u Močvari: Bend koji zna što radi

Pokraj korita rijeke Save te se večeri, ako niste bili prehlađeni, dalo namirisati proljeće. Jedna je crna mačka nešto ležerno čeprkala po travi, ne mareći puno za sve rjeđe šetače, koji su svojim tihim napušenim razgovorima parali zrak taman toliko da se atmosfera ove noći na starom nasipu mogla opisati istovremeno uobičajenom i idealnom. Tu idilu iznebuha kvare dvije užurbane spodobe svojim izvitoperenim kretnjama i neprikladno goropadnim razgovorima. Što li im je? Bježe li oni od koga, skrivaju li se kome? Jesu li počinili kakvo zlodjelo, koje su im namjere? Oprosti im, mili čitatelju, ta oni samo žure na koncert. U Močvaru, dakako.

6. 4. 2017. Marin Tomić

Kawasaki 3P u Domu sportova – Trijumf u zasebnoj kategoriji

Prisjetite se malo, lijepo vas molim, onog nekog glupog kvartovskog punk benda na čije ste svirke išli u tinejdžerskim danima jer su vam članovi, inače već tada ličnosti poznate kao apsolutne dangube, narkomani i probisvijeti, bili prijatelji. Dopustite mi sada da pogodim što se u međuvremenu dogodilo s tim klincima, gdje li su danas. Jedan je vjerojatno pokojan, jedan guli robiju po treći put, jednoga se valjda može susresti kako tumara gradom s vrećicama u ruci i mumlja si nešto nedefinirano u bradu, a jedan je možda i uspješan javni bilježnik s troje dece. Bilo kako bilo, benda im već odavno nema, baš kao i svih drugih takvih malih besperspektivnih sastava oformljenih od strane sprženih klinaca nakon pete runde u kvartovskoj birtiji. To jest, svih osim jednog. Jedan je još uvijek živ. Taj se jedan zove Kawasaki 3p. I ove je subote održao solo koncert u Domu sportova. Doslovno „solo“, ni predgrupu nisu imali

27. 3. 2017. Marin Tomić

Children of Bodom zagrijali Tvornicu

Nakon 11 godina izbivanja – skoro pola njihove karijere – ponovno nas je posjetio finski Children of Bodom u sklopu turneje "20 Years Down and Dirty". Povod je bila dvadeseta obljetnica izlaska njihovog prvog albuma "Something Wild" pa su odlučili svratiti i na ove prostore. Toplo vrijeme nije omelo hladne sjevernjake koji su nam – uz dvije predgrupe – priredili koncert kao stvoren za metalačku nostalgiju s početka ovog stoljeća.

24. 3. 2017. Mladen Šlogar

John Garcia i Ehren Groban u Vintage Industrial Baru- Vol. 2

Nepunih godinu dana od posljednjeg posjeta Zagrebu, John Garcia i gitarist Ehren Groban vratili su se u prostor Vintage Industrial Bara te nas na krililma izdanja "The Coyote Who Spoke In Tounges" počastili još jednom akustičnom svirkom. Neki bi rekli da je to možda ipak prerano jer prostor unatoč niskoj cijeni ulaznice bio polovično popunjen, no nama koji smo se tamo okupili bilo je pravo vrijeme za guštanje uz prepoznatljiv Johnov vokal, popraćen jednim od najboljih gitarista koje smo imali prilike čuti na ovim prostorima.

18. 3. 2017. Marija Kancir

Sabatonov desant na Zagreb

Ponedjeljak je bio tek početak radnog tjedna, a već smo imali priliku čuti jedne od najpoznatijih pristaša power metala u pratnji nekoliko saveznika. Podržan Twilight Forceom i Acceptom, Sabaton se na svojoj zadnjoj turneji iskrcao i na našim obalama. Rezultat? Strateški gledano, pobjeda uz prihvatljivi broj minimalnih žrtava. Ok, da ne bi sve ostalo na dvosmislenim navodima iz partizanskih filmova, nastavit ćemo malo konkretnije.

14. 3. 2017. Mladen Šlogar

Šank?! pokorio Vintage Industrial

Dok sam ovog četvrtka ulazio u Vintage, imao sam flashback. Sjećam se, ima tome sad već skoro pet godina, kako sam se, ruku pod ruku s tadašnjom djevojkom, raspitivao po Trešnjevci gdje li se točno nalazi kafić No sikiriki (što ćeš, nisam lik od birtija). U njemu se tog dana nalazio jedan dosta tražen papirić, bila je to ulaznica za koncert mladog zagrebačkog punk benda Šank?! u malom pogonu Tvornice. Za ono što se tamo u ta dva dana (dodali su bili dodatan koncert zbog rasprodanosti prvog) dogodilo, bilo bi možda malo pretjerano reći da je ušlo u povijest, ali je u svakom slučaju zacementiralo jednu dosta veliku činjenicu, a to je da u gradu opet imamo punk bend koji je u stanju rasprodavati klubove. U međuvremenu je Šank odsvirao još mali milijun koncerata diljem kontinenta, i svakim novim sve više prerastao u “opće dobro”, bend čije stihove naizust znaju i oni koji od punk bendova mogu nabrojati još samo Ramonese.

11. 3. 2017. Marin Tomić

Gulaš od dobrih vibracija

Kad sam čuo da Buffo's Wake ponovno dolazi u grad, probudilo mi je to izrazito pozitivne emocije. Ima nešto neopisivo šarmantno u takvim samoprozvanim ciganima što mladost provode nagurani u jedan zagušljivi kombi, smucajući se širom svijeta u potrazi za mjestom gdje će se napiti još više nego što su se napili jučer. Točno (ali stvarno, skroz točno) su dvije godine prošle od kad su na toj svojoj odiseji posjetili KSET, i pritom uzrokovali jedan poremećeno razularen dernek, jedan od onih gigova na kojima kemija prelazi u magiju. Priliku da tako nešto ponove (iako je to, budimo realni, otpočetka bilo mrvicu nerealno za očekivati) su ovoga puta dobili u Vintageu. To se dogodilo stoga što je njihov dobri stari domaćin Goulash Disko za tu priliku udružio snage s dobrim starim Good Vibrationsom, pa smo dobili kolaboraciju sasvim zgodnog imena Goodoulash Vibrisko.

26. 2. 2017. Marin Tomić

Ti, ja, moja mama, publika i Tvornica

Ovoga smo petka u Tvornici Kulture imali priliku čuti prvi i jedini EP novopečenog benda Ti, ja i moja mama. Imenom zanimljiv i neobičan, sastav čine pjevačica Martina Zvonić, gitaristica Sandra Sobočanec, klavijaturistica i vokalistica Ana Opalić, basistica Helena Ernoić i bubnjar Jinx Berko Muratović. TJMM vuče korijenje benda U pol' 9 kod Sabe, što se sinoć moglo i pretpostaviti s vokalnog stajališta, no dok su u pitanju instrumentali i lirični temelj pjesama, bend definitivno iskače i predstavlja sentimentalnu točku članova koji ga čine.

18. 2. 2017. S R

Punk romantika ponovno razgalila Attack

Svekolikom je pankerskom i inom pučanstvu već godinama (ovo je konkretno šesta) jasno da je ovaj vikend oko Valentinova rezerviran za upriličenje jedne od jačih koncertnih fešti, dobre stare Punk romantike. Taj je event do sad iz izdanja u izdanje rastao u popularnosti, pa je organizator Vlaja, povodom čijeg rođendana (sretan mu bio!) se cijela stvar i održava, procijenio da bi ovaj put mogao pokušati s megalomanskom dvodnevnom varijantom. Malo je reći da se ta procjena pokazala uspješnom. Naime, hype koji se stvorio, prvenstveno oko činjenice da je lineup rijetko zabilježena kombinacija punk i estradnih umjetnika, iznenadio je vjerujem i one najoptimističnije. Mjesecima unaprijed su trajala nabrijavanja, karte su planule u tili čas, a sve je do kraja eskaliralo u trenutku kad je obznanjeno da se subotnji nastup Alena Vitasovića zbog nehumane navale seli u Močvaru te se u prodaju pušta dodatni poveći kontingent ulaznica. Taj kompletni scenarij je do prije samo nekoliko mjeseci graničio sa znanstvenom fantastikom, ali eto – izgleda da ne valja podcjenjivati taj neki X-faktor koji Punk romantika sasvim očito ima, a najčešće se manifestira kao opća pomama. Zbog činjenice da su se (opet!) Klaoničin rođendan i Punk romantika preklapali, potpisnik je ovog izvještaja propustio tu epohalnu drugu večer festivala, ali vam zato imam ponešto za napisati o prvoj.

13. 2. 2017. Marin Tomić

Antivalentinovo 2 – I ljubav i karanje

Bliži nam se Valentinovo. Dan zaljubljenih, ruža, bombonijera, romantičnih večera, šetnji gradom i napadnosti crvene boje. Dan kad odabranoj osobi pokazujete koliko vam znači na najnježniji mogući način. Ili jednostavno odete na par piva i na rock koncert jer vam za sve to ne treba poseban dan, a od klišeja vam se diže želudac. Povodom toga, imali smo prilike prisustvovati drugom po redu AntiValentinovu. I samo geslo je dalo do znanja što smo mogli očekivati. Ništa ljubav... Krenimo.

13. 2. 2017. Mladen Šlogar

“The Blackest” – teatar zvukovlja u rasprodanom pogonu Jedinstvo

Ikona industrial glazbe, kralj mračnog, eksperimentalnog zvuka, veliki Blixa Bargeld, u svom projektu s talijanskim skladateljem, autorom kazališne i filmske glazbe, Tehom Teardom, uz pratnju čelistice Martine Bertoni, Gabriel Coen na bas klarinetu i zagrebačkog gudačkog kvarteta Prelude, sinoć su u raspordanom zagrebačkom pogonu Jedinstvo, posjetitelje odveli na magično sonično putovanje koje sumnjam da će itko od priustnih tako brzo zaboraviti.

9. 2. 2017. Samir Cerić Kovačević

Brijačnica – “sve je dobro što se dobro svrši”

Siječanjska je koncertna suša već prijetila poprimiti epohalne razmjere, sve dok se konačno ovog vikenda na Brijačnici nije dogodila dugo očekivana prava obilna kiša rock'n'roll bendova koja je napojila naše žedne uši. Nije ovo prvi put da Brijačnica to čini. Nego drugi. Prošle je godine bila na Velesajmu, sad se smjestila u Boćarski dom. Taj se nijansu manji ovogodišnji prostor čini logičnim izborom imajući u vidu činjenicu o nijansu manje zvjezdanom lineupu. No, da ne bi bilo zabune, i dalje se tu radilo o solidnoj količini dobrih bendova, a bogme i o jednom spektakularnom reunionu koji se ispostavio apsolutnom krunom cijele priče. No, o tom potom, kronologija je od pamtivijeka bila majka koncertnog izvještaja.

29. 1. 2017. Marin Tomić

Balaševićev ringišpil za sve generacije!

Već sudeći po gužvi koja se oko 18:30 u velikoj mjeri stvarala oko zagrebačke Arene, ali i uzbuđenju koje se osjećalo u zraku, bilo je jasno da se u blizini sprema nešto posebno, nešto što se ne događa često. I uistinu, najdraži panonski mornar, čovjek iz provincije i naposljetku, simpatični djedica iz susjedstva, sinoć je u Zagrebu priredio koncert za pamćenje. More ljudi se polako slijevalo u Arenu, i kad smo se svi nekako „posložili“ i pronašli svoje mjesto u dvorani, bilo je vrijeme da cirkus krene sa svojom predstavom.

27. 12. 2016. Marija Kancir

Zimski Indirekt u idili zagrebačkog adventa

Točno pola godine nakon četvrtog ljetnog Indirekta koji se iz Umaga preselio u borovu šumu Savudrije, u suradnji s Design Districtom, u konceptualnoj šumi borova u Martićevoj ulici u Zagrebu se smjestio prvi zimski Indirekt festival koji se održao prethodni vikend. Od 16. do 18. prosinca predstavio je bendove koji su već ranije oduševili ljubitelje ovog festivala i obogatio adventski program nešto drugačijom ponudom.

21. 12. 2016. Ana Patrlj

Maskirani manijaci na valovima reverba – Daikaiju u Attacku

Koncertni se meni zadnjih dana gadno prorijedio. Reći će netko da ako organizatori cijele godine već ulažu životinjske napore da bi nas usrećili, onda im ne možemo zamjeriti malo zimskog sna da dođu k sebi. Ionako je kvaliteta od pamtivijeka valjda bila zamišljena kao važnija od kvantitete, tako da su svi koncertni ovisnici ipak mogli mirno spavati posljednjih dana, znajući da nam stiže Daikaiju, kolokvijalno poznat i kao najluđi bend koji je ikad svirao koncerte. Dogodilo se to njihovo treće po redu ukazanje u našem gradu ovog ponedjeljka, DAIKAIJU ATTACKS ATTACK #2 je bio naziv priredbe. Mislim, nije u biti bio, ali komotno je mogao biti. Za predgrupiranje je pak bila najavljena grupa TBA.

21. 12. 2016. Marin Tomić

Zadruga uz goste proslavila 25. godina benda

Jeste li ikad na koncertu u središtu našeg divnog glavnog grada Zagreba doživjeli da netko izvadi motornu pilu? Ako niste, trebali ste biti sinoć u Boogaloo-u pa biste, kao sada ja, mogli reći da ste sve vidjeli. Boogaloo je ustupio svoj prostor za rođendansko slavlje benda Zadruga koji su proslavili svojih 25 ili 26 godina, što ne znaju točno jer tko još broji godine, a kako ne bi publici dosadili, pozvali si Hladno pivo kao posebnog gosta i koprivnički bend Ogenj. Ova večer je očito bila orijentirana kajkavskom govornom području pa mislim da je naš "kaj" bila najizgovorenija riječ koncerta s obzirom na to da je publike bilo od svukud.

18. 12. 2016. Leona Mihelin

She Owl u Močvari – noć u životinjskom carstvu

Začarana je Močvara ove godine odradila solidnu cifru od petnaestak koncerata. Koncerata koji se nisu uvijek mogli pohvaliti najboljom posjećenošću i najluđom atmosferom, ali su to uglavnom nadoknađivali velikim dozama slatkoće i šarma. Baš te neke začaranosti, kao što ime kaže. Pretposljednja svirka u tom začaranom nizu odvila se prije nekoliko dana, u onom malom prostoru ispred šanka. Nastupio je duo imena She Owl.

12. 12. 2016. Marin Tomić

Marky Ramone’s Blitzkrieg protutnjao Močvarom

Prilično bi besmisleno i bespotrebno bilo ići objašnjavati kakvu monumentalnu rolu u povijesti glazbe su odigrali Ramonesi. To je stvar opće kulture, i nije uopće podložna raspravi. Jer jedno su osobna mišljenja i teorije a drugo su činjenice. A to da su Ramonesi legende, to je činjenica. Samo jedan u nizu dokaza za to je taj da su prije četrnaest godina uvršteni u Rock'n'Roll kuću slavnih. Jedini preživjeli iz postave kojoj je dodijeljena ta čast, to je gospodin Marc Bell. Poznatiji kao Marky Ramone. Svjestan da je narod uvijek gladan i žedan Ramonesa, Marky okuplja bend prigodnog imena Blitzkrieg, i s njima diljem svijeta roka sve te dobre stare hitove praćen gromoglasnom podrškom od strane horde sredovječnih kućanica i nekih novih klinaca.

11. 12. 2016. Marin Tomić

Stari Rambo Amadeus s novom gitarom

To da je Rambo Amadeus održao koncert u Zagrebu, to je zaista već davno prestala biti vijest. Dapače, vjerujem da bi hipotetska situacija u kojoj Antonije Pušić dopusti da prođe godina dana bez da nam ukaže svoju dragu facu podno Sljemena bila smatrana skandaloznom, i u najmanju nas ruku natjerala da se zabrinemo za njegovo zdravstveno stanje. Ovoga sam ljeta, pišući s Rambovog nastupa u Varaždinu na Špancirfestu, obavijestio pučanstvo kako mi je čovjek nakon svirke prišapnuo kako neće više svirati u Saxu, jer si on kao ozbiljan čovjek ne može dopustiti loše kritike s koncerata. Izgleda da se, suprotno mojim nadanjima, tada nije šalio. Rambova višegodišnja stalna zagrebačka baza u Palmotićevoj je ovom prilikom ustupila privilegiju ugošćivanja Svjetskog Mega Cara Vintage Industrial Baru. Kako je to sve tamo prošlo, reći ću vam sad.

9. 12. 2016. Marin Tomić

Disbaja, Pasmaters i Nulla Osta rasturili Grey Room

Ukoliko ste ove hladne, zimske subote tražili razlog da ostanete vani duže od ponoći, ekipa iz C.B.G.B. stylea vam je mogla dati više nego dovoljno dobar razlog. U prostoru Grey Rooma je već spomenuta ekipa odlučila ugostiti Pasmaterse, Nullu Ostu i Disbaju te time i učiniti samu subotu puno zanimljivijom. Iako je na samom eventu stajalo da sve počinje u 22h, tada još nije bio otvoren ni ulaz, ali se svakako našlo mjesta unutar AKC Medike za promrzlu publiku.

5. 12. 2016. Leona Mihelin

Cheena u Močvari – što se dogodilo?

U nekim idealnim, a samim time i teško ostvarivim okolnostima, svi bismo mi muzički novinari odlazili na koncerte bez trunke predrasuda ikoje vrste, spremni da nam bend isključivo svojom muzičko-scenskom prezentacijom skroji impresiju koju ćemo onda prenijeti štovanom čitateljstvu. No, naravno da je takvo što utopija, i naravno da su prethodna očekivanja kurve. Nekad su ona minimalna, pa bivamo ugodno iznenađeni i čini nam se da je gig bio puno bolji nego što u biti jest, a nekad su ona vrlo velika, pa ostanemo razočaraniji nego što bismo možda trebali biti. Potonji se slučaj u svom svome sjaju i čistoći dogodio meni na ovom koncertu benda Cheena u Močvari. Tako da mi je, iskreno, dosta teško uopće pisati ovaj report. Jer došao sam tamo s primišlju kako ću im rado i s guštom pisati hvalospjeve, a sad me pak kopkaju brige kako da vam čim bezbolnije objasnim koliko je sve to skupa bilo loše.

29. 11. 2016. Marin Tomić

My Baby u Tvornici – Najbolji bend na svijetu

Često se u ovoj uzvišenoj i prestižnoj formi novinarstva zvanoj „koncertni izvještaj“ svi damo povesti za nekim kliše konstatacijama. Ponekad su one legitimne i utemeljene, ponekad se pak svedu na čisto mlaćenje prazne slame, ali gotovo su uvijek tu. Jedna od najučestalijih je, čini mi se, ona kad (obično negdje pred kraj teksta) konstatiramo kako je ovo bendu bio prvi put u našim krajevima, i da su do te mjere zadovoljili da smo apsolutno sigurni ne samo u to da će nam se vrlo skoro vratiti, već i u to da će tom drugom prilikom svirati pred puno više ljudi, jer će se u međuvremenu pročuti koliko su dobri. Takve se teze ispostave točnima u možda 5-10% posto slučajeva. Upravo mi je stoga još veće zadovoljstvo konstatirati kako će od sad glavni, kardinalni, udžbenički primjer takvog razvoja situacije biti Najbolji Bend Na Svijetu, u nastavku teksta oslovljavan kao My Baby.

28. 11. 2016. Marin Tomić

Nakaradna parada Septice u Vintageu

Ovoga se četvrtka u Vintage Industrial Baru na pozornici dalo vidjeti petoricu podosta ekstravagantno odjevenih ljudi. Tajice, pripijene poderane mrežaste majice, raznobojne perike, gumene čizme i tako to. Ako uz to dodam da su svirali rap-rock-metal u kojem su se izrugivali s Bogom, narodom i svime što stane između, i za to bili ispraćeni singalonganjem i podrškom solidne količine fanova, bit će vam sasvim jasno da se ne može raditi ni o čemu drugom osim o kultnoj metro-sado-gay-porno skupini ognjištarskih antifašista koja njeguje ljubav prema lakim notama, narodnoj nošnji, navijaštvu, oružju, poljoprivrednim alatkama, zlatovezu, transvestiji, nizozemskom kormilu, duplom nizozemskom kormilu, strančarenju, lovu i domoljublju te piciginaštvu, također poznatoj i kao Septica.

27. 11. 2016. Marin Tomić

State Champion u Močvari – divota od koncerta

Da. Često pomislim kako pišem previše ovih izvještaja koji po svoj prilici malo koga zanimaju, i kako bi bilo bolje da dio vremena koje provedem sastavljajući ih radije potrošim baveći se nekim aktivnostima koje bi bile puno svrsishodnije po pitanju ostvarenja životnih ciljeva. Ili barem onoga što bi oni trebali biti. I to je vrlo vjerojatno istina, vrlo vjerojatno. I zato mrzim koncerte poput ovog State Championa u Močvari ove srijede. Jer taman kad pomislim da ću se uspjeti dovesti do stadija da ne moram ići na nastupe bendova za koje nikad prije u životu nisam čuo, dogodi se ovakva ljepotica od koncertića koja će me opet natjerati da se prijavim za sve ikad. Jer nema ljepšeg osjećaja na cijelom svijetu nego kad ti neki sasvim nepoznati ljudi s drugog kraja planete uspiju izmamiti osmijeh na lice svirajući glazbu. Ono kad ih gledaš i jasno ti je da, osim što su dobri u tome što rade, oni u tome i beskrajno uživaju. Da ne biste mislili da je ovako emotivan uvod slučajnost, valja tu još napomenuti i to da se gig održao pod ingerencijom Indie emo naočale programa. I da je kao predsvirač (jer kako jedan čovjek može biti grupa?, lijepo vas molim) nastupio Petar Vranić.

25. 11. 2016. Marin Tomić

MENT nam je priredio ugodnu večer u Tvornici

MENTprizent se zove serijal koncerata koji je započeo ovog utorka u zagrebačkoj Tvornici, a nastavit će se u nadolazećim tjednima u Pečuhu, Beogradu, Skopju i Nišu. Ne zove se slučajno tako, MENT je naime najveća regionalna glazbena konferencija, a održat će se od 1. do 3. veljače u Ljubljani. Logično bi stoga bilo da nam MENTprizenta slovenske izvođače, je li tako? Tako je. Nema mjesta iznenađenjima, to se i dogodilo - oni su bili redom Čao Portorož, Koala Voice i Blaž. Posebnost (relativna, nije to ipak baš toliko posebno) ovakvog koncepta je ta da odabrani izvođači nemaju puno dodirnih točaka s glazbene strane, pa je bilo zanimljivo provjeriti kako će ta žanrovska raznovrsnost proći u Malom pogonu te večeri.

25. 11. 2016. Marin Tomić

Promatranje bezličnog obzora kroz The Telescopes u Močvari

Nomen est omen, tako su rekli. Ime benda često zna igrati vrlo veliku ulogu u stvaranju dojma o istome, mislim da se oko toga možemo, štovani čitatelju, složiti. Naprimjer, ako se bend zove Trnje Live Acoustic (ništa protiv momaka, ali…), očekuješ odmah da će u gažerskom aranžmanu svirati obrade Borisa Novkovića i ne možeš si tu predrasudu izbiti iz glave. I tako dalje. The Telescopes su, u mojim očima, u toj priči o imenima neloše prošli. Dobro im je ime, intrigantno i upečatljivo, zove te da prisloniš oko na njihov okular (pojma nemam koji su dijelovi teleskopa doduše, ali morao bi imati okular). Nekako vjeruješ da će zvučati dobro, ulijeva povjerenje. Svirali su ovog ponedjeljka u Močvari, na eventu koji je bio najavljen kao psihodelična čajanka. Ja sam isto bio tamo.

23. 11. 2016. Marin Tomić

Uranium Club za nedjeljni Attack

Daleko, daleko, iza trideset i sedam gora, postoje te neke izdavačke kuće tipa Static Shock, Toxic State i tako to. Riječ je o labelima koji okupljaju, da prijeđemo odmah na stvar – neke od najboljih, najoriginalnijih i najzanimljivijih punk bendove današnjice. To je tako, kad vam kažem. I sad, nisam siguran kako i kad se točno dogodilo to da su poduzetni mladići iz zagrebačkog Doomtown Recordsa došli do stadija da nam to mogu omogućiti, ali zaista se čini da koji god bend s tih prestižnih američkih etiketa krene na turneju po našem dobrom starom kontinentiću, Zagreb mu je doslovno nezaobilazna destinacija. Pripomoglo je to posljednjih godina u našem gradu stvaranju jedne sasvim zasebne, punk Doomtown publike, koju niste mogli primijetiti ni na Dead Kennedysima ni na Cirozi jetre, ali je zato opet ove nedjelje napunila Attack do jedne skroz solidne razine.

22. 11. 2016. Marin Tomić

Kuzma & Shaka Zulu u Tvornici – kontra svih pravila

Dobar dan. U posljednje vrijeme, nekako se čini da je gradska koncertna ponuda premašila potražnju. Pretrpanost koncertnog kalendara raznoraznim svirkama za svačiji ukus dovela je do laganog zamora materijala, i sve se češće događa da koncerti bivaju posjećeni slabije nego što su organizatori to zamislili. U zadnjih sam mjesec dana bio u Tvornici na koncertu s osmero ljudi, a u Močvari s petero, čisto primjera radi. I eto, u takvoj situaciji, dogodilo se to da su Kuzma & Shaka Zulu uz pomoć Kreše & Žuvija popunili nepregrađeni veliki pogon Tvornice Kulture. Da, dobro ste pročitali. Mišljenja sam kako ni organizatorima tako velik odaziv nije bio u planu, ovo je definitivno jedan od uspješnijih koncerata ove jesenje sezone. Teško je reći u kojoj su mjeri jedni odnosno drugi odgovorni za privlačenje tolike mase ljudi, bit će da je omjer negdje podjednak. Jer ljudi koji vole jedne, pokazalo se to ovog petka, u velikoj večini slučajeva vole i druge – spaja ih taj "ST stanje uma" urbani zajebantski đir, koji je očito toliko neuništivo privlačan da će uvijek dovući narod, a naročito kad se upare ovakvi kapitalci.

20. 11. 2016. Marin Tomić

Madball i repriza u Vintage Industrialu

Da vrijeme brzo leti, to nije ništa novo. Svatko ima svoje razloge za stvaranje takvog dojma. Netko ne može vjerovati da mu dijete već ima pet godina, netko da mu je dvadeseta godišnjica mature, a netko se pak čudom čudi da se navršilo već toliko vremena otkad je onomad usmrtio troje ljudi u prometnoj nesreći. Kako su mojoj malenkosti koncerti i djeca i matura i prometne nesreće odjednom, možete samo zamisliti kako sam se frapirao kad sam osvijestio da je od zadnjeg Madballa u Vintageu prošlo već dvije godine. Pamtim to kao da je bilo danas, kakvu su makljažu tad priredili ti njujoški hardkoraši, uz svesrdnu pomoć razularenih lokalnih snaga u publici. Vintage je bio prekrcan stotinama gigantskih (u velikoj većini slučajeva muških, dakako) tjelesa koja su podivljala do te mjere da Zagreb sasvim sigurno u međuvremenu nije vidio ništa slično. Na momente sam se osjećao kao da mi je život ugrožen, svega mi. Moshanje i crowdsrufanje je bilo toliko intenzivno da me na kraju koncerta čudilo što ne vidim nikakve iznutrice po podu. Ponajviše iz tog razloga sam se, priznajem bez ustručavanja, odlučio pohoditi reprizu tog giga. Koja se održala jučer, i moći ćete saznati nešto sitno o njoj nastavite li s čitanjem.

17. 11. 2016. Marin Tomić

Tricky oduševio u Tvornici

Adrian Thaws aka Tricky, sa svojim projektom Skilled Mechanics, nastupio je u ponedjeljak navečer u Tvornici kulture. Bio je to njegov drugi koncert u Zagrebu ove godine, i to, kako su prenosili mediji, koncert za koji je Tricky izričito tražio da se dogodi. Prvi dojam nije baš unosio puno optimizma u one koji su se ipak odazvali koncertu. Naime, prepolovljen Veliki pogon odavao je tužnu istinu kako je vrlo malen broj ljudi kupio kartu, a u meni se stvorio neki neugodan osjećaj da bi atmosfera na koncertu mogla biti pomalo razočaravajuća. U prilog tome je išlo i Trickyjevo početno koncertriranje na playback.

16. 11. 2016. Jasmina Kljunić

Mršavi pas u Tvornici kulture

Stvarno je bio neki grozan dan, kišilo je i bilo je hladno i ružno. Usto, opet se dogodilo to da se za nastup Majki u Tvornici dalo saznati otprilike samo ako se sjetiš da je prošlo nekih godinu dana od prošlog pa se ideš raspitati je li možda neki sljedeći u planu. Kad malo razmislim, ta činjenica da nije postojao gotovo nikakav PR ni marketing za koncert nije jedina paralela koja se da povući s prošlogodišnjim koncertom na istom mjestu. Opet je Tvornica unatoč tome, a zahvaljujući Baretovom neospornom magnetizmu, bila prekrcana, opet nije bilo predgrupe, opet je karta bila suludo skupa i opet je sve kasnilo oko 45 minuta.

13. 11. 2016. Marin Tomić