Elementalovo Tijelo u intimnijem KSET-u
U petak i subotu Elemental je u rasprodanom Ksetu, ali u intimnoj klubskoj atmosferi odsvirao dvostruki album Tijelo i potvrdio da imaju jedan od najboljih domaćih albuma ove godine.
Izvještaji
Sage dignuo bunu u Tvornici
U hladnoj i maglovitoj subotnjoj večeri čekalo se prvi koncert domaće metal grupe Sage. Najavljen kao dobrotvorni koncert, osim predstavljanja benda služio je i za prikupljanje sredstava za potrebite obitelji. Koncert je bio besplatan, što je dokaz da je uz volju, trud - i najbitnije - suradnju moguće okupiti ljude bez očekivanja bilo čega zauzvrat. A suradnja je označila cijelu večer.
Marky Ramone’s Blitzkrieg protutnjao Močvarom
Prilično bi besmisleno i bespotrebno bilo ići objašnjavati kakvu monumentalnu rolu u povijesti glazbe su odigrali Ramonesi. To je stvar opće kulture, i nije uopće podložna raspravi. Jer jedno su osobna mišljenja i teorije a drugo su činjenice. A to da su Ramonesi legende, to je činjenica. Samo jedan u nizu dokaza za to je taj da su prije četrnaest godina uvršteni u Rock'n'Roll kuću slavnih. Jedini preživjeli iz postave kojoj je dodijeljena ta čast, to je gospodin Marc Bell. Poznatiji kao Marky Ramone. Svjestan da je narod uvijek gladan i žedan Ramonesa, Marky okuplja bend prigodnog imena Blitzkrieg, i s njima diljem svijeta roka sve te dobre stare hitove praćen gromoglasnom podrškom od strane horde sredovječnih kućanica i nekih novih klinaca.
Stari Rambo Amadeus s novom gitarom
To da je Rambo Amadeus održao koncert u Zagrebu, to je zaista već davno prestala biti vijest. Dapače, vjerujem da bi hipotetska situacija u kojoj Antonije Pušić dopusti da prođe godina dana bez da nam ukaže svoju dragu facu podno Sljemena bila smatrana skandaloznom, i u najmanju nas ruku natjerala da se zabrinemo za njegovo zdravstveno stanje. Ovoga sam ljeta, pišući s Rambovog nastupa u Varaždinu na Špancirfestu, obavijestio pučanstvo kako mi je čovjek nakon svirke prišapnuo kako neće više svirati u Saxu, jer si on kao ozbiljan čovjek ne može dopustiti loše kritike s koncerata. Izgleda da se, suprotno mojim nadanjima, tada nije šalio. Rambova višegodišnja stalna zagrebačka baza u Palmotićevoj je ovom prilikom ustupila privilegiju ugošćivanja Svjetskog Mega Cara Vintage Industrial Baru. Kako je to sve tamo prošlo, reći ću vam sad.
Disbaja, Pasmaters i Nulla Osta rasturili Grey Room
Ukoliko ste ove hladne, zimske subote tražili razlog da ostanete vani duže od ponoći, ekipa iz C.B.G.B. stylea vam je mogla dati više nego dovoljno dobar razlog. U prostoru Grey Rooma je već spomenuta ekipa odlučila ugostiti Pasmaterse, Nullu Ostu i Disbaju te time i učiniti samu subotu puno zanimljivijom. Iako je na samom eventu stajalo da sve počinje u 22h, tada još nije bio otvoren ni ulaz, ali se svakako našlo mjesta unutar AKC Medike za promrzlu publiku.
Samo dobre vibracije na Pozitivnom koncertu!
Dvanaesto izdanje Pozitivnog koncerta, održanog sinoć u zagrebačkom Domu sportova, obilježila je odlična atmosfera za koju su bila zaslužna četiri potpuno različita, ali vrhunska glazbena imena: Luce, Darko Rundek, Josipa Lisac i Bajaga. Osmjesi na licima tisuća okupljenih potvrdili su onu dobro poznatu izreku - glazba je uistinu zvonka radost!
Trojac iz Repetitora razvalio u Tvornici
U sklopu promocije svog trećeg studijskog izdanja „Gde ćeš“, Repetitor je sinoć nastupio u zagrebačkoj Tvornici i ponovno pokazao kako su koncerti njihova jaka strana. Neizmjerna količine energije koja je dolazila s pozornice i upijala se u publiku kreirala je brutalnu atmosferu rasplesavši sve prisutne.
Yu grupa spaja generacije
Dragi, Žika, Petar i Igor, fantastična četvorka zvana Yu grupa sinoć je po drugi put stupila na binu Vintage Industrial bara otvorivši prosinačku sezonu kluba. Nastupu je prethodilo opušteno okupljanje unutar kluba, dok je svirka počela oko 22 sata.
Povratak Vikinga u Tvornicu kulture
Pred Tvornicom me dočekalo istovremeno ugodno i neugodno iznenađenje. Naime, red za ući u Tvornicu je bio do semafora na uglu Šubićeve i Ljudevita Posavskog.Lijepo je vidjeti da su ljudi zainteresirani za ovakve koncerte, ali s obzirom na hladnoću, nije bilo ugodno stajati i čekati ulazak u Tvornicu.
The xx melankolija u Zagrebu
Sinoć se, u Boćarskom domu, odvio nedvojbeno najljepši i najdirljiviji koncert u posljednjih nekoliko mjeseci; kako među publikom, tako i među izvođačima. Subjektivizam ovdje definitivno ne prelazi granicu pretjeranosti. Sve je to već na početku izvedbe automatski utvrđeno uspješnom komunikacijom publike i benda.
Cheena u Močvari – što se dogodilo?
U nekim idealnim, a samim time i teško ostvarivim okolnostima, svi bismo mi muzički novinari odlazili na koncerte bez trunke predrasuda ikoje vrste, spremni da nam bend isključivo svojom muzičko-scenskom prezentacijom skroji impresiju koju ćemo onda prenijeti štovanom čitateljstvu. No, naravno da je takvo što utopija, i naravno da su prethodna očekivanja kurve. Nekad su ona minimalna, pa bivamo ugodno iznenađeni i čini nam se da je gig bio puno bolji nego što u biti jest, a nekad su ona vrlo velika, pa ostanemo razočaraniji nego što bismo možda trebali biti. Potonji se slučaj u svom svome sjaju i čistoći dogodio meni na ovom koncertu benda Cheena u Močvari. Tako da mi je, iskreno, dosta teško uopće pisati ovaj report. Jer došao sam tamo s primišlju kako ću im rado i s guštom pisati hvalospjeve, a sad me pak kopkaju brige kako da vam čim bezbolnije objasnim koliko je sve to skupa bilo loše.
My Baby u Tvornici – Najbolji bend na svijetu
Često se u ovoj uzvišenoj i prestižnoj formi novinarstva zvanoj „koncertni izvještaj“ svi damo povesti za nekim kliše konstatacijama. Ponekad su one legitimne i utemeljene, ponekad se pak svedu na čisto mlaćenje prazne slame, ali gotovo su uvijek tu. Jedna od najučestalijih je, čini mi se, ona kad (obično negdje pred kraj teksta) konstatiramo kako je ovo bendu bio prvi put u našim krajevima, i da su do te mjere zadovoljili da smo apsolutno sigurni ne samo u to da će nam se vrlo skoro vratiti, već i u to da će tom drugom prilikom svirati pred puno više ljudi, jer će se u međuvremenu pročuti koliko su dobri. Takve se teze ispostave točnima u možda 5-10% posto slučajeva. Upravo mi je stoga još veće zadovoljstvo konstatirati kako će od sad glavni, kardinalni, udžbenički primjer takvog razvoja situacije biti Najbolji Bend Na Svijetu, u nastavku teksta oslovljavan kao My Baby.
Nakaradna parada Septice u Vintageu
Ovoga se četvrtka u Vintage Industrial Baru na pozornici dalo vidjeti petoricu podosta ekstravagantno odjevenih ljudi. Tajice, pripijene poderane mrežaste majice, raznobojne perike, gumene čizme i tako to. Ako uz to dodam da su svirali rap-rock-metal u kojem su se izrugivali s Bogom, narodom i svime što stane između, i za to bili ispraćeni singalonganjem i podrškom solidne količine fanova, bit će vam sasvim jasno da se ne može raditi ni o čemu drugom osim o kultnoj metro-sado-gay-porno skupini ognjištarskih antifašista koja njeguje ljubav prema lakim notama, narodnoj nošnji, navijaštvu, oružju, poljoprivrednim alatkama, zlatovezu, transvestiji, nizozemskom kormilu, duplom nizozemskom kormilu, strančarenju, lovu i domoljublju te piciginaštvu, također poznatoj i kao Septica.
125. Good Vibrations uz Arctic Monkeys
Zagrebački indie rockeri Broken ideas, švedski autorski bend Cheops' cave i beogradski cover bend Stereo deficit su u srijedu, 23.studenog, ljubavlju prema Arctic Monkeysima obilježili 125. izdanje Good vibrationsa u Vintageu.
State Champion u Močvari – divota od koncerta
Da. Često pomislim kako pišem previše ovih izvještaja koji po svoj prilici malo koga zanimaju, i kako bi bilo bolje da dio vremena koje provedem sastavljajući ih radije potrošim baveći se nekim aktivnostima koje bi bile puno svrsishodnije po pitanju ostvarenja životnih ciljeva. Ili barem onoga što bi oni trebali biti. I to je vrlo vjerojatno istina, vrlo vjerojatno. I zato mrzim koncerte poput ovog State Championa u Močvari ove srijede. Jer taman kad pomislim da ću se uspjeti dovesti do stadija da ne moram ići na nastupe bendova za koje nikad prije u životu nisam čuo, dogodi se ovakva ljepotica od koncertića koja će me opet natjerati da se prijavim za sve ikad. Jer nema ljepšeg osjećaja na cijelom svijetu nego kad ti neki sasvim nepoznati ljudi s drugog kraja planete uspiju izmamiti osmijeh na lice svirajući glazbu. Ono kad ih gledaš i jasno ti je da, osim što su dobri u tome što rade, oni u tome i beskrajno uživaju. Da ne biste mislili da je ovako emotivan uvod slučajnost, valja tu još napomenuti i to da se gig održao pod ingerencijom Indie emo naočale programa. I da je kao predsvirač (jer kako jedan čovjek može biti grupa?, lijepo vas molim) nastupio Petar Vranić.
MENT nam je priredio ugodnu večer u Tvornici
MENTprizent se zove serijal koncerata koji je započeo ovog utorka u zagrebačkoj Tvornici, a nastavit će se u nadolazećim tjednima u Pečuhu, Beogradu, Skopju i Nišu. Ne zove se slučajno tako, MENT je naime najveća regionalna glazbena konferencija, a održat će se od 1. do 3. veljače u Ljubljani. Logično bi stoga bilo da nam MENTprizenta slovenske izvođače, je li tako? Tako je. Nema mjesta iznenađenjima, to se i dogodilo - oni su bili redom Čao Portorož, Koala Voice i Blaž. Posebnost (relativna, nije to ipak baš toliko posebno) ovakvog koncepta je ta da odabrani izvođači nemaju puno dodirnih točaka s glazbene strane, pa je bilo zanimljivo provjeriti kako će ta žanrovska raznovrsnost proći u Malom pogonu te večeri.
Promatranje bezličnog obzora kroz The Telescopes u Močvari
Nomen est omen, tako su rekli. Ime benda često zna igrati vrlo veliku ulogu u stvaranju dojma o istome, mislim da se oko toga možemo, štovani čitatelju, složiti. Naprimjer, ako se bend zove Trnje Live Acoustic (ništa protiv momaka, ali…), očekuješ odmah da će u gažerskom aranžmanu svirati obrade Borisa Novkovića i ne možeš si tu predrasudu izbiti iz glave. I tako dalje. The Telescopes su, u mojim očima, u toj priči o imenima neloše prošli. Dobro im je ime, intrigantno i upečatljivo, zove te da prisloniš oko na njihov okular (pojma nemam koji su dijelovi teleskopa doduše, ali morao bi imati okular). Nekako vjeruješ da će zvučati dobro, ulijeva povjerenje. Svirali su ovog ponedjeljka u Močvari, na eventu koji je bio najavljen kao psihodelična čajanka. Ja sam isto bio tamo.
Uranium Club za nedjeljni Attack
Daleko, daleko, iza trideset i sedam gora, postoje te neke izdavačke kuće tipa Static Shock, Toxic State i tako to. Riječ je o labelima koji okupljaju, da prijeđemo odmah na stvar – neke od najboljih, najoriginalnijih i najzanimljivijih punk bendove današnjice. To je tako, kad vam kažem. I sad, nisam siguran kako i kad se točno dogodilo to da su poduzetni mladići iz zagrebačkog Doomtown Recordsa došli do stadija da nam to mogu omogućiti, ali zaista se čini da koji god bend s tih prestižnih američkih etiketa krene na turneju po našem dobrom starom kontinentiću, Zagreb mu je doslovno nezaobilazna destinacija. Pripomoglo je to posljednjih godina u našem gradu stvaranju jedne sasvim zasebne, punk Doomtown publike, koju niste mogli primijetiti ni na Dead Kennedysima ni na Cirozi jetre, ali je zato opet ove nedjelje napunila Attack do jedne skroz solidne razine.
Kuzma & Shaka Zulu u Tvornici – kontra svih pravila
Dobar dan. U posljednje vrijeme, nekako se čini da je gradska koncertna ponuda premašila potražnju. Pretrpanost koncertnog kalendara raznoraznim svirkama za svačiji ukus dovela je do laganog zamora materijala, i sve se češće događa da koncerti bivaju posjećeni slabije nego što su organizatori to zamislili. U zadnjih sam mjesec dana bio u Tvornici na koncertu s osmero ljudi, a u Močvari s petero, čisto primjera radi. I eto, u takvoj situaciji, dogodilo se to da su Kuzma & Shaka Zulu uz pomoć Kreše & Žuvija popunili nepregrađeni veliki pogon Tvornice Kulture. Da, dobro ste pročitali. Mišljenja sam kako ni organizatorima tako velik odaziv nije bio u planu, ovo je definitivno jedan od uspješnijih koncerata ove jesenje sezone. Teško je reći u kojoj su mjeri jedni odnosno drugi odgovorni za privlačenje tolike mase ljudi, bit će da je omjer negdje podjednak. Jer ljudi koji vole jedne, pokazalo se to ovog petka, u velikoj večini slučajeva vole i druge – spaja ih taj "ST stanje uma" urbani zajebantski đir, koji je očito toliko neuništivo privlačan da će uvijek dovući narod, a naročito kad se upare ovakvi kapitalci.
The Show Must Go On – posveta velikom Freddiju
Obožavatelji Queena, jedne od najvećih rock skupina 20.-og stoljeća, s iščekivanjem su se pripremali za petak i nastup The Bohemiansa, jednog od najpriznatijih Queen tribute bendova. Uzevši u obzir status originala, "Boemi" su morali ispuniti zahtjevnu ulogu. U pomoć im je priskočio simfonijski orkestar iz Poljske što je neizbježno asociralo na Queenov magnum opus "A Night at the Opera". S razlogom.
(Još jedan) suton u KSET-u uz Sun Araw
Nadolazeći val topline nije započeo samo drukčijim atmosferskim promjenama, već i drukčijim izvođačima. Sun Araw je bio zadužen dočarati egzotičnu nesvakidašnjost svojom kombinacijom neo-psihodelije i eksperimentalnog zvuka. Njihovim prvim nastupom u zagrebačkom KSET-u osjetili smo dašak svježine. Dobrodošli u divljinu.
Madball i repriza u Vintage Industrialu
Da vrijeme brzo leti, to nije ništa novo. Svatko ima svoje razloge za stvaranje takvog dojma. Netko ne može vjerovati da mu dijete već ima pet godina, netko da mu je dvadeseta godišnjica mature, a netko se pak čudom čudi da se navršilo već toliko vremena otkad je onomad usmrtio troje ljudi u prometnoj nesreći. Kako su mojoj malenkosti koncerti i djeca i matura i prometne nesreće odjednom, možete samo zamisliti kako sam se frapirao kad sam osvijestio da je od zadnjeg Madballa u Vintageu prošlo već dvije godine. Pamtim to kao da je bilo danas, kakvu su makljažu tad priredili ti njujoški hardkoraši, uz svesrdnu pomoć razularenih lokalnih snaga u publici. Vintage je bio prekrcan stotinama gigantskih (u velikoj većini slučajeva muških, dakako) tjelesa koja su podivljala do te mjere da Zagreb sasvim sigurno u međuvremenu nije vidio ništa slično. Na momente sam se osjećao kao da mi je život ugrožen, svega mi. Moshanje i crowdsrufanje je bilo toliko intenzivno da me na kraju koncerta čudilo što ne vidim nikakve iznutrice po podu. Ponajviše iz tog razloga sam se, priznajem bez ustručavanja, odlučio pohoditi reprizu tog giga. Koja se održala jučer, i moći ćete saznati nešto sitno o njoj nastavite li s čitanjem.
Tricky oduševio u Tvornici
Adrian Thaws aka Tricky, sa svojim projektom Skilled Mechanics, nastupio je u ponedjeljak navečer u Tvornici kulture. Bio je to njegov drugi koncert u Zagrebu ove godine, i to, kako su prenosili mediji, koncert za koji je Tricky izričito tražio da se dogodi. Prvi dojam nije baš unosio puno optimizma u one koji su se ipak odazvali koncertu. Naime, prepolovljen Veliki pogon odavao je tužnu istinu kako je vrlo malen broj ljudi kupio kartu, a u meni se stvorio neki neugodan osjećaj da bi atmosfera na koncertu mogla biti pomalo razočaravajuća. U prilog tome je išlo i Trickyjevo početno koncertriranje na playback.
Mršavi pas u Tvornici kulture
Stvarno je bio neki grozan dan, kišilo je i bilo je hladno i ružno. Usto, opet se dogodilo to da se za nastup Majki u Tvornici dalo saznati otprilike samo ako se sjetiš da je prošlo nekih godinu dana od prošlog pa se ideš raspitati je li možda neki sljedeći u planu. Kad malo razmislim, ta činjenica da nije postojao gotovo nikakav PR ni marketing za koncert nije jedina paralela koja se da povući s prošlogodišnjim koncertom na istom mjestu. Opet je Tvornica unatoč tome, a zahvaljujući Baretovom neospornom magnetizmu, bila prekrcana, opet nije bilo predgrupe, opet je karta bila suludo skupa i opet je sve kasnilo oko 45 minuta.
Povratak korijenima uz Maxa i Iggora Cavaleru
Max Cavalera već je redovnan, i uvijek rado viđen, gost u Hrvatskoj, a kad sa sobom povede i svoga brata Iggora te nam pripreme koncert na kojem će nam odsvirati cijeli Sepulturin „Roots“ album, malo je za reći da se očekuje krš i lom. Mjesto radnje je Tvornica Kulture u Zagrebu, datum – 12. Studeni 2016., a naš suradnik Toni Skoko budnim je okom pratio događanja.
Prošla je 35. Brucošijada FER-a
Poseban je to status, i samo se vrlo rijetki glazbeni događaji u nas mogu pohvaliti da su ga dosegli – ono kad čovjek može biti siguran da će se okupiti mali milijun (za kojeg se nedavno otkrilo da je otprilike za centimetar i po manji od velikog milijuna) ljudi, pa tko god da svirao. Brucošijada FER-a je, jasno je to svima, upravo jedan takav event, i svaka joj čast. Jedan od onih narodnih skupova prilikom kojih te toliko puta opizde laktom u rebra, isprolijevaju pivom po glavi i nagaze ti na mali prst, da svečano sam sebi obećaš da se više nikad nećeš vratiti u to grotlo srdžbe i agonije. Tri stotine i šezdesetak dana kasnije, eto te – veselo cupkaš po Martinovki i brže bolje dovršavaš vino jer ne možeš dočekati da uđeš unutra, budući da Jeboton već svira.
Torpediranje uz Hard Skin i Bosonogo Djetinstvo
Nakon poduže pauze, Torpedo Syndicate odlučio nas je obradovati još jednim slasnim Torpediranjem u matičnom im AKC-u Attack. Baci li čovjek pogled na popis bendova koji su u sklopu tog programa dosad gostovali u Mediki, lako će osvijestiti da se radi o blago rečeno impresivnom zbiru imena. Preko Dooma i Oi Polloia do Non Serviuma i Poison Idea, Torpediranje je uvijek bilo rezervirano za creme de la creme. Riječ je o toliko eminentnim imenima da svoje oduševljenje njihovim dolascima ne uspijevaju obuzdati ni legende domaće punk scene poput Andree Šušnjare i Joleta, štovani čitatelji. Na tu je nisku bisera ovog petka nadodan još jedan, londonski Hard Skin. Kako posjećenost spomenutih koncerata nije uvijek bila na razini očekivanja, živo me zanimalo koliko će ljudi pohoditi ovu seansu teške ćelavosti. Jer Hard Skin jesu poprilično legendaran (postoji li išta lakše nego razbacivati se tim epitetom?)bend, ali lagao bih kad bih rekao da mi se itko od lokalnih punx'n'skinsa nešto hvalio da ih obožava i intenzivno bulji u njihovu fotografiju petnaestak minuta svake večeri prije no sklopi oči. Ugodan žamor i gužvica u dvorištu odagnali su moje sumnje i natjerali me da se ekspresno prepustim svim onim aktivnostima koje vas uopće ne zanimaju jer ovo nije moj privatni blog već glazbeni portal, pobogu.
Placebo u Zagrebu – što stariji, to bolji!
Na početku ovog izvještaja moram priznati da sam na jučerašnji nastup išla s dozom skepse pomiješane s ogromnom nadom da će ovaj koncert biti bar nešto bolji od onog 2015. godine. Međutim skepsa se pokazala potpuno neutemeljenom, jer ono što je Placebo jučer priredio rijetko bi koji bend, vjerojatno uključujući i njih, mogao ponoviti.
Punkeri popunili Vintage i napravili feštu na Good Vibrationsu
Sezona peta, epizoda šesta Good Vibrationsa pripremila je veselo razbijanje monotonije radnog tjedna. U glavnim ulogama su ovaj put bili Krešo i Kisele Kiše uz potporu Biciklića i B.T.K.-a. Koncert je počeo relativno rano s obzirom da je sredina tjedna u pitanju, no unatoč tome, Vintage se od samog otvaranja vrata lijepo punio što je zagarantiralo dobru i pozitivnu atmosferu.
White Lies i Tvornica kao jedno
Nakon šest godina britanski post-punk bend White Lies ponovno je posjetio Zagreb u sklopu promocije posljednjeg albuma "Friends". U velikom pogonu Tvornice kulture skupilo se raznovrsne publike, od mlađih do starijih generacija, koji su uzbuđeno čekali da se na pozornicu popnu Harry, Charles i Jack.
Suma summarum – mrak u Močvari
Dok sam hodao nasipom prema Močvari, razmišljao sam o skorašnjem koncertu. Suma, švedska sludge metal grupa teških riffova i depresivnog zvuka zadnji je put bila na ovim prostorima davne 2008. godine. Sad su se ponovno vratili i vrijeme im je bilo naklonjeno. Kiša, hladnoća, vlaga u zraku – postavljeni su bili uvjeti za ono što je slijedilo. K tome, nastup je bio u Močvari - prikladno.
The Cookers oduševili ljubitelje jazz glazbe
Sinoć su u koncertnoj dvorani Blagoje Bersa ljubitelji jazza imali prilike uživati u zvucima sastava the Cookers. Koncert je održan pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, a u sklopu manifestacije Jazz.hr
Topovski udar na sva osjetila – Cojones u Tvornici
Proteklu subotu u Zagebu obilježile su koncertne promocije raznih studijskih izdanja. Greaseballsi su svirali u Vintageu, Mašinko i Debeli Precjednik u KSET-u, a Tvornicu su okupirali Cojonesi. Moj koncertni izbor bili su baš ovi potonji, Cojones koji su promovirali svoj treći studijski album “Resonate”. Za one koji nisu upoznati s ovim zagrebačkim “mudonjama”, Cojonesi su osnovani 2006. godine u Zagrebu sa željom da sviraju žestoke i spuštene riffove. Svojim prvim split EP izdanjem iz 2007. koji su podjelili s Umorom, Cojonesi su oko sebe okupili ljubitelje stoner glazbe, a najnovijim izdanjem “Resonate”, pomeli su kritiku koja ovaj album hvali kao jedno od domaćih izdanja godine. Nažalost, 10 godina kasnije unatoč brojnim pohvalama Cojonesi se u domaćim krugovima i dalje vuku po marginama underground benda.
Rambo Amadeus na karlovačkoj Maloj sceni
U nastojanjima da si stvorim uspomene diljem Lijepe Naše, Karlovac i ja smo se od pamtivijeka nekako mimoilazili. Sumornim i mrtvim mi se uvijek činio taj grad dok sam ga pospano skenirao iz jurećeg automobila, a taj je dojam učvršćivala i činjenica da se rijetko kad dogodi neki koncertni aranžman koji bi mi zapeo za oko i privukao me tamo. A kad se i dogodi, onda u Zagrebu bude nešto dovoljno dobro da me spriječi u odlasku. No, kombinacija Udrigrounda, Ramba Amadeusa i Spleen G-a u Maloj sceni Hrvatskog doma pokazala se neodoljivom (tim više što se u Zagrebu moglo samo na Mašinko i Debeli Precjednik), i eto ti nas u vlaku.
Mašinko i Debeli Precjednik zajednički pomeli KSET
Nakon nešto više od dvije godine, Debeli Precjednik i Mašinko, hrvatske punk velesile, izdale su split album pod nazivom "Godina majmuna"/"Majmun Godine". Povodom promocije istog ovaj vikend priredili su nam dva zajednička koncerta u zagrebačkom KSET-u, jednom od najomiljenijih zagrebačkih okupljališta hrvatske punk scene. Posjetili smo prvi dan, petak 4. studenog, rezerviran za zagrijavanje od strane Mašinka i cijeli koncertni set Debelog Precjednika.
Atheist Rap u Tvornici kulture
Pretpostavljam da nitko nije bio nešto ludo iznenađen kad je obznanjeno da Atheist Rap dolazi u Zagreb. Ti matori pokvarenjaci i naša metropola se vole javno, teško bi bilo i prebrojati sva njihova gostovanja kroz godine. Nakon Močvare, KSET-a, Pauka, Boogalooa i tko zna kojeg sve ne kluba, konačno su se uprizorili i u Tvornici Kulture. Nadali su se, pisalo je tako u eventu, da će ovo biti njihov najveći zagrebački koncert do sad. No, istina se ispostavila dijametralno suprotnom. Bio je ovo jedan od manjih, barem koliko je meni poznato. Održao se naime, na opće čuđenje i nevjericu, u malom pogonu Tvornice, prostoru za kojeg se činilo da su ga ipak prerasli. Jebiga, primjetno je u zadnje vrijeme kako je u gradu koncertne publike sve manje a koncerata sve više, a Atheisti su usto morali platiti danak i nezgodnom datumu kojeg su mnogi sugrađani iskoristili za putovanja kojekamo povodom Svih svetih. No, cijela ta priča je bitna isključivo s ekonomske strane, i 200 ljudi je sasvim dovoljno za dobru zabavu. Je li se ona i dogodila tamo ove subote, saznat ćete nakon kratke promidžbene pauze.
Vatra zagrijala Lisinski
Već neko vrijeme najavljivani prvi akustični koncert Vatre plijenio je pažnju obožavatelja, ali i javnosti općenito. K tome je organiziran u renomiranoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, što je jamčilo da će zainteresirati i "elitu" koja ne mari za rock, ali ih mami svaka kulturna manifestacija unutar njezinih prostorija. Nakon što se cijela pompa medijske mašinerije primiri i prašina slegne, ostane samo band sa svojom publikom. Nikakvi dodatni efektni ili ukrasi, samo golo - akustično. Tako sam barem očekivao da će biti ako publika već nije.
Pridjevi u Vintage Industrial Baru
Pridjevi su se u našim životima prije par godina pojavili prilično iznenadno. Nikakvih svirki, nikakvih najava ičega, nikakvih intervjua i onda odjednom – album. Album koji mi je isprva bio solidno djelce, samo da bi mu se konstatno vraćao i svakim novim slušanjem se sve više navlačio, sve do sadašnjeg stadija u kojem ga smatram nečim ponajboljim što se kod nas u zadnje vrijeme pojavilo. Da stvar bude bolja, očito nisam jedini koji tako misli. Dapače. Još od prvog koncerta u prepunoj Močvari, pa sve do ovog o kojem vam upravo pišem, Pridjevi nemaju ni najmanji problem s okupljanjem pozamašne brojke ljudi na svojim koncertima. Zanimljivo je to, sudeći po YouTube pregledima i Facebook likeovima (tim ultimativnim lučonošama pravde i istine), ne bi čovjek baš mogao naslutiti da će im kao od šale svugdje nahrupiti 500 ljudi. No, ima nešto teško objašnjivo, misteriozno i magično u njima. Neka magnetska privlačnost, skoro pa nadrealna sposobnost da ti uđu pod kožu. Pa čak i ako ih nikad prije nisi čuo i jedva da znaš tko su (svjedočio sam jučer solidnom broju takvih slučajeva), i dalje želiš ići čuti te Pridjeve.
Kultni Dead Kennedys oduševili generacije pankera
Dočekali smo i taj dan, 27. listopada kada je MH Concerts u Boogaloo klubu ugostio jedno od najvećih imena punk scene, Dead Kennedyse. Da bi spektakl bio još potpuniji u pomoć su im uskočili Eksodus, Vox Populi, Pogreb X i Petrol girls. I to sve u jedan običan četvrtak.
Swans se u Tvornici kulture oprostili sa stilom
Tvornica je sinoć već pri prvom bendu bila ugodno popunjena, a oni su bili Anna von Hausswolff i njena dva pratioca. Ona sa akustičnom gitarom i masom efekata, oni također s masom efekata, ali jedan sa električnom gitarom, a jedan na semplovima, ritmu i koječemu još. Talentirana grupa u svakom slučaju, po stilu glazbe slični headlinerima, ali opet dosta drugačiji. Anna ima stvarno divan glas, ide prema onom indie-vještica-proročica stilu, ponegdje me podsjetila na Chelsea Wolfe iako Anna ima zericu svjetliji glas. Glazbe je to drone, indie-rock ili kako se to već naziva, a oscilira između tihih trenutaka sa Annom i masnih riffova izmjenjenih od strane raznih pedala. Rekao bih zgodna glazba, najviše me je pak impresionirao njen glas koji je velik i prodoran i kao da vam proriče sudbinu, a ona je dosta mračna. Mogla se osjetiti i koja vibracija, ali prave vibracije i potresi su tek slijedili.
Stray Dogg u KSET-u
Poznato je da Stray Dogg ima svoju zagrebačku publiku i fanove. Tome svjedoči i rasprodan koncert u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog prije pola godine. U utorak navečer smo u KSET-u pjesme Dušana Strajnića mogli čuti u akustičnom izdanju te se uvjeriti da je Stray Dogg odličan u svakom aranžmanu.
All Your Sisters i Cellar Doors – Najopskurniji koncert u novijoj povijesti Tvornice
Tvornica Kulture je u nekom trenutku, na samom početku jesenje koncertne sezone, objavila listu od čak četrdeset koncerata koje ćemo do kraja godine tamo moći poslušati i pogledati. Našlo se na tom popisu podosta eminentnih imena, za svakoga ponešto. I tako, među tom šumom datuma, šćućurio se i jedan sasvim neprimjetan. Jedan za koji se sve do prije desetak dana nije moglo sa sigurnošću reći hoće li se održati ili ne, budući da nigdje nije bilo nikakvog eventa niti najave. Jedan za koji je na stranici kluba pisalo da je karta u pretprodaji 25 kuna, a na Facebooku 30. Jedan do kojeg očito nikome nije bilo naročito stalo. Ja sam eto, igrom slučaja, pak bio jedan od onih odabranih koji su pohodili ovaj najopskurniji koncert u Tvorničinoj novijoj povijesti, tako da ću vam sad pokušati opisati u kakvom legendarnom smjeru se cijela priča razvila.
Moskau u Vintageu – performans i prljavi gospel na pozornici
Bend Moskau je 2010. izdao svoj prvijenac, eponimni EP. Smatram to zanimljivom činjenicom, jer ni tad, kao ni tri-četiri godine nakon toga, zagrebačka koncertna publika većinom nije bila svjesna njihovog postojanja. No, unazad dvije godine se to stanje mijenja iz korijena. Odjednom Moskau nastupa svako malo, izdaje albume i EP-e kao na pokretnoj traci, i općenito uspijeva oformiti neko fanovlje u parterima klubova. Ako ni zbog čega onda zbog činjenice da svakome od cca. dvanaest ljudi koji kroz njihov prosječan nastup prodefiliraju pozornicom dođe po dvoje-troje prijatelja. Šalim se, molim vas. Ovaj su put, niti godinu dana od posljednjeg ukazanja na tom mjestu, svirali u Vintage Industrial Baru. Nije to bilo povodom izdavanja ičeg novog, čak ni nikakvu godišnjicu nisu slavili. Ni Good Vibrations, ni Dozvoljeni Četvrtak, ni Schmeck Daddy, ni štatijaznam. Jednostavno svirka kao takva.
Eksplozija na nebu Tvornice kulture
Dupkom pun Veliki pogon Tvornice kulture bio je sinoć mjesto radnje jednog od najočekivanijih koncerata u posljednje vrijeme. Naime, nakon dvanaest godina Explosions in the Sky ponovno su nastupili u Zagrebu promovirajući svoj najnoviji studijski uradak "The Wilderness". Kao podrška Explosionsima nastupila je šibenska Diskodelija.
Rođendanski SARS u Domu sportova
Sinoć je zagrebačkom Domu sportova beogradska senzacija S.A.R.S. održala prvi od dva koncerta kojima se obilježava okrugli, deseti rođendan ovog benda. Zapitaš se na moment kako je moguće da je već prošlo deset godina jer se još dobro sjećam dana kad smo svi znali samo „Buđav lebac“, a nismo imali pojma ni tko je S.A.R.S. i odakle su se pojavili. Kad od toga u relativno kratkom roku dođemo do dva dana u Domu sportova, to je ipak vrijedno pohvale.
Mladi i perspektivni Seed Holden sinoć osvojili zagrebački Vinyl
Kad sam se sinoć s dragim ljudima zaputila do Vinyla, pisanje recenzije nije ni izdaleka u planu. Željela sam samo izaći na piće, zabaviti se i pritom preslušati navodno „odličan, pa kako ne znaš za njih“ bend Seed Holden. Međutim, ispostavilo se da je to bio pun pogodak i da bendu više definitivno ne treba „navodno dobar“ u opisu, zbog čega smatram da bi uistinu bilo šteta ne podijeliti to i pritom im pružiti bar malo pozitivne reklame.
Garažna hardkor pank akcijada u Attacku
Onaj tko je u srijedu oko 21 i 30 pijuckao bambus na tramvajskoj stanici Vodnikova, ignorirajući činjenicu da je na Facebook eventu Garažne hardkor pank akcijade u Attacku te večeri početak bio naznačen točno za to vrijeme, taj je propustio prvi bend. Otkrit ću vam jednu malu tajnu, taj sam "netko" bio ja. Okasnio sam u dvorište dvadesetak minuta, samo da bi me dočekala hladno servirana informacija o tome kako su Celetoids netom okončali. Izazvalo je to veliko razočaranje, skoro da mi je i suzica kanula. Jer Celetoidsi su zakon i uvijek ih je lijepo čuti. Sreća u nesreći je bila ta da su nas očekivala još čak tri zanimljiva benda. Zanimljivija nego što smo mogli pretpostaviti, usudio bih se reći.
Hollywoodfun Downstairs iliti noć Makarana u Močvari
U moru koncerata koje nam Močvara konstantno priređuje, nekako je taj Hollywoodfun Downstairs prošao malo ispod radara. Em je kiša ubila sve u pojam, em utorak, em 30 kuna karta, em Pluton pod krivim kutom udario u mjesečevu mijenu i orionovo sazviježđe u Neptunu, i eto ti nas u prostoru ispred Močvarinog šanka. Moje je mišljenje da je to vrlo dobra stvar, skoro bih se usudio reći da ne znam zašto se gigovi uvijek kad se procijeni da neće biti puno naroda ne prebace tamo iz velike dvorane. Jer, čast iznimkama, ali generalno je bolje da se stvori bar privid neke kakve-takve gužve, neusporedivo se lakše stvara atmosferica nego kad si udaljen tri metra od prve sljedeće osobe. Na stranu sad to, htio sam vam reći da su, osim tih novozelanđana čije ime mi se sad ne da ponovo pisati jer je predugo, nastupila i dva benda iz Makarske. Zovu se Spiridon i Rezerve. I uopće nisu loši, kao što će se pokazati u nastavku teksta.
The Bambi Molesters u KSET-u
KSET je povodom svog četrdesetog rođendana (kojeg obilježavaju tijekom cijele godine) izgleda odlučio dovesti sve što je u nas ikad valjalo. U nepreglednom nizu tih imena, došao je red i na The Bambi Molesters, jedan od naših najuspješnijih i najpriznatijih glazbenih "proizvoda". U danima prije koncerta se po enormnoj količini zainteresiranog ljudstva na Facebook eventu dalo zaključiti kako bi koncert mogao biti rasprodan. I zaista, zaista kažem vam, to se i dogodilo. Imali su Bambiji u svojoj bogatoj i dugovječnoj karijeri dakako i većih uspjeha od rasprodanog majušnog KSET-a, ali i dalje je dobro znati da bend koji dobiva ne dobiva naročitu medijsku pozornost i kojemu je proteklo gotovo sedam godina od posljednjeg albuma još uvijek može s lakoćom rasprodati klub, kojeg kod isti bio kapaciteta.
Zagrebački Tulum pokazao da punk nije mrtav
Da punk nije mrtav, to ste već sigurno vidjeli na dovoljno zidova i stupova da vas ja sad ne moram dodatno uvjeravati. Ipak, malo hoću možda. Uz te spomenute lokacije, u našem se gradu u tu činjenicu čovjek da uvjeriti i tamo gdje je to najvažnije – na koncertima. Da, kad bismo uzeli ukupni zbroj svih koncerata koji se godišnje održe u Zagrebu i rasčlanili ga po žanrovima, pankčina bi jamačno odnijela primat. Da stvar bude još bolja, ima ga za sve moguće različite preferencije i prohtjeve – od underground krševa po jazbinama Medike, Klaonice i Routea 66, pa sve do događaja poput ovog Tuluma u Domu Sportova o kojem vam imam privilegiju pisati. Jer koliko god punk navodno bio "stigmatiziran" i nepodoban za mainstream, i dalje se već dugi niz godina uspijeva u njega lakoćom infiltrirati, puno uspješnije od nekih drugih žanrova. Hladno Pivo, Brkovi, Šank, Kawasaki 3p, Psihomodo Pop, Let3 i još dosta drugih (više ili manje) punk bendova, svi oni pune dvorane i trgove podjednako uspješno kao njihovi estradni kolege. Eto, i ovaj je koncert bio rasprodan. To nije nimalo iznenađujuće, pogotovo ako znamo da se održavao u maloj dvorani Doma Sportova. Što u biti i nije toliko spektakularna brojka uzvanika, uzevši u obzir da su Brkovi i Šank u kombinaciji s Kišom Metaka već uspjeli napuniti malu dvoranu prošle godine. Ništa zato, Tulum je tim bolji čim je veći stiskavac.
Ben Caplanov izlet u KSET
Ben Caplan je jedan momak iz Kanade. Došao je do tog laskavog statusa da eminentni portal poput jednog Sound Reporta objavljuje tekst o njemu prije svega zato što on nije običan momak, ni po kojem kriteriju. On, naime, svira i pjeva glazbu. A uz to je i stasito biće, duge riđe brade i kose. Jedan od onih likova koje sigurno nećete zaboraviti nakon što ga vidite, ekscentrik, čuđenje u svijetu. Već nekoliko godina taj opisani kit zajedno sa svojim bendom vrši turneje diljem naše kugle (i pritom iz dana u dan postaje sve razvikanije ime), sad je došao red da se sjeti i Zagreba. KSET-a, konkretno.
Milemarker za ponedjeljak
Ovog je ponedjeljka, 10.10.2016., punih (ili praznih?) petnaest godina nakon što se ista stvar prvi put dogodila, Močvaru posjetio šašav bend Milemarker. Svaka njima čast, ali vašem je izvjestitelju prethodno pukla guma na biciklu, a kad je tako on se osjeća kao paraplegičar. Još je i kiša padala i hladno je bilo, a ja bolesnjikav i s bolnim leđima. "Što mi ovo sve treba, pobogu?", razmišljao sam za vrijeme dvadesetominutnog hoda po nasipu uz šljapkanje i šprickanje. "Nisam li možda mogao bio ipak ostati doma danas?", kopkao je dalje mili anđeo poznat i kao ponedjeljni glas razuma, tvrdeći da ima solidne argumente. Ma kakvi, forget about it, već pet minuta nakon ulaska u Močvaru je postalo jasno da je lik teški blefer. Trebalo je doći tamo čuti Milemarker te večeri, i prilično mi je drago što sam to uradio.
Drugi Indirektni dan u Beogradu
Nakon uspješnog prvog dana jesenskog Indirekta u Beogradu, drugi dan je u potpunosti ispunio očekivanja pa čak i otkrio neke tajne svemira, a dan kasnije na zatvaranju festivala koncert iznenađenja je ugodno iznenadio sveprisutne nastupom novog benda Suzi Vu.
Lolo Lovina i australski gypsy u Močvari
Kiše su bjesomučno lile danima, pamtim to kao da je bilo jučer. A u biti je bilo točno negdje u ovo doba prošle godine. U Začaranoj Močvari su nastupili ljudi koji su se tad još odazivali na ime Barcelona Gypsy Klezmer Orchestra. Ispostavilo se ubrzo da je to bio jedan od posljednjih njihovih koncerata pod tim imenom, ali to sad nije toliko važno. Ono što je važno je to da je klub tad bio apsolutno prekrcan, do mjere da se teško moglo micati, pa i disati. Valjda u nadi kako će se nešto na tom tragu ponoviti i ove jeseni, Začarana je Močvara u goste iz daleke Australije dovela bend Lolo Lovina.
Zavirite INDIREKTno u Beograd
Srodni beogradski klubovi Elektropionior i Zaokret su u petak, 7.listopada, kao domaćini ovogodišnjeg izdanja jesenskog Indirekt festivala uspješno otvorili dvodnevni festival ugostivši srpski, hrvatski i talijanski bend te kantautore iz Italije i Slovenije. Indirekt ekipa je za ovogodišnje jesenje izdanje Indirekta u Beogradu odabrala kvalitetne izvođače za koje vjerojatno ne bismo ni čuli da nema njih da nam ukažu na njihovu kvalitetu.
M.O.R.T. moćno u Tvornici
M.O.R.T. je prošle noći svirao u Tvornici Kulture. Nije im to bio prvi put da tamo nastupaju, ni blizu. Ali je ipak bio najposebniji do sad, iz razloga što su, punih 13 godina od osnutka benda, došli do stadija da se mogu samostalno odvažiti na taj izazov. Važnost samostalne velike Tvornice u očima kako publike tako i glazbenika, čak je više simbolička nego ikakva druga. To je baš onako neki "milestone" u karijerama ovdašnjih izvođača, statusni simbol svoje vrste. Jednom kad napuniš Tvornicu, ušao si u prvu ligu, velike dečke. M.O.R.T. ju jučer doduše nije napunio, ali ju je vrlo ugodno popunio. Povod cijeloj stvari je bila promocija novog albuma "Tužna Kocka", ako niste znali.
Pentagram je sletio u Vintage
Pentagram je sletio u Vintage i otprašio set listu sa bisom. Zašto samo jednim, ne znam. Publika je tražila još jedan bis, ali mlako, možda zato što je bio četvrtak, il' zato što je publika djelovala poluzagrijano, polupijano ili je to bilo jednostavno dosta. A bilo je puno.
Barb Wire Dolls u KSET-u – Teški Hollywood
Svima nam je valjda savršeno jasno da je glazba jedan vrlo surov, ponekad i nepravedan biznis. Znamo i da ima bendova koji nikada ne uspiju prodrijeti do publike, iako to možda zaslužuju više od nekih drugih. Nekih koji su, pod tko zna kojim spletom želja, potreba ili okolnosti u nekom trenutku potpisali neke papire koji su im pripomogli da ih pod svoje uzme netko tko ih može lansirati visoko. U slučaju junaka naše današnje priče, taj "netko" je bilo već više ljudi kroz kratku im karijeru. Između ostalih i Lemmy, pokoj mu duši. Na njegovom je labelu nedavno izdan njihov album "Desperate", povodom kojega su se otisnuli na dugu europsku turneju. Jasno vam je već da su se u cijeloj toj priči posredstvom Dirty Old Bookinga našli i u KSET-u ovog ponedjeljka, sad je na meni da vam objasnim o čemu se tu točno radilo i kako je bilo.
RØLØ u splitskom Chilltonu
U subotu, 1.listopada, Chillton bar u Splitu ugostio je posljednji put bend RØLØ u postavi koju poznajemo. Naime, basist Dinko odlazi u Slavoniju zbog posla, ali se ostatak benda oproštajnim koncertom odlučio simbolično pozdraviti s prijateljem. RØLØ je eksperimentalni, elektronički tročlani indie rock bend koji je u ožujku ove godine samostalno izdao istoimeni album. Premijerno su nastupili prošle godine na KLFM-ovom Radiju na cesti, a 15-ak mjeseci kasnije su primorani pronaći novog basistu. Bivši Cirkus je godinama organizirao svirke u tom divnom boemskom splitskom podrumu, ali prostor je ovo ljeto preuzela Info zona i nastavila organzirati povremene koncerte pod motom: "Uštekaj se u chill".
Slim Cessna’s Auto Club u Tvornici – Rastavljanje countrya na proste faktore
Kad bih pisao samo o bendovima s čijim postojanjem sam upoznat i o kojima imam unaprijed izgrađeno mišljenje, pohađao bih manje koncerata, i pisao manje izvještaja, nego što je to slučaj u zbilji. Bio bih tad možda mjerodavniji i "ozbiljniji" novinar, ali nisam spreman odreći se neopisivog zadovoljstva koje pruža zaljubljivanje na prvi posluh u neki bend za koji si prvi put čuo par dana prije koncerta. Sad ovo vjerojatno ispada ignorantski jer, eto, kakav sam to glazbeni novinar kad nisam čuo za Slim Cessna's Auto Club? Nisam, jebiga. Ali sad znam za njih. I teško da ću ih tako skoro zaboraviti. Javljat će mi se u flashbackovima dok budem sam hodao na raskrižju obasjan punim mjesecom. A i sanjat ću ih vjerojatno.