Izvještaji

Prošla je 35. Brucošijada FER-a

Poseban je to status, i samo se vrlo rijetki glazbeni događaji u nas mogu pohvaliti da su ga dosegli – ono kad čovjek može biti siguran da će se okupiti mali milijun (za kojeg se nedavno otkrilo da je otprilike za centimetar i po manji od velikog milijuna) ljudi, pa tko god da svirao. Brucošijada FER-a je, jasno je to svima, upravo jedan takav event, i svaka joj čast. Jedan od onih narodnih skupova prilikom kojih te toliko puta opizde laktom u rebra, isprolijevaju pivom po glavi i nagaze ti na mali prst, da svečano sam sebi obećaš da se više nikad nećeš vratiti u to grotlo srdžbe i agonije. Tri stotine i šezdesetak dana kasnije, eto te – veselo cupkaš po Martinovki i brže bolje dovršavaš vino jer ne možeš dočekati da uđeš unutra, budući da Jeboton već svira.

13. 11. 2016. • Marin Tomić

Torpediranje uz Hard Skin i Bosonogo Djetinstvo

Nakon poduže pauze, Torpedo Syndicate odlučio nas je obradovati još jednim slasnim Torpediranjem u matičnom im AKC-u Attack. Baci li čovjek pogled na popis bendova koji su u sklopu tog programa dosad gostovali u Mediki, lako će osvijestiti da se radi o blago rečeno impresivnom zbiru imena. Preko Dooma i Oi Polloia do Non Serviuma i Poison Idea, Torpediranje je uvijek bilo rezervirano za creme de la creme. Riječ je o toliko eminentnim imenima da svoje oduševljenje njihovim dolascima ne uspijevaju obuzdati ni legende domaće punk scene poput Andree Šušnjare i Joleta, štovani čitatelji. Na tu je nisku bisera ovog petka nadodan još jedan, londonski Hard Skin. Kako posjećenost spomenutih koncerata nije uvijek bila na razini očekivanja, živo me zanimalo koliko će ljudi pohoditi ovu seansu teške ćelavosti. Jer Hard Skin jesu poprilično legendaran (postoji li išta lakše nego razbacivati se tim epitetom?)bend, ali lagao bih kad bih rekao da mi se itko od lokalnih punx'n'skinsa nešto hvalio da ih obožava i intenzivno bulji u njihovu fotografiju petnaestak minuta svake večeri prije no sklopi oči. Ugodan žamor i gužvica u dvorištu odagnali su moje sumnje i natjerali me da se ekspresno prepustim svim onim aktivnostima koje vas uopće ne zanimaju jer ovo nije moj privatni blog već glazbeni portal, pobogu.

11. 11. 2016. • Marin Tomić

Topovski udar na sva osjetila – Cojones u Tvornici

Proteklu subotu u Zagebu obilježile su koncertne promocije raznih studijskih izdanja. Greaseballsi su svirali u Vintageu, Mašinko i Debeli Precjednik u KSET-u, a Tvornicu su okupirali Cojonesi. Moj koncertni izbor bili su baš ovi potonji, Cojones koji su promovirali svoj treći studijski album “Resonate”. Za one koji nisu upoznati s ovim zagrebačkim “mudonjama”, Cojonesi su osnovani 2006. godine u Zagrebu sa željom da sviraju žestoke i spuštene riffove. Svojim prvim split EP izdanjem iz 2007. koji su podjelili s Umorom, Cojonesi su oko sebe okupili ljubitelje stoner glazbe, a najnovijim izdanjem “Resonate”, pomeli su kritiku koja ovaj album hvali kao jedno od domaćih izdanja godine. Nažalost, 10 godina kasnije unatoč brojnim pohvalama Cojonesi se u domaćim krugovima i dalje vuku po marginama underground benda.

8. 11. 2016. • Filip Bušić

Rambo Amadeus na karlovačkoj Maloj sceni

U nastojanjima da si stvorim uspomene diljem Lijepe Naše, Karlovac i ja smo se od pamtivijeka nekako mimoilazili. Sumornim i mrtvim mi se uvijek činio taj grad dok sam ga pospano skenirao iz jurećeg automobila, a taj je dojam učvršćivala i činjenica da se rijetko kad dogodi neki koncertni aranžman koji bi mi zapeo za oko i privukao me tamo. A kad se i dogodi, onda u Zagrebu bude nešto dovoljno dobro da me spriječi u odlasku. No, kombinacija Udrigrounda, Ramba Amadeusa i Spleen G-a u Maloj sceni Hrvatskog doma pokazala se neodoljivom (tim više što se u Zagrebu moglo samo na Mašinko i Debeli Precjednik), i eto ti nas u vlaku.

7. 11. 2016. • Marin Tomić

Mašinko i Debeli Precjednik zajednički pomeli KSET

Nakon nešto više od dvije godine, Debeli Precjednik i Mašinko, hrvatske punk velesile, izdale su split album pod nazivom "Godina majmuna"/"Majmun Godine". Povodom promocije istog ovaj vikend priredili su nam dva zajednička koncerta u zagrebačkom KSET-u, jednom od najomiljenijih zagrebačkih okupljališta hrvatske punk scene. Posjetili smo prvi dan, petak 4. studenog, rezerviran za zagrijavanje od strane Mašinka i cijeli koncertni set Debelog Precjednika.

7. 11. 2016. • Hrvoje Pandžić

Atheist Rap u Tvornici kulture

Pretpostavljam da nitko nije bio nešto ludo iznenađen kad je obznanjeno da Atheist Rap dolazi u Zagreb. Ti matori pokvarenjaci i naša metropola se vole javno, teško bi bilo i prebrojati sva njihova gostovanja kroz godine. Nakon Močvare, KSET-a, Pauka, Boogalooa i tko zna kojeg sve ne kluba, konačno su se uprizorili i u Tvornici Kulture. Nadali su se, pisalo je tako u eventu, da će ovo biti njihov najveći zagrebački koncert do sad. No, istina se ispostavila dijametralno suprotnom. Bio je ovo jedan od manjih, barem koliko je meni poznato. Održao se naime, na opće čuđenje i nevjericu, u malom pogonu Tvornice, prostoru za kojeg se činilo da su ga ipak prerasli. Jebiga, primjetno je u zadnje vrijeme kako je u gradu koncertne publike sve manje a koncerata sve više, a Atheisti su usto morali platiti danak i nezgodnom datumu kojeg su mnogi sugrađani iskoristili za putovanja kojekamo povodom Svih svetih. No, cijela ta priča je bitna isključivo s ekonomske strane, i 200 ljudi je sasvim dovoljno za dobru zabavu. Je li se ona i dogodila tamo ove subote, saznat ćete nakon kratke promidžbene pauze.

31. 10. 2016. • Marin Tomić

Vatra zagrijala Lisinski

Već neko vrijeme najavljivani prvi akustični koncert Vatre plijenio je pažnju obožavatelja, ali i javnosti općenito. K tome je organiziran u renomiranoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, što je jamčilo da će zainteresirati i "elitu" koja ne mari za rock, ali ih mami svaka kulturna manifestacija unutar njezinih prostorija. Nakon što se cijela pompa medijske mašinerije primiri i prašina slegne, ostane samo band sa svojom publikom. Nikakvi dodatni efektni ili ukrasi, samo golo - akustično. Tako sam barem očekivao da će biti ako publika već nije.

30. 10. 2016. • Mladen Šlogar

Pridjevi u Vintage Industrial Baru

Pridjevi su se u našim životima prije par godina pojavili prilično iznenadno. Nikakvih svirki, nikakvih najava ičega, nikakvih intervjua i onda odjednom – album. Album koji mi je isprva bio solidno djelce, samo da bi mu se konstatno vraćao i svakim novim slušanjem se sve više navlačio, sve do sadašnjeg stadija u kojem ga smatram nečim ponajboljim što se kod nas u zadnje vrijeme pojavilo. Da stvar bude bolja, očito nisam jedini koji tako misli. Dapače. Još od prvog koncerta u prepunoj Močvari, pa sve do ovog o kojem vam upravo pišem, Pridjevi nemaju ni najmanji problem s okupljanjem pozamašne brojke ljudi na svojim koncertima. Zanimljivo je to, sudeći po YouTube pregledima i Facebook likeovima (tim ultimativnim lučonošama pravde i istine), ne bi čovjek baš mogao naslutiti da će im kao od šale svugdje nahrupiti 500 ljudi. No, ima nešto teško objašnjivo, misteriozno i magično u njima. Neka magnetska privlačnost, skoro pa nadrealna sposobnost da ti uđu pod kožu. Pa čak i ako ih nikad prije nisi čuo i jedva da znaš tko su (svjedočio sam jučer solidnom broju takvih slučajeva), i dalje želiš ići čuti te Pridjeve.

29. 10. 2016. • Marin Tomić

Swans se u Tvornici kulture oprostili sa stilom

Tvornica je sinoć već pri prvom bendu bila ugodno popunjena, a oni su bili Anna von Hausswolff i njena dva pratioca. Ona sa akustičnom gitarom i masom efekata, oni također s masom efekata, ali jedan sa električnom gitarom, a jedan na semplovima, ritmu i koječemu još. Talentirana grupa u svakom slučaju, po stilu glazbe slični headlinerima, ali opet dosta drugačiji. Anna ima stvarno divan glas, ide prema onom indie-vještica-proročica stilu, ponegdje me podsjetila na Chelsea Wolfe iako Anna ima zericu svjetliji glas. Glazbe je to drone, indie-rock ili kako se to već naziva, a oscilira između tihih trenutaka sa Annom i masnih riffova izmjenjenih od strane raznih pedala. Rekao bih zgodna glazba, najviše me je pak impresionirao njen glas koji je velik i prodoran i kao da vam proriče sudbinu, a ona je dosta mračna. Mogla se osjetiti i koja vibracija, ali prave vibracije i potresi su tek slijedili.

27. 10. 2016. • Filip Mihoci

All Your Sisters i Cellar Doors – Najopskurniji koncert u novijoj povijesti Tvornice

Tvornica Kulture je u nekom trenutku, na samom početku jesenje koncertne sezone, objavila listu od čak četrdeset koncerata koje ćemo do kraja godine tamo moći poslušati i pogledati. Našlo se na tom popisu podosta eminentnih imena, za svakoga ponešto. I tako, među tom šumom datuma, šćućurio se i jedan sasvim neprimjetan. Jedan za koji se sve do prije desetak dana nije moglo sa sigurnošću reći hoće li se održati ili ne, budući da nigdje nije bilo nikakvog eventa niti najave. Jedan za koji je na stranici kluba pisalo da je karta u pretprodaji 25 kuna, a na Facebooku 30. Jedan do kojeg očito nikome nije bilo naročito stalo. Ja sam eto, igrom slučaja, pak bio jedan od onih odabranih koji su pohodili ovaj najopskurniji koncert u Tvorničinoj novijoj povijesti, tako da ću vam sad pokušati opisati u kakvom legendarnom smjeru se cijela priča razvila.

26. 10. 2016. • Marin Tomić

Moskau u Vintageu – performans i prljavi gospel na pozornici

Bend Moskau je 2010. izdao svoj prvijenac, eponimni EP. Smatram to zanimljivom činjenicom, jer ni tad, kao ni tri-četiri godine nakon toga, zagrebačka koncertna publika većinom nije bila svjesna njihovog postojanja. No, unazad dvije godine se to stanje mijenja iz korijena. Odjednom Moskau nastupa svako malo, izdaje albume i EP-e kao na pokretnoj traci, i općenito uspijeva oformiti neko fanovlje u parterima klubova. Ako ni zbog čega onda zbog činjenice da svakome od cca. dvanaest ljudi koji kroz njihov prosječan nastup prodefiliraju pozornicom dođe po dvoje-troje prijatelja. Šalim se, molim vas. Ovaj su put, niti godinu dana od posljednjeg ukazanja na tom mjestu, svirali u Vintage Industrial Baru. Nije to bilo povodom izdavanja ičeg novog, čak ni nikakvu godišnjicu nisu slavili. Ni Good Vibrations, ni Dozvoljeni Četvrtak, ni Schmeck Daddy, ni štatijaznam. Jednostavno svirka kao takva.

23. 10. 2016. • Marin Tomić

Rođendanski SARS u Domu sportova

Sinoć je zagrebačkom Domu sportova beogradska senzacija S.A.R.S. održala prvi od dva koncerta kojima se obilježava okrugli, deseti rođendan ovog benda. Zapitaš se na moment kako je moguće da je već prošlo deset godina jer se još dobro sjećam dana kad smo svi znali samo „Buđav lebac“, a nismo imali pojma ni tko je S.A.R.S. i odakle su se pojavili. Kad od toga u relativno kratkom roku dođemo do dva dana u Domu sportova, to je ipak vrijedno pohvale.

22. 10. 2016. • Marija Kancir

Mladi i perspektivni Seed Holden sinoć osvojili zagrebački Vinyl

Kad sam se sinoć s dragim ljudima zaputila do Vinyla, pisanje recenzije nije ni izdaleka u planu. Željela sam samo izaći na piće, zabaviti se i pritom preslušati navodno „odličan, pa kako ne znaš za njih“ bend Seed Holden. Međutim, ispostavilo se da je to bio pun pogodak i da bendu više definitivno ne treba „navodno dobar“ u opisu, zbog čega smatram da bi uistinu bilo šteta ne podijeliti to i pritom im pružiti bar malo pozitivne reklame.

21. 10. 2016. • Marija Kancir

Garažna hardkor pank akcijada u Attacku

Onaj tko je u srijedu oko 21 i 30 pijuckao bambus na tramvajskoj stanici Vodnikova, ignorirajući činjenicu da je na Facebook eventu Garažne hardkor pank akcijade u Attacku te večeri početak bio naznačen točno za to vrijeme, taj je propustio prvi bend. Otkrit ću vam jednu malu tajnu, taj sam "netko" bio ja. Okasnio sam u dvorište dvadesetak minuta, samo da bi me dočekala hladno servirana informacija o tome kako su Celetoids netom okončali. Izazvalo je to veliko razočaranje, skoro da mi je i suzica kanula. Jer Celetoidsi su zakon i uvijek ih je lijepo čuti. Sreća u nesreći je bila ta da su nas očekivala još čak tri zanimljiva benda. Zanimljivija nego što smo mogli pretpostaviti, usudio bih se reći.

21. 10. 2016. • Marin Tomić

Hollywoodfun Downstairs iliti noć Makarana u Močvari

U moru koncerata koje nam Močvara konstantno priređuje, nekako je taj Hollywoodfun Downstairs prošao malo ispod radara. Em je kiša ubila sve u pojam, em utorak, em 30 kuna karta, em Pluton pod krivim kutom udario u mjesečevu mijenu i orionovo sazviježđe u Neptunu, i eto ti nas u prostoru ispred Močvarinog šanka. Moje je mišljenje da je to vrlo dobra stvar, skoro bih se usudio reći da ne znam zašto se gigovi uvijek kad se procijeni da neće biti puno naroda ne prebace tamo iz velike dvorane. Jer, čast iznimkama, ali generalno je bolje da se stvori bar privid neke kakve-takve gužve, neusporedivo se lakše stvara atmosferica nego kad si udaljen tri metra od prve sljedeće osobe. Na stranu sad to, htio sam vam reći da su, osim tih novozelanđana čije ime mi se sad ne da ponovo pisati jer je predugo, nastupila i dva benda iz Makarske. Zovu se Spiridon i Rezerve. I uopće nisu loši, kao što će se pokazati u nastavku teksta.

19. 10. 2016. • Marin Tomić

The Bambi Molesters u KSET-u

KSET je povodom svog četrdesetog rođendana (kojeg obilježavaju tijekom cijele godine) izgleda odlučio dovesti sve što je u nas ikad valjalo. U nepreglednom nizu tih imena, došao je red i na The Bambi Molesters, jedan od naših najuspješnijih i najpriznatijih glazbenih "proizvoda". U danima prije koncerta se po enormnoj količini zainteresiranog ljudstva na Facebook eventu dalo zaključiti kako bi koncert mogao biti rasprodan. I zaista, zaista kažem vam, to se i dogodilo. Imali su Bambiji u svojoj bogatoj i dugovječnoj karijeri dakako i većih uspjeha od rasprodanog majušnog KSET-a, ali i dalje je dobro znati da bend koji dobiva ne dobiva naročitu medijsku pozornost i kojemu je proteklo gotovo sedam godina od posljednjeg albuma još uvijek može s lakoćom rasprodati klub, kojeg kod isti bio kapaciteta.

18. 10. 2016. • Marin Tomić

Zagrebački Tulum pokazao da punk nije mrtav

Da punk nije mrtav, to ste već sigurno vidjeli na dovoljno zidova i stupova da vas ja sad ne moram dodatno uvjeravati. Ipak, malo hoću možda. Uz te spomenute lokacije, u našem se gradu u tu činjenicu čovjek da uvjeriti i tamo gdje je to najvažnije – na koncertima. Da, kad bismo uzeli ukupni zbroj svih koncerata koji se godišnje održe u Zagrebu i rasčlanili ga po žanrovima, pankčina bi jamačno odnijela primat. Da stvar bude još bolja, ima ga za sve moguće različite preferencije i prohtjeve – od underground krševa po jazbinama Medike, Klaonice i Routea 66, pa sve do događaja poput ovog Tuluma u Domu Sportova o kojem vam imam privilegiju pisati. Jer koliko god punk navodno bio "stigmatiziran" i nepodoban za mainstream, i dalje se već dugi niz godina uspijeva u njega lakoćom infiltrirati, puno uspješnije od nekih drugih žanrova. Hladno Pivo, Brkovi, Šank, Kawasaki 3p, Psihomodo Pop, Let3 i još dosta drugih (više ili manje) punk bendova, svi oni pune dvorane i trgove podjednako uspješno kao njihovi estradni kolege. Eto, i ovaj je koncert bio rasprodan. To nije nimalo iznenađujuće, pogotovo ako znamo da se održavao u maloj dvorani Doma Sportova. Što u biti i nije toliko spektakularna brojka uzvanika, uzevši u obzir da su Brkovi i Šank u kombinaciji s Kišom Metaka već uspjeli napuniti malu dvoranu prošle godine. Ništa zato, Tulum je tim bolji čim je veći stiskavac.

17. 10. 2016. • Marin Tomić

Ben Caplanov izlet u KSET

Ben Caplan je jedan momak iz Kanade. Došao je do tog laskavog statusa da eminentni portal poput jednog Sound Reporta objavljuje tekst o njemu prije svega zato što on nije običan momak, ni po kojem kriteriju. On, naime, svira i pjeva glazbu. A uz to je i stasito biće, duge riđe brade i kose. Jedan od onih likova koje sigurno nećete zaboraviti nakon što ga vidite, ekscentrik, čuđenje u svijetu. Već nekoliko godina taj opisani kit zajedno sa svojim bendom vrši turneje diljem naše kugle (i pritom iz dana u dan postaje sve razvikanije ime), sad je došao red da se sjeti i Zagreba. KSET-a, konkretno.

13. 10. 2016. • Marin Tomić

Milemarker za ponedjeljak

Ovog je ponedjeljka, 10.10.2016., punih (ili praznih?) petnaest godina nakon što se ista stvar prvi put dogodila, Močvaru posjetio šašav bend Milemarker. Svaka njima čast, ali vašem je izvjestitelju prethodno pukla guma na biciklu, a kad je tako on se osjeća kao paraplegičar. Još je i kiša padala i hladno je bilo, a ja bolesnjikav i s bolnim leđima. "Što mi ovo sve treba, pobogu?", razmišljao sam za vrijeme dvadesetominutnog hoda po nasipu uz šljapkanje i šprickanje. "Nisam li možda mogao bio ipak ostati doma danas?", kopkao je dalje mili anđeo poznat i kao ponedjeljni glas razuma, tvrdeći da ima solidne argumente. Ma kakvi, forget about it, već pet minuta nakon ulaska u Močvaru je postalo jasno da je lik teški blefer. Trebalo je doći tamo čuti Milemarker te večeri, i prilično mi je drago što sam to uradio.

12. 10. 2016. • Marin Tomić

Lolo Lovina i australski gypsy u Močvari

Kiše su bjesomučno lile danima, pamtim to kao da je bilo jučer. A u biti je bilo točno negdje u ovo doba prošle godine. U Začaranoj Močvari su nastupili ljudi koji su se tad još odazivali na ime Barcelona Gypsy Klezmer Orchestra. Ispostavilo se ubrzo da je to bio jedan od posljednjih njihovih koncerata pod tim imenom, ali to sad nije toliko važno. Ono što je važno je to da je klub tad bio apsolutno prekrcan, do mjere da se teško moglo micati, pa i disati. Valjda u nadi kako će se nešto na tom tragu ponoviti i ove jeseni, Začarana je Močvara u goste iz daleke Australije dovela bend Lolo Lovina.

10. 10. 2016. • Marin Tomić

Zavirite INDIREKTno u Beograd

Srodni beogradski klubovi Elektropionior i Zaokret su u petak, 7.listopada, kao domaćini ovogodišnjeg izdanja jesenskog Indirekt festivala uspješno otvorili dvodnevni festival ugostivši srpski, hrvatski i talijanski bend te kantautore iz Italije i Slovenije. Indirekt ekipa je za ovogodišnje jesenje izdanje Indirekta u Beogradu odabrala kvalitetne izvođače za koje vjerojatno ne bismo ni čuli da nema njih da nam ukažu na njihovu kvalitetu.

8. 10. 2016. • Ana Patrlj

M.O.R.T. moćno u Tvornici

M.O.R.T. je prošle noći svirao u Tvornici Kulture. Nije im to bio prvi put da tamo nastupaju, ni blizu. Ali je ipak bio najposebniji do sad, iz razloga što su, punih 13 godina od osnutka benda, došli do stadija da se mogu samostalno odvažiti na taj izazov. Važnost samostalne velike Tvornice u očima kako publike tako i glazbenika, čak je više simbolička nego ikakva druga. To je baš onako neki "milestone" u karijerama ovdašnjih izvođača, statusni simbol svoje vrste. Jednom kad napuniš Tvornicu, ušao si u prvu ligu, velike dečke. M.O.R.T. ju jučer doduše nije napunio, ali ju je vrlo ugodno popunio. Povod cijeloj stvari je bila promocija novog albuma "Tužna Kocka", ako niste znali.

8. 10. 2016. • Marin Tomić

Barb Wire Dolls u KSET-u – Teški Hollywood

Svima nam je valjda savršeno jasno da je glazba jedan vrlo surov, ponekad i nepravedan biznis. Znamo i da ima bendova koji nikada ne uspiju prodrijeti do publike, iako to možda zaslužuju više od nekih drugih. Nekih koji su, pod tko zna kojim spletom želja, potreba ili okolnosti u nekom trenutku potpisali neke papire koji su im pripomogli da ih pod svoje uzme netko tko ih može lansirati visoko. U slučaju junaka naše današnje priče, taj "netko" je bilo već više ljudi kroz kratku im karijeru. Između ostalih i Lemmy, pokoj mu duši. Na njegovom je labelu nedavno izdan njihov album "Desperate", povodom kojega su se otisnuli na dugu europsku turneju. Jasno vam je već da su se u cijeloj toj priči posredstvom Dirty Old Bookinga našli i u KSET-u ovog ponedjeljka, sad je na meni da vam objasnim o čemu se tu točno radilo i kako je bilo.

5. 10. 2016. • Marin Tomić

RØLØ u splitskom Chilltonu

U subotu, 1.listopada, Chillton bar u Splitu ugostio je posljednji put bend RØLØ u postavi koju poznajemo. Naime, basist Dinko odlazi u Slavoniju zbog posla, ali se ostatak benda oproštajnim koncertom odlučio simbolično pozdraviti s prijateljem. RØLØ je eksperimentalni, elektronički tročlani indie rock bend koji je u ožujku ove godine samostalno izdao istoimeni album. Premijerno su nastupili prošle godine na KLFM-ovom Radiju na cesti, a 15-ak mjeseci kasnije su primorani pronaći novog basistu. Bivši Cirkus je godinama organizirao svirke u tom divnom boemskom splitskom podrumu, ali prostor je ovo ljeto preuzela Info zona i nastavila organzirati povremene koncerte pod motom: "Uštekaj se u chill".

3. 10. 2016. • Ana Patrlj

Slim Cessna’s Auto Club u Tvornici – Rastavljanje countrya na proste faktore

Kad bih pisao samo o bendovima s čijim postojanjem sam upoznat i o kojima imam unaprijed izgrađeno mišljenje, pohađao bih manje koncerata, i pisao manje izvještaja, nego što je to slučaj u zbilji. Bio bih tad možda mjerodavniji i "ozbiljniji" novinar, ali nisam spreman odreći se neopisivog zadovoljstva koje pruža zaljubljivanje na prvi posluh u neki bend za koji si prvi put čuo par dana prije koncerta. Sad ovo vjerojatno ispada ignorantski jer, eto, kakav sam to glazbeni novinar kad nisam čuo za Slim Cessna's Auto Club? Nisam, jebiga. Ali sad znam za njih. I teško da ću ih tako skoro zaboraviti. Javljat će mi se u flashbackovima dok budem sam hodao na raskrižju obasjan punim mjesecom. A i sanjat ću ih vjerojatno.

3. 10. 2016. • Marin Tomić

Pankersko ludilo u Vintageu uz Fakofbolan

Ako sam išta naučio kroz godine posjećivanja (a i ponešto organiziranja) svakojakih koncerata, to je da u toj priči, što se tiče publičnog aspekta, nema nikakvog pravila. Bend za čiji se koncert jučer tražila karta više, danas svira pred šačicom nezainteresiranih uzvanika, samo da bi sutra opet punio dvorane. Može se tu teoretizirati o PR-u, aktualnosti izvođača, recentnosti izdanja, cijenama ulaznica i svim ostalim tekovinama, ali neospornom ostaje sušta činjenica da čovjek ni u što ne može biti siguran jer se radi o dozlaboga varljivom i nepredvidljivom poslu. Ovog je petka, na svu sreću, organizator (Dostava Zvuka) na tom koncertnom ruletu odigrao na prave brojeve. Fakofbolan je, naime, vrlo ugodno popunio Vintage Industrial Bar. Posljedne iskustvo s promocijom zadnjeg albuma, u kombinaciji s tanašnim brojem attendova na Facebook eventu, sve je to mirisalo na još jedan čavlić u lijesu bendove nekadašnje ogromne popularnosti. No, horda pankerskog puka se odnekud odlučila ukazati i, zajedno s vrlo raspoloženim bendom, kreirati sasvim solidan kaos.

2. 10. 2016. • Marin Tomić

Levitation Room u Močvari – vremeplov u šezdesete

Kao što sam i obećao, ima da vam napišem report sa svakog izdanja Kalifornijske jeseni u Beat Cityju. Nakon Cool Ghoulsa, koji su obilježili početak prezentiranja gradske koncertne jesen/zima 2016 kolekcije, druga Močvarna revija je pripala Levitation Roomu, bendu sastavljenom od četvorice mladića koji su toliko šezdesete da se doima kao da su iz nekog šezdesetog svemira u kojem šezdesete ne samo da još uvijek traju, nego su i još šezdesetije od naših šezdesetih.

1. 10. 2016. • Marin Tomić

Roy and the Devil’s Motorcycle u Močvari iliti kada predgrupa zasjeni glavni akt

Močvari se dogodila jedna dosta dobra stvar. Određena količina vrlo poduzetnih zanesenjaka posljednjih godina tamo egzistira u obliku "vanjskih suradnika" i dovodi uvijek iznova vrlo zanimljive bendove. Neke od takvih malih ali ambicioznih "organizacija" su i Beat City i WolfBad Squad, zaslužne za štošta ne samo izvrsnoga, već i vrlo aktualnoga. Taj nam je konglomerat ovog utorka priuštio jednu psihodeličnu blues-punk tutnjavu. Blago nam se. Svirili su nam Roy and the Devil's Motorcycle i Marko i Darko. "Tko", kažeš? Čitaj dalje.

30. 9. 2016. • Marin Tomić

Freak punk u Attacku uz Mystic Inane

Nešto više od mjesec dana je metropola bila uskraćena za dobar stari Doomtownov gig. Ta je nepravda ove nedjelje ispravljena, uvijek agilna Doomtown Records ekipa je odlučila po tko zna koji put napiti žedne uši. Ovoga su puta to uradili tako da su u Attack doveli Mystic Inane. U biti, sumnjam da su ih baš doveli, ali su u svakom slučaju u najmanju ruku dogovorili s ljudima da dođu i sviraju. I ljudi su zaista došli i svirali. Hvala im na tome, i jednima i drugima.

27. 9. 2016. • Marin Tomić

Gang of Four u Tvornici – spoj starog i novog

Prošlo je nešto više od godine dana otkako su Gang of Four posljednji put svirali u Zagrebu, a sinoć smo ih mogli ponovno poslušati. Dečkima se očito sviđa ovdje pa su nas zato ponovno posjetili, jer kako su nam poručili jučer – svaki put im je super u Zagrebu. Njihove pjesme prepune političkih i društvenih tema naišle su na plodno tlo među zagrebačkom publikom koju su za glavne zvijezde večeri zagrijali makedonski SIZ i manchesterski The Membranes.

11. 9. 2016. • Jasmina Kljunić

Cat Power u Tvornici – inspiracija za mlade generacije

Moram priznati da me nije oduševila vijest kako će Chan Marshall aka Cat Power nastupiti solo bez benda. Doprinijelo je to određenoj dozi skepse s kojom sam otišla na koncert, ali ne jer sam sumnjala u glazbenicu već u prostor. Marshall je iznimna žena koja je prošla mnogo i koja se ne boji pjevati o osobnim pričama, emocijama, društvu i od koje možete mnogo naučiti. Na krilima europske turneje posjetila je zagrebačku Tvornicu i zadovoljila apetite hrvatskih fanova.

10. 9. 2016. • Jasmina Kljunić

Dašak Islanda za početak školske godine

Agent Fresco je četveročlani islandski bend čiju glazbu je teško svrstati u neki jedinstven žanr. Mješavina je to progresivnog rocka, alternativnog metala, nekog math i art rocka i razno raznih drugih elemenata. Izrazito hvaljeni u vlastitoj domovini, ali i izvan nje, ovi dečki su vrlo brzo polučili zamjetan uspjeh i stekli status jednog od originalnijih bendova današnjice. Na krilima europske turneje održali su nekoliko koncerata u regiji, a sinoć smo ih mogli čuti i u zagrebačkoj Tvornici Kulture gdje su održali posljednji koncert turneje.

8. 9. 2016. • Jasmina Kljunić

Švedski Mob 47 u Attacku

Odužilo se ponešto, ali i Attack je otvorio vrata. I to točno onako kako i priliči, dobrom starom pankčugom. Mob 47, Pakt i Melkior Tresicz, to su imena koja su imala zadatak animirati nas te kasnoljetne nedjelje. U dvorištu poznata slika, nova sezona ali stare face. Nije nas doduše bilo nešto naročito puno, valjda zato što je bila nedjelja. Osobno sam mislio kako će legendarnost headlinera u kombinaciji s činjenicom kako je ljudima usfalilo obitavati u gnijezdu zagrebačkog pankstva (spomenutom dvorištu Medike, dakako) privući dosta više naroda i narodnosti na gig, ali nikad ne treba podcijeniti moć nedjelje da ubije u čovjeku volju za životom općenito, a kamoli za (ne)kulturnim uzdizanjem.

7. 9. 2016. • Marin Tomić

Završio je 9. Outlook festival

U Ponedjeljak ujutro službeno su zatvoreni festivalski dani elektronske underground glazbe u Puli. Točnije, zatvoren je veliki Outlook festival, a za njime i svi stejđevi s tvrđave, kamp Brioni s velikim brojem napuštenih šatora, izgubljenih novaca i mobitela. Nakon što nam je Dimensions pružio sve dimenzije u koje nas upuštaju tvrdi, brzi i mračni zvuci techno i house glazbe, Outlook je dokazao da elektronika može još jače i tvrđe.

6. 9. 2016. • S R

Cool Ghouls i duh Kalifornije u Močvari

Ne može se baš ići toliko daleko da se kaže da je ljeto završilo, ali nije ni da još uvijek traje. Na kraju krajeva, naziv eventa s kojeg vam upravo pišem ovaj izvještajčić je "Kalifornijska jesen u Beat Cityju". Postaje smislenije kada dodam informaciju kako ovo neće biti jedini događaj tog imena, već će 'Čvara ove kalendarske jeseni zbilja ugostiti nekolicinu novi(ji)h tamošnjih bendova, sve od reda na prvim europskim turnejama. To je dosta uzbudljiva informacija ako mene pitate, možete očekivati poslanice sa svakog od tih gigova. Zadatak, breme, čast, teret, privilegija da budu prvorođenci u toj priči pripala je bendu imena Cool Ghouls.

2. 9. 2016. • Marin Tomić

Donosimo vam izvještaj s petog Dimensions festivala

Kako već tradicionalno biva, nakon što je festival otvoren u prekrasnoj pulskoj Areni, narednih dana on zauzima poziciju na tvrđavi Punta Christo. Točnije, u okolici Pule, u Štinjanu. Mnogi se ondje osjećaju kao da su u jednom naselju koje je preplavljeno snažnim basom, nekolicinom stejđeva, kampom, štandovima, plažama, i prekrasnim vremenom. Sve je to još ljepše zaokruženo kada ondje provedete ostatak festivala kampirajući među svim tim ljudima koji vole istu glazbu kao i vi.

30. 8. 2016. • S R

Days N’ Daze u Klaonici – ako ih voliš, obožavaš ih

Šećući gradom prošloga petka, susreo sam dosta ljudi koji su došli na koncert. Bilo ih je iz Ravne Gore, Rijeke, Karlovca, Splita... Rekao bi čovjek da se radilo o Peppersima na hipodromu ili Bieberu u Areni. A kad ono, "samo" Days N' Daze u Klaonici. Mirisalo je sve na to da će se raditi o jednom malom velikom koncertu, baš kao što je Days N' Daze jedan mali veliki bend. Jer, u zadnjih su par godina stekli dovoljno popularnosti da su možda mogli svirati u Vintageu, Močvari, ili barem Mediki. Ne, ostali su dosljedni underground estetici i posjetili najopskurniju moguću lokaciju – spomenutu staru Klaonicu.

30. 8. 2016. • Marin Tomić

Massive Attack pred rasprodanom Arenom otvorio 5. Dimensions festival

Vrlo vjerojatno svaka osoba koja ljetuje ili živi u Puli zna da se krajem kolovoza i početkom rujna iznova, već pet godina zaredom, rađa sve veći i moćniji – Dimensions festival, a nedugo nakon njega i Outlook festival. To su dva tjedna napucanih cijena, crvenih i prepečenih leđa stranaca, raspadnutih i prašnjavih tenisica, prepunih i smrdljivih buseva, i naravno, dobre glazbe. Tako je I ovoga puta, sredinom tjedna, otvorena nova stranica petogodišnjeg Dimensons-a uz ponovnu veliku navalu britanaca i prepunu pulsku Arenu. U ovogodišnjem izdanju na pozornici 2000 godina starog pulskog Amfiteatra, publiku su osvojili i pripremili na nadolazeće festivalske dane Kamasi Washington, dugo očekivani Massive Attack, a potom Moodymann. Ni ovoga puta, organizatori nisu pogriješili u odabiru izvođača i ponovnom smještaju na najvećoj pozornici ikada sastavljenoj u pulskoj Areni.

25. 8. 2016. • S R

Manu Chao na Špancirfestu – moglo je i bolje

Danima vam već pišem kako je u Varaždinu jako puno ljudi ovih dana. Iako je to definitivno istina, stoji i činjenica kako oni glavni koncerti, na pozornici Stari grad, baš i nisu imali zadovoljavajuću posjetu. Mislim pritom prije svega na nastupe Pipse i Laibacha kojima je prisustvovalo po par stotina ljudi. Pravo je stoga zadovoljstvo bilo vidjeti rijeke (ma što rijeke, mora) ljudi što su se jučer, jednog naoko običnog utorka, slijevale varaždinskim ulicama. Razlog je dakako bio samo jedan, jedini i jedinstveni - José-Manuel Thomas Arthur Chao. Poznat i kao Manu. Još od trenutka kad je festivalski lineup objavljen, bilo je jasno kako će ovaj koncert predstavljati središnju točku. Ta se prognoza ispunila u potpunosti, srušeni su svi rekordi posjećenosti.

25. 8. 2016. • Marin Tomić

Niti kiša ne može spriječiti zabavu na Špancirfestu

Najuporniji Španciraši, oni koji su nedjeljno jutro dočekali cirkajući posljednje pivice i peline u gradskom parku, mogli su iz prve ruke svjedočiti svitanju jedne klasične, prokleto nedjeljne, zore. Tmurna, siva i vlažna. I cijeli ostatak dana je u Varaždinu protekao u tom nekom lijenom, pospanom štimungu. Čak je i kiša bila toliko lijena da bi svakih sat vremena odlučila prestati padati na deset minuta, čisto da malo isprovocira. Naravno da su stoga i gradske ulice bile osjetno praznije, tako da je nažalost dnevni dio programa dosta patio. No, ništa nije moglo suzbiti uzbuđenje oko još jednog večernjeg koncertnog maratona, ponovno sastavljenog od same creme de la creme.

22. 8. 2016. • Marin Tomić

Clutch u Tvornici – sjedi, 5!

Nije prošlo ni tjedan dana, a Tvornica je opet ponudila više nego dobar razlog da se, bez obzira na predstojeći radni dan i (pre)rano buđenje, dovučem na drugi kraj grada – u Zagreb je stigao Clutch. Ovi američki rockeri prvi su put nastupili u našim krajevima, pa ni ne čudi što je koncert bez problema rasprodao Močvaru, a zatim i Tvornicu. A vjerojatno bi i neki veći prostor, no onda bi se izgubio dio „prisnosti“ koje pružaju klupski koncerti, pa možda i bolje da je ostalo ovako.

22. 8. 2016. • Marija Kancir

Subotnje varaždinsko španciranje

Špancirfest je u punom jeku. Drugi dan, također poznat i kao subota, je donio vrlo toplo vrijeme koje je za posljedicu imalo horde šetača u razgledavanju gradskih ulica i njihovog sadržaja. Sadržaja koji je toliko bogat i raznovrstan da bi ga, budući da se ovdje ipak radi o nekakvom glazbenom izvještaju, bilo neizvedivo pobrojati. Jer potrajalo bi. Sve što vam mogu reći je da, ako posjetite 18. Špancirfest, nema teoretske šanse da kući odete nezadovoljni. Dobre vibracije i nasmiješena lica na svakom koraku, a koraka bezbroj. Tako da se u tim shemama dan "ubije" neopisivo lako, i čovjek shvati da koncerti samo što nisu.

21. 8. 2016. • Marin Tomić

Započeo je 18. Špancirfest

Zdravo. Nakon raznoraznih dotipkavanja s obale i priobalja, ovaj vam se put javljam iz Varaždina. Počeo je naime, za slučaj da ne znate, osamnaesti Špancirfest. Doduše, taj slučaj da ne znate je prilično rijedak slučaj. Svi znaju za Špancir. U prilog toj tezi ide činjenica da je jučer, prvog dana festivala, baroknim gradom prodefilirala zbilja ogromna količina ljudi. Deseci tisuća, bez sumnje. Još od popodneva za vrijeme raznih uličnih performansa je bilo jasno da je španciranje ponovno u modi, a i megalomanski večernji koncertni sadržaj je bogme (iako sam osobno bio blago sumnjičav prema toj priči) prošao vrlo vrlo uspješno. Barem što se tiče same posjećenosti. O onom važnijem dijelu, izvođačkim performansama, više u nastavku.

20. 8. 2016. • Marin Tomić