Intervju

Zvonimir Varga:

Zvonimir Varga: "Glazba čini čuda!"

Zvonimir Varga, jedinstvena figura na hrvatskoj kantautorskoj sceni nedavno je predstavio svoj novi, deseti po redu album "Muzika". Zvonimir Varga na glazbenoj sceni je gotovo dva desetljeća te će uskoro održati svoj tristoti koncert, a sutra će novi album promovirati na Hrvatskom radiju. To je bio i povod našeg razgovora.

Nedavno ste objavili hvaljeni album Muzika. Jeste li zadovoljni albumom?

Kako ne bih bio! Glazbeno je vrlo raznolik, a usput smo se producent Jere Šešelja i ja zabavljali snimajući ga. Dolazili su nam razni gosti - Dean Melki, Jurica Hotko, Stipe Mađor, Bruno Dugopoljac, Josip Janeš, pa smo mijenjali formacije i lokacije... U Zagrebu smo snimili pola materijala, a zatim se preselili u Zadar gdje smo Jere i ja pili kavicu uz more i pričali o košarci. Nakon toga bi otišli u studio i cijeli dan snimali... Tako je otprilike nastala Muzika.

Koliko ste dugo radili na albumu? Da ga danas snimate opet, biste li nešto promijenili?

Nakon što su nastale pjesme, ako se dobro sjećam, snimanje se protegnulo na dvije godine, najviše zbog korone.  Ali ta pauza je zapravo i dobro došla, iako ne bih mogao reći zašto, he he he... Da idemo snimati opet, vjerojatno bi snimili nešto sasvim drugo, tako je to s glazbom. Ostanu zabilježeni trenuci inspiracije.

Album Muzika je dobio odlične recenzije kritike, je li vas to iznenadilo?

Drago mi je kada netko posluša, napiše koju riječ, a srećom još uvijek ima takvih. Kritike koje su do sada napisane su pozitivne, bilo mi je milo kada sam ih čitao.

"Muzika" je Vaš već deseti studijski album. Odakle crpite toliku inspiraciju?

Ponekad kad uzmem gitaru u ruke, dolaze mi melodije i stihovi. Tako nekad nastane pjesma - tekst se spoji s melodijom, ako inspiracije ne manjka. Da citiram Lennona: 'Ja sam umjetnik, dajte mi tubu i nešto ću napraviti'.

Planirate li i u budućnosti biti toliko produktivni? Bojite li se da bi zbog kvantitete mogla patiti kvaliteta?

Ne razmišljam baš tako o pjesmama. Pišem pjesme, zvijezde brojim - tako je pjevao Balašević. Ovaj život ispunjen je s toliko događaja, emocija, susreta i svega pa mogu slobodno pisati i pjevati o svemu što mi dođe, i kada mi dođe. To mi je najvažnije. Neki kritičari su mi savjetovali da manje objavljujem, a što bi se dogodilo da sam ih poslušao? Imao bih manje objavljenih pjesama, samo to.

Nekoliko puta ste nastupali u zatvoru. Kako je došlo do te suradnje i kakva su Vaša iskustva sa zatvorenicima?

Davno je bilo kada mi je tadašnji gitarist Robert Kanizsai predložio da idemo svirati po zatvorima. Odsvirali smo tada Remetinec i Lepoglavu, ja sam par godina kasnije samostalno nastupio u Remetincu, i evo sada nedavno i u Zagrebačkoj zatvorskoj bolnici u Dubravi.

Iskustva su fantastična. Teško je ljudima dočarati to što se zbiva za vrijeme koncerta u zatvoru, ali itekako se razlikuje od klupskih nastupa. Zatvorenici su jako uronjeni u glazbu i očito im to na neki način predstavlja bijeg od uobičajene svakodnevice. Ako ne mogu biti slobodni, možda barem na neko vrijeme mogu kroz glazbu osjetiti slobodu. Isto vrijedi i za mene, ali vjerujem i za mnoge druge ljude.

Uz zatvore, svirate i u staračkim domovima. Odakle Vam ideje za nastupima na tako zanimljivim lokacijama? Je li ljepše nastupati u zatvoru ili u staračkom domu?

Ideja da sviram u domovima za starije mi je došla iz razloga jer sam htio svirati ljudima kojima baš ne dolaze često glazbenici. Evo baš za Valentinovo nastupam u Domu za starije Park, koncert je jutarnji, počinje u 9 i 30. Mnoge bi mogla zavarati pomisao kakve su svirke u domovima za starije. Često se dogodi da bude prava fešta, da ljudi od 80-90 godine plešu ko ludi, a ima čak i zavođenja... Kažem vam, glazba čini čuda!

Album ćete promovirati live koncertom na Hrvatskom Radiju. Možete li nam reći više detalja o promociji albuma?

Sa Sponom, koja mi je izdavač, sam dogovarao gdje bi bila ta promocija, ali u ovim nesigurnim vremenima predložio sam da to bude gostovanje na radiju. Zahvalio bih Radio Sljemenu koji je podržao ovu inicijativu te me pozvao da 11. veljače u petak gostujem i predstavim album. Program kreće od 21h, a cijeli album odsvirat ću akustično. Imamo i plan objaviti ga kao album uživo iduće godine, vjerujem da će biti tako.

Najavljujete da ćete u 2022. godini objaviti čak osam studijskih albuma. Riječ je o snimkama iz ranije faze Vaše karijere? Kojim tempom ćete ih objavljivati?

Ideja je da svaki mjesec do dva objavimo po jedan stari album. Uskoro krećemo s Krugovima koji su originalno objavljeni 2016. godine, a sada postaju službeno izdanje. Taj album je tada uvršten među najbolje regionalne albume, a ovim putem zahvalio bih izdavačkoj kući Spona koja ga je odlučila re-izdati. Specifičnost svih tih izdanja je što je većina njih nastala spontano i brzo u improviziranom kućnom studiju. Nije bilo previše ponavljanja „takeova“, niti specijalne produkcije. Većinu materijala sam odsvirao i snimio sam, kako mi je u tom trenu došlo.

Cijeli prošlogodišnji EP “Katarina” ste posvetili voljenoj djevojci. Jeste li romantik? Može li Katarina očekivati još pjesama?

Za mene kažu da sam nepopravljivi romantik, a za Katarinu uvijek imam par novih pjesama u rukavu. To je za mir u kući, ha ha ha…

Ponekad pišete i lokalpatriotske pjesme posvećene Zagrebu i Dinamu. Što Vam predstavlja Vaš rodni grad?

Mjesto koje tek trebam istražiti kako spada. Dok sam na Dinamovom stadionu bio nebrojeno puta, mnoge kutke Zagreba još nisam otkrio i žao mi je zbog toga, ali u posljednje vrijeme sve više otkrivam i cijenim ljepotu našeg Zagreba. Gušt je otići u Centar, na Jarun ili Maksimir, a isto tako i prisjetiti se djetinjstva. Po ovom odgovoru ne ispadam neki lokalpatriot, ali krećem dalje istraživati...

Uskoro ćete održati svoj jubilarni, 300. koncert. Pripremate li nešto posebno za taj nastup?

Ako imate kakvu dobru ideju, javite mi, he he he...

Iznimno ste svestran pa ste radili i glazbu za kazalište. Vidite li se i u budućnosti u kazališnoj glazbi?

Vrlo rado ću se odazvati na svaki poziv. Do sada sam surađivao sa zagrebačkom redateljicom Nikicom Viličić iz dramsko-plesne skupine Dramci, kao i s Anicom Kraljević, za koju sam radio songove za predstavu o Svetom Nikoli. Radi se o dječjim predstavama. Čak je i prije dvije godine objavljen instrumentalni album „Veliki ples“ na kojem se mogu poslušati neki od instrumentala koje sam skladao.

Snimate puno kvalitetnih spotova. Koliko Vam je važan vizualan identitet?
Važno mi je da spot ide uz pjesmu i da svaki puta napravimo nešto drugačije. Ovim putem zahvalio bih svojoj djevojci Katarini Matas na svim spotovima i fotografijama. Radi se o iznimno talentiranoj djevojci koja ima, kako bi se reklo, „odlično oko“, pa i više od toga. Pozivam sve da pogledaju njezinu Facebook stranicu Muni Kuper Photography na Facebooku! Prije više godina surađivao sam i s Doringom koji je također fantastičan, a nekoliko spotova napravila je i moja sestra Nina koja isto radi odlične fotke. Tu je i Dominik Šitum koji radi divne animirane spotove.

Što osobno očekujete u 2022.godini? Imate li neku poruku za naše čitatelje?

Svim čitateljima SoundReporta želim puno zdravlja, mira i ljubavi. Usput bih se zahvalio vašem portalu koji me podržava niz godina, želim vam svako dobro!

sound-report.com
sound report

Glazbeni magazin o domaćoj nezavisnoj sceni