Intervju

Sijenke: „Mi smo produkt svega onoga što smo ikad vidjeli, čuli i nadražajno osjetili“

Sijenke: „Mi smo produkt svega onoga što smo ikad vidjeli, čuli i nadražajno osjetili“

Marko Todorović i Radovan Rašo Raičević članovi su i idejni tvorci mladog crnogorskog benda Sijenke. Nakon što su se predstavili singlovima ''Gledam nebo'' i ''Ne mogu da zamišljam'', u lipnju 2021. godine pod etiketom više manje zauvijek objavili su svoj debitantski album prigodnog naziva ''Iz sijenke''. 22. listopada Sijenke u KSET pod svjetla reflektora donose sebe, zalazak sunca, plimu i oseku te zlatnike, a tim smo ih povodom pokušali pobliže upoznati.

Na društvenim ste mrežama još uvijek prilično tajanstveni. Tko su zapravo Marko i Radovan i kako se njihove sjenke razlikuju od njih samih?
Marko: Ja sam samo običan čovjek s kapom od slame i najluđim snovima! To znaju svi koji se lično poznaju sa mnom.
Rašo: Zavisi što smatrate pod društvenim mrežama. Mene moji prijatelji dobro poznaju, ako pričamo o pravim društvenim mrežama.

Kako je započeo i izgledao vaš glazbeni put? Što vas je natjeralo da napokon izađete iz sjen(k)e, i to baš u 2020. godini?
Marko: Ja sam samoizdao neke ambijentalne stvari na SoundCloudu i jednu indie pop pjesmu, uvijek sam uživao u pravljenju muzike. Iz sjenke nas je natjerala želja da postoji još muzike koja nam se sviđa.
Rašo: Znali smo da će korona i zatvaranje biti u 2020. godini pa smo čekali pravi čas, jer smo mi igrači iz sjenke.

U vašoj biografiji stoji da se Radovan bavio rapom i DJ-ingom, dok je Marko stvarao ambijentalnu i indie muziku. Kako ste postigli kompromis i pronašli svoj zajednički zvuk?
Rašo: Što god čovjek ispolji kroz muziku, ako je iz duše - to je ono pravo. E sad, hoće li kroz rap ili synth pop to je više manje (zauvijek) nevažno. Evo vam primjera: Vlada Divljan napisao je pjesmu ''Ja je zovem meni da se vrati'', a izvodi je Jahija Gračanlić u narodnjačkom fazonu.
Marko: Svatko je iz svoje muzike dao ono što je imao i najbolje znao, nema kompromisa te je svatko mogao izraziti kako se osjeća, dok god to zvuči dobro i u nekom našem „stilu“.

 

Kako izgleda vaš autorski proces? Tko piše tekstove i kakva je podjela poslova u bendu?
Marko: Svatko sve radi manje više. Mada ja lično moram priznati da se najviše volim baviti gitarom i pjevanjem, to jest tekstovima.
Rašo: Ja sam doprinio što se tiče „keči“ melodija, što za gitarske rifove, synthteve i bas gitaru te početnih dijelova teksta oko kojih se radnja razvija, dok je Marko više zadužen za dalju radnju u tekstovima, gitaru (posebno solaže) i vokalno izvođenje, kao i za infrastrukturu (instrumenti, kompjuter itd.) i miksing.

Vas ste dvojica idejni tvorci Sijenki, ali u KSET-u će vas na pozornici ipak biti više. Kakve i čije će vas sjenke još pratiti?
Marko: Sijenke pored nas čine naši momci, naše uzdanice: Savo Terzić, Milan Popović i Luka Sovrlić, s tim da u KSET-u ovog puta Luka neće moći nastupati zbog zdravstvenih problema, al' dolazi sljedeći put, obećao je!
Rašo: Kad se vino pravi, bere se zrelo i slatko grožđe. To je ono kod kojeg je onaj donji plod sladak. Kad je onaj skroz dolje sladak, onda je takav cijeli grozd. E, takvi su i naši momci. Tako smo ih birali.

Koja bi pjesma (a da nije vaša) bila idealan soundtrack zalaska sunca?
Rašo: Pa možda bi to bila pjesma Idoli – ''Poslednja pesma''.
Marko: Ja baš slabo generalno slušam muziku u zadnje vrijeme, al' ako baš moram birati neka bude Still Corners – ''The trip''.

U čemu najčešće i najlakše pronalazite inspiraciju?
Rašo: Uglavnom je to trenutno raspoloženje ili neke emocije koje nisu izašle na vidjelo kad je trebalo pa su čekale mene da se izrazim.
Marko: Za mene je to svakodnevica. Ono što svi misle da je smor - meni je baš super.

Sijenke ste formirali u 2019. godini, a onda se dogodila 2020. Kako je ona utjecala na vaše planove, je li vam zbog cijele situacije zapravo bilo lakše zgotoviti stvari ili ste se ipak susreli s nekim neuobičajenim izazovima?
Marko: Bilo je loše jer nismo imali puno vremena raditi novu muziku, inače bi još jedan album do sad izbacili, ostalo je bilo okej, meni je u neku ruku i odgovarala tišina na ulicama, dobro dođe kad miksaš pjesme.
Rašo: Taman sam se ponadao da neće biti predavanja i da će se moći više vremena posvetiti stvaranju muzike, kad eto ti njih s online predavanjima...

 

Tko su vaši najveći glazbeni utjecaji?
Marko: Mi smo produkt svega onoga što smo ikad vidjeli, čuli i nadražajno osjetili.

Koji su vam regionalni bendovi najdraži i s kojim biste bendom ili izvođačem voljeli surađivati?
Marko: Moj omiljeni bend s naših prostora definitivno je Azra, a nakon toga tu su Idoli, Daleka obala, Veliki prezir, itd., itd. A voljeli bismo surađivati sa Svemirkom, Peki Peletom ili nekim drugim kolegama s više manje zauvijek.
Rašo: Indexi, Idoli, Bijelo Dugme, Svemirko, a ima i stranih, nego ajde sad da ne duljimo.

Koja vam je omiljena pjesma s albuma ''Iz sijenke'' i zašto?
Rašo: Čitav je album naš favorit, jer da nije tako, ne bismo ga objavili.

Iako se, s obzirom na vašu estetiku i zvuk, čini samorazumljivim, kako to da ste odlučili djelovati baš pod etiketom više manje zauvijek? Što vas je najviše privuklo?
Marko: Nekako mi se čini da je bilo totalno prirodno da budemo dio ove naše etikete, kako nama, tako i njima kad su čuli našu muziku. Dobro stojimo jedni drugima, to je taj đir.
Rašo: Slažem se u potpunosti sa svojim bratom i suputnikom.

Zasad ste snimili i dva spota i to prilično različitim tehnikama. Spot za ''Gledam nebo'' snimljen je mobitelima i krasi ga nekakva DIY estetika, dok je spot za ''Ne mogu da zamišljam'' nastao kompilacijom scena iz kratkometražnog filma ''Rikverc'' u kojemu je ta pjesma poslužila i kao soundtrack. Koja vam se metoda više svidjela i zašto?
Marko: Definitivno prvi spot, bilo je sve nekako u igri, zezancija, ali s dobrim idejama, imali smo potpunu kreativnu slobodu i ispalo je baš super. Volio bih da više sudjelujemo u pravljenju spotova. U drugom spotu nismo baš imali toliku slobodu jer smo koristili scene iz filma, mada ja isto mislim da je super ispalo.
Rašo: Opet se slažem s njim. (Zato smo u istom bendu.)

Kako je uopće došlo do toga da vam pjesma završi u filmu?

Marko: Moja drugarica Iva Kasalica je koproducentica na tom filmu i, s obzirom na to da je ljubiteljica naše muzike, pitala me imamo li neku pjesmu i tako je to počelo. Mi smo poslali, njima se baš dopalo i to je to. Super je što smo jedni drugima pomogli, zajedno smo jači!

Kako biste vizualno opisali ili dočarali svoj zvuk?
Marko: Za kad ti to treba?
Rašo: Vizualno... Ako znate što su plima i oseka, ne moram vam više ništa reći.

Što vam je najveći muzički san? Kakve su vam želje i planovi za budućnost?
Marko: Moj najveći muzički san je da nekad mogu živjeti od svoje muzike i da napravim nešto što može stvarno dodirnuti nekog. Awwwww, znam, preslatko.
Rašo: Najveći muzički san mi je da mi Sijenke sviraju na svadbi. Šalim se. Pa iskreno, nikad nisam o tome razmišljao, ali mi se sviđa sve ovo što nam se događa.

Kako se pripremate za nadolazeće nastupe? Imate li tremu?
Marko: Spremamo se kako se spremamo, kako najbolje znamo, dogodio nam se peh da nam Luka i Milan dobiju covid pa smo morali pauzirati malo, al' Milan će se oporaviti na vrijeme za koncert, dok je Luka imao malo teže simptome pa mora odmarati. Ali, ne brinite cure, skuplja snagu pa ćete ga vidjeti na nekom koncertu u bliskoj budućnosti.
Rašo: Sve vam je Marko fino rekao. Neću se ponavljati.

Što publika može očekivati u KSET-u 22. listopada? Najavite nam koncert!
Marko: Pa, očekujte da ćemo svirati naše pjesme, izraziti se najbolje što možemo i napraviti show.
Rašo: Samo neka dođu. Ostalo ćemo mi završit'.