photo: KOIKOI, credit: Katarina Marković
KOIKOI: "Naučili smo biti beskompromisni"
23.11.2021. 11:40
KOIKOI je četveročlani glazbeni sastav koji je već osvojio pažnju i hvalu regionalnih glazbenih kritičara i publike svojim trans-žanrovskim spojem autohtone glazbene tradicije i suvremenih zapadnih glazbenih trendova koji rezultira pitkim i milozvučnim, ali istovremeno rokerski silovitim i bučnim melodijama, pravim primjerom suvremenog alternativnog popa. Pred njima je nastup u KSET-u koji je bio povod našeg razgovora s članovima ovog zanimljivog projekta.
Tko su KOIKOI? Kako započela vaša priča?
Ema: KOIKOI su Ivana (synth, bas, vokal), Ivan (bubanj, elektronika), Marko (gitara, vokal) i Emilija (bas, gitara, vokal). Priča je počela u kafani Mornar u Beogradu 2017. godine kada je bend nastao kao power trio koji su činili Ivana, Ivan i Marko. Njih troje sljedeće dvije godine dosta jammaju, istražuju zvuk i pravac u kome se trebao razvijati KOIKOI. Sredinom 2019. godine se priključuje Emilija na basu, Ivana se prebacuje na synthove i tako postaju četveročlana furija.
Zašto KOIKOI, možete li pojasniti značenje imena?
Ema: Poslije duljih previranja oko imena i najrazličitijih ideja, ime je nastalo spontano na nekoj probi u Ivanovom dvorištu u naselju Žarkovo gdje inače probamo i dan danas. U dvorištu se nalazi fontana s crvenim koi ribicama pa je Ika predložila to kao ime benda, a svi ostali su se samo složili. Lako se pamti, zvučno je i kratko, a i svi smo veliki ljubitelji životinja.
Objavili ste debitantski album koji, na prvi pogled, ima veoma atraktivnu fotografiju naslovnice. Koja priča stoji iza toga?
Ema: Bend se dugo dogovarao o tome što bi to trebalo predstavljati našu naslovnu stranu i složili smo se da bismo željeli izbjeći beton i zgrade kao neki simbol urbanog nego da se više okrenemo prirodi. Tako smo došli do jednog predivnog imanja s bivolima nadomak Beograda i tu napravili opus fotografija koje je fotografirao sjajni Nemanja Knežević, a možete ih vidjeti na našem disku. Prvobitna ideja je bila da mi budemo na naslovnici međutim kada smo vidjeli onu prelijepu fotografiju s bivolima jednoglasno smo se složili da to treba ići za naslovnicu albuma i tako je i bilo.
Kako je nastajao vaš debitantski album „Pozivi u stranu“? Što je bilo najizazovnije u čitavom procesu?
Ema: Ideje za album su nastajale u valovima od samog početka, zapravo već na prvim probama su se pojavile neke zamisli u kojem bi se pravcu moglo ići. Naglasila bih da naše pjesme nastaju uglavnom iz jammanja u toku probe. Bilo je tu starijih ideja na kojima smo svi zajedno radili, brusili, dorađivali da bismo napravili pjesme. Najaktivniji je bio period 2020. kada se Ivana zbog benda vratila u Beograd iz Bruxellesa (gdje je tada živjela) kako bismo završili album, a na kraju se i definitivno vratila i ostala s nama. Imali smo svakodnevne probe, a na ljeto 2020. smo se viđali doslovno svaki dan i završavali album za snimanje. Najizazovniji su svakako oni momenti kad ti uviđaš da praviš muziku s još troje ljudi i svima je podjednako bitno to što se događa. Meni je ostalo kao najupečatljivije naša komunikacija, međusobno razumijevanje i ljubav prema muzici, koliko smo svi bili u tome, kako pojedinačno tako i zajedno. Baš kao pravi bend.
Sada kada je objavljen, jeste li zadovoljni odzivom i komentarima publike?
Ema: Mislim da nismo očekivali ovakav fenomenalan feedback publike. Svakako smo znali da smo napravili kvalitetan album, ali nekako kad slušate vi i vama bliski ne možete da imate širu sliku i uglavnom ste subjektivni. To vam je ono kao kada pustite dijete u svijet i gledate kako raste i razvija se, a do jučer je bilo samo vaše. Sve u svemu, jako smo zadovoljni komentarima i to nam samo daje vjetar u leđa za dalji rad i gura naprijed u stvaranju novih pjesama.
Što ste otkrili o sebi za vrijeme snimanja albuma?
Ema: Mislim da je svako ponešto otkrio o sebi, ali generalno kada radite u kolektivu vi zapravo radite na sebi tj. prilagođavate se i učite kako biti u bendu s ljudima. Svakako mislim da smo naučili biti beskompromisni, da je pjesma iznad svih nas i da je ona jedino važna.
Koja vam je najdraža pjesma na albumu i koju bi baš svaki ljubitelj glazbe trebao prvo preslušati i zašto?
Ivana: Jako mi je teško odgovoriti jer sam sa svakom pjesmom pojedinačno prolazila kroz faze religioznog slušanja. Recimo, “Krinolina” mi po ovom hladnom vremenu najviše odgovara, tjera me da se mrdam i grije me.
Ivan: Naravno da sve pjesme volim, ali izdvojio bih “Kada ostari dan”, pjesmu koja je tu od osnivanja benda, prošla je razne faze kao i bend kao i mi sami i napokon je zasijala kao posljednja pjesma na albumu.
Marko: Neka bude „Hrast“. Mislim da smo u toj pjesmi uspjeli naći nešto vrlo autentično i inovativno. Vjerojatno je to prva pjesma s albuma, koju bih pustio ljudima koji nisu ništa čuli od KOIKOI. Pogotovo strancima. To je neki egzotični muzički spoj s kojim moramo u budućnosti biti oprezni, jer vrlo lako možemo sami sebe početi reciklirati.
Ema: Nije mi lako da izdvajam pjesme ali ako baš moram da kažem onda je to posljednja numera s albuma “Kada ostari dan“. Optimistična melankolija, to je moje stanje duha.
Bend je nastao na ostavštini duge povijesti alternativne scene na Balkanu. Koji su bendovi najviše utjecali na Vaš rad? Koga još dan danas smatrate idolima?
Ivana: Disciplina Kičme je moj omiljeni bend na svijetu. Opsjednuta sam bendovima Seine i Daliborovo granje u posljednje vrijeme.
Ivan: Što se tiče domaćih bendova, moram da izdvojim Eyesburn kao bend na kojem sam kao klinac odrastao, a ako pričamo o regionalnim stvarima i odrastanju, izdvojio bih domaću i regionalnu hard core scenu.
Marko: Kanda Kodža i Nebojša je bend uz koji sam rastao. Bilo je stvarno previše utjecaja s domaće scene, ali nekako mi je KKN oduvijek bio najdraži. Ne mogu reći da ih i dalje slušam, ali mi je drago da još uvijek postoje i stvaraju. Trenutno slušam novi album benda Klotljudi i naravno, moj omiljeni, Seine.
Ema: Veliki je kompliment usporediti nas s jugoslavenskim rokenrolom jer je tadašnja scena bila tik uz rame s Velikom Britanijom, a osobno mislim da je kod nas bilo bendova koji su bolje prašili i od Engleza. Svakako Idoli, Šarlo Akrobata, Disciplina kičme, Darkwood dub, Petrol…
Pred vama je nastup u Zagrebačkom KSET-u. Što pripremate?
U Zagrebu smo već svirali dva puta, prvi put u Močvari na ljeto i sada u rujnu u Tvornici kulture u okviru europskog festivala Europavox i oba puta nam je zaista bilo sjajno. Ovo će biti naš prvi samostalni koncert/promocija albuma u Zagrebu zaista jedva čekamo i uzbuđeni smo. Ono što smo mogli primijetiti je da se zagrebačka publika ne “šteka“ i jako je prisna, a nama je povratna informacija publike jako bitna jer odatle i dolaze najbolje svirke.
