Intervju

Dan Tepfer:

photo: Dan Tepfer, credit: Josh Goleman

Dan Tepfer: "Sjajna glazba živi na sjecištu algoritamskog i duhovnog"

Izvanredni talent svoje generacije, Dan Tepfer, stekao je međunarodnu reputaciju kao pijanist-skladatelj širokih ambicija, osebujnosti i energije – onaj “koji odbija postaviti granice”, kako piše francuska Télérama. Na albumu “Goldberg Variations/Variations” iz 2011., izvodi to Bachovo remek-djelo, ali i improvizira na tom predlošku. Tepfer je dobio globalno priznanje za album, New York Magazine je njegovo sviranje na tom CD-u proglasio elegantnim, duboko promišljenim i uzbudljivim. Izvest će ga uživo u Lisinskom 9. studenoga 2021., a ususret nastupu popričali smo s ovim zanimljivim umjetnikom.

Što je bila glavna inspiracija i ambicija zbog koje ste Bacha okrenuli naglavačke?
Tijekom posljednjih sedam godina stvorio sam svoj projekt „Natural Machines“, gdje sam napisao računalne programe koji improviziraju sa mnom u stvarnom vremenu (vidi dantepfer.com/naturalmachines). Jedan od algoritama koje sam napisao može izvesti kromatsku inverziju glazbe koju sam upravo odsvirao. Kromatska inverzija samo znači okretanje glazbe naopačke. Kao test sustava, pokušao sam odsvirati neko djelo Bacha i bio sam potpuno zaprepašten kad sam čuo kako lijepo zvuči u obrnutom obliku. To je postao moj #BachUpsideDown projekt. Tijekom pandemije, snimio sam sve „Goldbergove varijacije“ koristeći ovaj proces inverzije — možete ih pogledati i poslušati na mom YouTube kanalu (youtube.com/dantepfermusic). Razlog zašto Bachova glazba tako dobro funkcionira naopačke je taj što je on majstor kontrapunkta, gdje se svaki pojedinačni vertikalni i horizontalni odnos između nota pažljivo upravlja. Ako ovu glazbu okrenete naopačke, ti odnosi ostaju isti, a kao rezultat toga, temeljna struktura glazbe ostaje jednako upečatljiva. Kao da čujete glazbu za koju možemo reći da je stručno izrađena, ali dolazi s Marsa.

 

Iza vašeg tumačenja „Goldbergovih varijacija“ krije se zanimljiva uporaba tehnologije i matematičkih postupaka. Koja je bila najzahtjevnija faza stvaranja ovog djela?
Zapravo, kada sviram „Goldbergove varijacije, u svom projektu „Goldberg Variations/Variations“ (što ću predstaviti uživo u Zagrebu 9. studenog), uopće nema tehnologije. U svih 30 Bachovih varijacija kako ih je napisao, po sjećanju, a nakon svake improviziram vlastitu varijaciju kao odgovor. Smatram da je bitno, pogotovo što se više bavim tehnologijom, ojačati korijene glazbe, a to je poseban glazbeni zanat. Zbog toga još uvijek izvodim projekte bez pomoći ikakve tehnologije, tako da se moram duboko baviti glazbom na najčišćem nivou.

 

 

Što vas više fascinira u ovom djelu, teorija ili emocije?
Za mene sjajna glazba živi na sjecištu algoritamskog i duhovnog. Svakako, to je slučaj Bacha, čija mi je glazba dugogodišnja inspiracija: istodobno je snažno utemeljena na pravilima i emocionalno je transcendentna. Dakle, za mene je oboje. Kao što je Georges Braque rekao: “Volim pravila koja ispravljaju emocije i volim emocije koje ispravljaju pravilo.” Uvijek je ravnoteža između ove dvije bitne sile.

 

Je li umjetnost znanost ili je znanost umjetnost?
Umjetnost je umjetnost. Znanost je znanost. Mogu se križati, ali to su dva bitno različita načina gledanja na svijet.

 

Radite besplatne livestream koncerte, što vas je navelo na takav projekt i kakve reakcije publike dobivate? Koliko livestream koncert može rekreirati stvarni osjećaj nastupa uživo?
S tom sam pričom počeo na početku pandemije, kada su odjednom svi moji koncerti otkazani. Jedna voditeljica u Europi pozvala me da sudjelujem na online glazbenom festivalu. Bio je to prvi put da radim livestream, a ono što nisam očekivao je to koliko sam uživao. Za mene postoje dvije bitne stvari za livestream: mora biti istinski doživljaj uživo, gdje je glazba uistinu u trenutku (inače, zašto ne samo pogledati YouTube video?) i da mora biti interaktivan, tako da publika bez imalo sumnje može osjetiti da je to uživo — zbog čega komuniciram s komentarima sa slušateljima. Tijekom posljednja 82 tjedna stalnog prijenosa uživo koja sam radio, formirala se ova lijepa mala zajednica ljudi. Neki od mojih slušatelja pišu poeziju, drugi stvaraju vizualnu umjetnost, treći samo izražavaju svoju zahvalnost; to je trenutak zajedništva, iako smo rašireni diljem svijeta.

 

 

I pijanist ste i skladatelj. Koje vam je od ova dva zanimanja zahtjevnije i zašto?
Sve je u glazbi jednako zahtjevno koliko si sam napraviš zahtjevnim. Čak i sviranje trijangla može biti vaše životno djelo ako se tome posvetite. Od glazbe dobivate točno onoliko koliko ste u nju uložili. Dakle, rekao bih da je sve jednako zahtjevno - kada radim bilo jedno, svirajući ili skladajući, pokušavam u to uvući cijeloga sebe. Mogućnosti su, za oboje, beskonačne.

 

Što je, po vašem mišljenju, najbolja stvar kod klasične, a što kod jazz glazbe?
Zapravo ne volim ove pojmove. Pojam "klasični", na primjer, potpuno je pogrešan naziv. To se zapravo odnosi na razdoblje od Mozarta do Beethovena, od 1730. do 1820., ali iz nekog razloga smo ga počeli koristiti za čitav niz glazbenih stilova od 17. do 21. stoljeća koji se međusobno jako razlikuju. Isto je i s riječju "jazz". Ako pročitate “Notes and Tones”, knjigu intervjua Arta Taylora s velikim jazz glazbenicima, otkrit ćete da većina njih ne voli taj izraz. To je zapravo ponižavajući izraz. Umjesto o klasici i jazzu, volim govoriti o pisanoj glazbi ili improviziranoj glazbi. Volim improvizaciju.