photo: Marta Stupin, credit: Tonko Mikulandra
Ljudi iza scene - Marta Stupin: "Kod nas glazbenici žele sve sad i odmah i često nemaju volje čekati"
29.10.2021. 08:30
Marta Stupin profesionalka je iz područja digitalne diskografije i PR-a, a trenutno djeluje u diskografskoj kući Menart. Kako se ovih dana u glazbenoj industriji intenzivno javno priča o digitalnim streaming servisima te njihovim prednostima i manama, Marta nam je objasnila današnju ulogu diskografa u digitalnom svijetu, trebaju li glazbenici samostalno djelovati na digitalnom tržištu te što se točno po tom pitanju događa u regiji.
Kako je započeo Vaš diskografski put? Kada i zašto ste se počeli baviti diskografijom?
Moj diskografski put započeo je gotovo nesvjesno i slučajno, i kako to biva u životu s takvim situacijama, ispalo je odlično. Menart je u to vrijeme (2012.) tražio PR asistenta i to nekog bez iskustva što sam ja definitivno bila. Došla sam bez ikakve ideje i očekivanja i pojma o diskografskom svijetu. Na testiranju smo trebali napisati press i radio reklamu, a kako meni inače pisanje ide (pogotovo ono nadugo i naširoko što ćete se uvjeriti ovdje :D), dobila sam priliku i to je ujedno bio i moj prvi pravi posao nakon razno-raznih studentskih. Sve što sam u to vrijeme naučila o glazbenom PR-u, bilo je zahvaljujući mojoj tadašnjoj šefici i danas prijateljici Tamari Terziji koja je u ovom poslu više od 15 godina. Nakon godine i pol u PR odjelu, počela sam raditi u digitalnom odjelu gdje sam i danas, uz manji prekid i odlazak na MTV Adria.
Koja je najčešća razina profesionalnosti s kojom vam prilaze i djeluju glazbenici? Koliko su naši glazbenici strateški nastrojeni, a koliko su spontani?
Za početak treba stalno imati na umu da radite s umjetničkim dušama. A to znači da će ponekad zaboraviti da je 10 navečer ili nedjelja popodne jer su oni stalno sa svojom glazbom i stalno nešto promišljaju, dorađuju. Sto glazbenika, sto čudi. Neki su spontani, neki su strateški nastrojeni. Uglavnom su to oni koji su dosta dugo u poslu i već su „istrenirani“ i kod njih je shema dobro posložena, pogotovo ako imaju još nekog osim diskografa tko vodi računa o njima. Mladi glazbenici su utoliko dobri za suradnju jer je njima sve novo i sve žele probati i slušaju. Među svima njima ima i onih koje moraš tjerati i na obične objave na društvenim mrežama bez kojih si danas skoro nepostojeći.
Koja diskografska praksa izvana bi se trebala primijeniti na hrvatsku diskografiju, a do sada nije?
Da se stvari ne rade u zadnji tren nego da se ima od početka do kraja plan i program, kako rade veliki izdavači poput Sonyja kojeg mi zastupamo u regiji. Kod nas glazbenici žele sve sad i odmah i često nemaju volje čekati i žele singl čim prije objaviti, a da ni sve materijale još nisu poslali. To je često jako frustrirajuće jer tu imaš stvarno jako malo prostora za nešto napraviti, pogotovo na streaming servisima koji zahtijevaju 2 tjedna unaprijed materijale. Pod normalno bi također trebalo biti da izlaskom svakog singla odvoje jedan dio novca za promociju. Plate ne znam koliko snimanje pjesme i spota (ili im plati diskograf), a onda nemaju bar 50 eura za promociju. Ako pjesma ne nađe organski put do publike, treba ga stvoriti umjetno na sve načine. Plati Facebook, plati Instagram, plati YouTube. Ako vidiš da ni onda ne ide, odustani jer pjesma ne valja i snimaj novo. Simple as that.
Koja je perspektiva diskografije u Hrvatskoj?
Bilo je i bit će. Nema više zlatnog doba prodaje albuma, ali dogodit će se bar brončano doba digitalije u u nekom mom vremenu.
Kako je digitalno okruženje izmijenilo diskografsko poslovanje?
Jako puno. Kad sam tek došla u Menart, digitalni odjel je odrađivao svoje u tišini i čak ni PR odjel nije točno znao što se tamo radi, haha, ali tad još ni Deezer, kao prvi veliki servis koji je došao u Hrvatsku, nije bio dostupan i sve se baziralo na prodaji vani i na YouTube-u. A posljednje dvije godine u Hrvatskoj su dostupni svi najvažniji streaming servisi i sad je digitalni odjel jednako bitan koliko i PR odjel. Sjećam se da prve cca dvije godine mog rada u digitalu skoro nijedan izvođač nije bio zainteresiran za digitalne platforme osim u vidu izvještaja koliko su zaradili vani, ali sad koriste i sami servise i jako im je bitno da se to pojavi na vrijeme da mogu podijeliti na svojim društvenim mrežama i zalijepiti novu pjesmu u story i slično.
Koliko je donijelo benefita, a koliko izazova?
Benefiti su naravno u vidu ostvarene zarade koja raste iz godine u godinu. Izazovi su jako veliki. Pogotovo u sredini kao Hrvatska gdje je konzumiranje glazbe još uvijek većinom na YouTubeu. Većini je još uvijek apstraktno plaćati glazbu i rađe će se natezati s reklamama na YouTubeu kojih nikad nije bilo više, ali nakon malo edukacije i kad vide koliko je jednostavnije i pristupačnije i da ti je sva glazba ikad dostupna „u džepu“, onda se svijest mijenja. Raditi u regiji koja se tome još uvijek uči je puno teže nego recimo u zemljama gdje je takav vid slušanja glazbe odavno sadašnjost. Ameriku da ne spominjem. Nama je time i promocija na digitalnim servisima puno teža jer neki izvođači nemaju nikakve brojke jer njihova publika njih ne sluša na takav način pa bi oni trebali puno više forsirati kod svoje publike slušanje na servisima i educirati ih.
Zbog čega je važno da danas domaći glazbenici budu prisutni na streaming servisima?
Pa treba razmišljati u prvom licu: „Želim li da sva moja publika ima prilike slušati moju glazbu bilo gdje i bilo kad. Naravno da želim“, „Želim li dodatnu zaradu od svoje glazbe? Naravno da želim“, „Želim li biti pravilo ili iznimka“. Eto, tako ja to gledam. Svaki glazbenik treba omogućiti svojoj publici, koja sve više naginje takvom konzumiranju glazbe, da sva njegova diskografija bude na jednom mjestu.
Koji je glazbenik, prema Vašem mišljenju, s ovih prostora, najuspješniji na streaming servisima i najbolje ih koristi?
Nemam ni ovdje neki jedinstveni odgovor, a bome ni kratki jer uspješnost ne mora biti i dobro korištenje. Postoje glazbenici koji imaju super brojke na streaming servisima, a da je to prvenstveno zbog njihovog statusa i što su utkani u živote generacija i generacija s ovih prostora. Primjerice pokojni Balašević i Oliver, oni put do publike imaju i onda je samo na diskografu da pametno koristi katalog i da se brine da to sve dobro funkcionira. Ako pričamo tko super iskorištava, a i ima super brojke, onda prvo moram pohvaliti „naše redove“, a to je Dubioza kolektiv. Dubioza je bend koji prati trendove i koristi sve alate za promociju i zajedno uz našu pomoć koristi sve benefite koje digital pruža. Oni godinama imaju i Viber grupu s više od 80 tisuća članova. Jala Brat to super radi. On brine o svakom detalju na streaming servisima pa i da coveri na profilu prate nova izdanja. Mislim da on ima najveći broj pratitelja na Spotifyju u regiji. Senidah ima sve školski također i isto je među top 5 na Spotifyju. Od novih imena, istaknula bi Frana Vasilića. Dečka s Krka koji ima 22-23 godine koji u godinu i pol dana iz svoje sobe postigao više nego neka renomirana imena. I to posve sam. On se prvenstveno probio na TikTok-u gdje ga u tih godinu i pol prati fascinantnih 3,3 milijuna ljudi (a dok vi pročitate intervju, bit će još više), a od toga 2 milijuna u samo zadnjih mjesec dana. Kad govorimo o glazbi, na toj platformi je apsolutni pobjednik u regiji. To je dovuklo i nove slušatelje na streaming servise pa ga na Spotifyju sad prati više od 130 tisuća ljudi od kojih je dobra većina iz Amerike, a streamovi iz Amerike su, nažalost, vredniji nego streamovi iz Hrvatske ili regije, tj. skuplji su. Fran ima velikih šansi za značajni inozemni uspjeh. Držite ga na oku ;).
Kako se radi promocija glazbe na streaming servisima? Koliko se digitalna promocija razlikuje od “tradicionalne”? Je li moguće “pogurati” određene glazbenike ili pjesme da bolje kotiraju na streamingu?
Promocija na streaming servisima ima malo veze s tradicionalnom promocijom, ali mogućnosti su razne. Glazbenici na nekim platformama mogu sami raditi promociju. Primjerice Spotify ima opciju Spotify for Artists preko koje mogu „pitchati“ pjesmu kako bi se pojavila na playlistama. Nažalost, većina njih to ne koristi pa mi odrađujemo umjesto njih ako smo dobili na vrijeme jer je minimalni rok tjedan ranije. Druga je ta da u dogovoru s našim distributerom napravimo plan za izdanje i iskoristimo sve opcije koje imamo, a to znači ispunjavanje puno pripadajućih formulara koje onda šaljemo servisima da poguramo pjesmu na playliste, dogovorimo bannere na servisima i slično. Čak i s velikim bendovima se moramo pomučiti , a s malim izvođačima je to baš rovarenje jer nemaju brojke ni na društvenim mrežama za koje se možemo uhvatiti. Bilo bi nam puno lakše da imamo lokalne urednike na servisima, a još bi lakše bilo da nismo u ovoj regiji :D.
Često se govori kako streaming servisi nikako nisu financijski pogodni za glazbenike. Jesu li pogodni za diskografe i u kojim slučajevima jesu ili nisu pogodni?
Ne slažem se da nisu pogodni za glazbenike. Mislim da se to pitanje generalizira. Izvođač sa svojim diskografom dogovara uvjete ugovora i time zaradu od digitala. Rijetki su oni koji od digitala zarađuju pozamašne iznose, ali to je zato što i svaki servis diktira način monetizacije tj. cijenu po streamu, a među njima je YouTube najslabiji, a Hrvati (zapravo naša cijela regija) ga najviše konzumiraju. Objasnila sam u ranijim odgovorima da je kod nas to sve puno teže jer ljudi još uvijek to nisu prihvatili kako treba, a tu je još i faktor da se jako teško istaknuti među 50 milijuna pjesama koliko ih u prosjeku ima na jednom servisu. Tako da tema nije kako zaraditi od streama nego kako doći do što većeg broja pratitelja.
Neovisni glazbenici na početku karijere često su u nedoumici oko plasiranja glazbe na streaming servise. Mogu li oni samostalno plasirati svoju glazbu tamo, koji su prednosti, a koji nedostaci takvog pristupa? Također, koje su prednosti kada diskograf preuzme digitalno upravljanje glazbenim fondom izvođača?
Evo još jedno pitanje na koje ne mogu dati kratki odgovor, izdržite ako ste već tu. Naravno da mogu samostalno plasirati glazbu na streaming servise. Postoji niz platformi za to kod kojih se plaća određeni iznos po albumu i singlu za upload. Uz to većina njih još uzme i proviziju kod isplate. Ako ste novi izvođač, i nemate neku fan bazu, možete odmah računati da ćete biti u minusu. Jer u prosjeku teško da ćete u godinu dana zaraditi tih cca 30+ dolara koliko bi vas koštao upload jednog albuma i još provizija koju morate dati na zaradu. Zato se rad s diskografom isplati jer ćete isto dati određeni postotak od zarade diskografu, ali ćete sigurno malo više zaraditi na taj način nego solo. Zašto? Prvo, neko će specificirano raditi na promociji vaših izdanja digitalno, guranju na playliste što samostalno nemate. Oni vam pošalju glazbu na servise i to je to. Drugo, diskograf osim digitalije, vašu pjesmu gura i na radio i tv postaje i u medije, dogovara intervjue, phonere i time se povećava vaša vidljivost među publikom što naravno povlači i publiku na servise. A da ne govorimo i o financijskim ulaganjima. Novi izvođači trebaju takav push.
I jedno kompleksno pitanje za kraj, zašto do sada niti jedan glazbenik iz Hrvatske nije ostvario uspješnu inozemnu karijeru?
Pa 2CELLOS definitivno imaju uspješnu inozemnu karijeru. Malo tko od naših je imao prilike gostovati na američkoj televiziji, a oni su bili kod Ellen DeGeneres. Ali ako sad govorimo o nekom uspjehu u rangu velikih pop-zvijezda, onda to baš i nemamo. I mislim da je očita barijera jezik. Puno njih se može pohvaliti nekim super stvarima (svirke na velikim festivalima, turneje po Europi, Americi…) ili kao Irena Žilić da vam je pjesmu obradila Morcheeba, ali to su nekako instant uspjesi na međunarodnoj razini. Oni bendovi koji pjevaju na engleskom imaju najviše šansi (osim na hrvatskim radio postajama koje kao da mrze hrvatske izvođače koji pjevaju na engleskom). I dogodit će se već taj jedan koji je imao baš to nešto potrebno, a to se zove sreća.
