Nakon podužeg albuma kraćih stvari, DT se malo vratio svojim korijenima. Iako je „The Astonishing“ bio kvalitetan, ipak je trebalo vremena i strpljenja kako bi ga se u komadu preslušalo – čak je i po mjerilima proga bio mrvicu predugačak. Novi album „Distance over Time“ ipak je „ekonomičniji“ te zorno daje do znanja da im je bitnije koliko su napredovali, a ne koliko je vremena prošlo.
Preslušavanjem i recenziranjem ovog albuma priskrbio sam si još jedno lijepo prisjećanje na prvi Terraneo festival u kolovozu 2011. godine i tjedan dana sunca, mora, vjetra i odlične glazbe, zahvaljujući možda i najboljem festivalskom lineupu naše mlade države.
Prije deset godina, još podosta nepoznati bend iz Zagreba, She Loves Pablo, objavio je svoj album prvijenac, “Mother of All”. Tada album nije dobio toliko pažnje, a sada, deset godina kasnije, taman kada će osvanuti u novom vinilnom reizdanju, vrijeme je da se ispravi ta nepravda, pogotovo jer je u međuvremenu i sam Pablo ostavio veliki utjecaj na scenu, a sprema nam se i koncertno slavlje u Vintage Industrial Baru.
Još od početka novog tisućljeća post-punk i varijacije na temu zauzimaju popriličan dio glazbenog pejzaža našeg doba.
Andreja, Rudek i Ekipa "Ftičeki" stvorili su posebno zanimljivo etno blues izdanje.
A kako točno to zvuči istarski blues? Poprilično zabavno i simpatično, nenametljivo ali istovremeno bombastično.
Puno je vremena prošlo od albuma „Sigh No More“ i „Babel“, albuma Mumforda koji su brojne ljubitelje folk - rock zvuka oborili s nogu.
Trebala sam ovo napisati ranije. I htjela sam, ali mi se onda dogodio faks, pa me uhvatila nekakva adventska lijenost koja mi nije dozvoljavala da napravim išta produktivno. Ipak, maknut ću se od ovih patetičnih izlika i objasniti zašto smatram da je bitno pisati o ovome albumu.
U skladu s njihovom tendencijom subverzije svega što se može preokrenuti naglavačke, Laibach je objavio još jedan cjelokupni album obrada. Nakon „Let it Be“, „Sympathy for the Devil“, „Volk“ i drugih, ovog su puta oskvrnuli poznati „The Sound of Music“, preveden kao „Moje pjesme, moji snovi“. Dakle, obrada mjuzikla o bijegu od nacističkog režima pod dirigentskom palicom sastava koji je bezbroj puta optužen za fašističku propagandu. Treba li još što reći?
Povratnički albumi mogu biti ili iznimno uspješni ili teže podbaciti. Nakon osmogodišnje pauze, američki noise band Daughters vratili su se s albumom pomalo prijetećeg naziva „You Won't Get What You Want”. Ovaj pakleni opus brzo je osvojio internet i bendu donio mnogo novih slušatelja.
Zanimljv kolektiv okupljen pod imenom Ti, ja i moja mama javnosti je predstavio novi studijski album "Teška kao dno".
Domagoj Šimek publici je poznat kao frontmen bendova She Loves Pablo i Muscle Tribe of Danger and Excellence. Nakon izvrsnih albuma s oba benda, Šimek se odlučio za veliki iskorak u karijeri, a to je objava solo albuma koji se po mnogo stvari razlikuje od Šimekovog prethodnog materijala.
Lagan, lepršav, neopterećen - pop glazba u najlakšem i najdivnijem izdanju.
EoT se prije nekoliko godina pojavio na domaćoj glazbenoj sceni kada je predstavio svoj samouvjeren pristup punk-rocku u debitantskom studijskom izdanju.
Još jedan u nizu albuma zadnjih par godina koji inspiraciju vuku iz umjetnog synth zvuka 80-ih, Muse se uspio izdvojiti znatno većim naglaskom na tadašnju produkciju i melodije, a ne samo površnim omažem. Možemo očekivati sve dobro – i loše – što takva produkcija podrazumijeva. Njihov bombastičan pristup također nije naodmet kako bi simulacija postala zbiljom.
Sjedni u auto, pusti Clutch, daj gas i vozi bilo kud!
7 godina nakon prošlog uratka – kompilacije se ne računaju – Šaran i ekipa napokon su se primili posla i dovršili svoj novi sociopolitičko-ljubavni komentar o aktualnoj situaciji u buretu baruta koje jest Balkan. „Topla voda“ je k'o naručena da bismo se malo zagrijali ovih hladnih dana.
U nas ne toliko poznati, ali u vlastitoj domovini itekako popularni, Poets of the Fall već skoro 15 godina objavljuje svoju kombinaciju alt rock romanse. Nakon „Clearview“, uratka koji je kvalitetno odrađen, ali ipak igrao na sigurno, Finci su izbacili „Ultraviolet“. Iako ima pomaka, treba malo vremena za naviknuti se na novonastale promjene.
Zrelost i ozbiljnost uz nostalgično prisjećanje raznih životnih trenutaka među kojima su simpatične ljubavne avanture u centru su pozornosti njegovog novog albuma "Kuća bez krova".
Nakon jednog albuma predaha, Coheed and Cambria vratili su se znanstvenofantastičnom konceptu koji su razrađivali tijekom cijele karijere. Saga Amory Wars nastavlja se s „Vaxis – Act I: The Unheavenly Creatures“ i ne vidi joj se kraj. Barem ne zasad.
...i u tome uspiješ vrhunski, po peti put za redom. No, istovremeno si svjestan da ni prosječnoj svjetskoj publici, željnoj crossover šunda, ipak ne možeš deset godina prodavati jednu te istu priču.
U novim Bandcamp Recenzijama po prvi puta predstavljamo Luula, jednog od štićenika nezavisne glazbene etikete „Više manje zauvijek“, i njegov dugometražni studijski album "Prevelika Očekivanja".
Orkestrirane ljubavne boli - najkraći je opis debitantskog albuma Luce.
"Do it yourself" kultura u glazbi u posljednje vrijeme konstantno eruptira, postaje pojam određenog stila, pravac specifičnog glazbenog stvaralaštva, pa čak i stanje uma. U indie svijetu puni je zamah doživio pojam takozvane "bedroom" produkcije.
Širi ljubav ili šuti! Nekako utopistički naziv albuma u vremenima kada širenje ljubavi izaziva još glasnije širenje mržnje zbog čega često mnogima i nedostaje hrabrosti.
Novi uradak Florence + the Machine potiho se ušuljao u našu podsvijest i ponovno dokazao da Flo može biti vrsna romantičarka, ali i srcedrapateljka. Malo suzdržanijeg zvuka, album je došao kao naručen usred sunčanog i mirnog ljetnog poslijepodneva.
Na ovaj se album s velikim nestrpljenjem čekalo od prvog predstavljanja i doživljaja postave Ede Maajke i benda uživo.
Keenan i Howerdel, u suštini A Perfect Circle, riješili su razmirice i nastavili s radom. Trebalo im je samo skoro cijelo desetljeće da bi to postigli. Nakon solidnog, ali vrlo neujednačenog „eMOTiVe“ dobili smo uradak koji je nastavio istim smjerom. Razlika je u tome što je ovaj put riječ o originalnom materijalu. I (uglavnom) ne razočarava.
"Hormon sreće", novo studijsko izdanje grupe Brkovi, još jednom prkosi svakom obliku ustaljene estetike i, premda nešto blažim rječnikom od onoga na koji smo od njih navikli, šalje oštru kritiku društvu i, naravno, propalim ljubavima.
Nakon "Vanilije", glazbenog manifesta jugonostalgičnih synth-pop melodija jednog od trenutno najuzbudljivijeg glazbenika na području Balkana, atelje Marka Vukovića nedavno izbacuje zbirku pjesama "Tunguzija".
"Koga briga za zvijezde?" - koga briga je li ovaj singl toliko hitoidan i toliko nevjerojatno podsjeća na rad Nene Belana da će vam se pri prvom slušanju činiti kao da ste ga već odavno poznajete.
Skoro cijelo desetljeće nakon odličnog prvijenca, Karin Dreijer se vratila s još jednim elektroničkim uratkom – i nije nas razočarala. Dok je „Fever Ray“ odisao suptilnijim tonovima i bio zakriljen velom misterioznosti, „Plunge“ odskače od svega tog i ide u potpuno novom smjeru.
Nedugo nakon izlaska prvijenca „Naj Bolji“, mladi beogradski sastav Vizelj formirao je prepoznatljivost na sceni od strane domaćih glazbenika i kritičara. Predvođeni raznim podžanrovima, energijom, specifičnim karakterom tekstova i eksperimentiranjima, izbacili su početkom godine EP „Superspektakl“ koji može službeno predstaviti temeljni karakter benda.
Alex Turner je snimio album kakav smo, zapravo, mogli predvidjeti da će snimiti. Možda samo nismo mogli predvidjeti da će uslijediti već sad, kao nasljednik odličnog, hitoidnog ''AM''; da neće biti najavnih singlova (jer gotovo nijedna pjesma nema potencijal singla); da će biti gotovo bez refrena; da će ga napisati sam i da će ga odbiti izdati pod vlastitim imenom.
Maestro Vojko preuzeo je digitalni dirigentski štapić u ruke.
The Weeknd se u svom novom albumu „My Dear Melancholy,“ okusio u iskazivanju afiniteta za razdobljem kada je njegov potencijal bio na najvišoj razini, odnosno u razdoblju kada su „House of Baloons“, „Thursday“ i „Echoes of Silence“ sakupljeni u nezaboravnu trilogiju.
A sad nešto potpuno drukčije. Nastao iz Barcelona Gipsy Klezmer Orchestra, Barcelona Gipsy balKan Orchestra nastavlja otprije započetu tradiciju miješanja različitih žanrova narodne glazbe. Sa svojim novim uratkom dodatno su proširili horizonte i doveli do novog stapanja različitih oblika glazbe, a i kulture. Budući da imaju novu turneju u povojima, ne bi škodilo preslušati njihov zadnji opus prije negoli kroče na ove prostore.
Iako bi se moglo reći da svaki veliki metal bend – a kad smo kog toga i bilo koji drugi – ima svoju sramotnu fazu iz koje se uspješno uspije izvući, Judas Priest je jedan od rijetkih koji je to uspio izvesti dvaput. Slijedeći zamjetno poboljšanje u vidu „Redeemer of Souls“ nakon zaboravnog "Nostradamusa", Priest se ponovno vratio u formu na tragu „Painkillera“ i ponovno dokazao da vatra i dalje kola žilama ovih bogova metala.
Jedan od Bandcamp korisnika nije bio daleko kada je ispod ovog izdanja ostavio komentar „The XX meets Kill Bill“. U podrubrici Bandcamp recenzija predstavljamo kvintet iz Estonije koji se nerijetko povezuje s diskografijom Chris Isaaka, Angela Badalamentija i Davida Lyncha.
"Glazba: Krešo Bengalka" - nevini dječji glas najavljuje leglo kurvi i kokaina. Šta ćeš? Takva su vremena došla.
U redu je. Smiješ sve što želiš. Pa čak i zaurlat'. Zaurlat' od sreće jer se u Hrvatskoj napokon pojavio mladi rock bend koji obećava.
Thai funk, Iranski pop, Dub, Jamajski reggae i Stax soul samo su neki od glazbenih odjeljenja čije elemente koristi Khruangbin u svojoj diskografiji. U svježem izdanju „Con Todo El Mundo“ imamo ponovnu čast zbližiti se s nevjerojatnom kreacijom spomenutog benda.
Nakon uspješne prepoznatljivosti na punk rock sceni rezultirana izlaskom njihovog prvog studijskog albuma "Haxel Princess", Cherry Glazerr su nam ove godine pružili oštro i zrelo izdanje - "Apocalipstick".
Nakon još jedne uspješne turneje Iron Maidena, što im je drugo preostalo drugo nego izdati – još jedan – live album? Uoči njihovog novog pohoda na Hrvatsku, jedan mali podsjetnik na prošli posjet.
Björk se vratila! Nakon dvije godine pauze, dobili smo još jedan uradak koji ju čvrsto stavlja u sam vrh ženske glazbene scene. Nakon emotivnog žrvnja naziva „Vulnicura“ na red je došlo nešto pozitivnije. To nešto nosi naziv „Utopia“. Raj njezinom paklu.
Postavljen je novi standard glazbene kvalitete.
U egzilu stvoren, drugi studijski album čelnih ljudi FM JAM države dostojan je nasljednik prethodnika objavljenog prošle godine.
Dobrog pop rocka u Hrvatskoj ne manjka. Za to je zaslužan i Markiz koji predstavlja najcrveniji album dosad. U središtu je Ines Mlinarić koja i dalje oduševljava vokalnim sposobnostima. Tehničke mogućnosti upotpunjene su toplom bojom glasa iz koje vrišti opasan, sirovi rock'n'roll duh.
Nakon uspjeha debitantskog albuma "Taktički praktično", pred Sassjom je bio veliki izazov. No, carica se snašla bez ikakvog problema i napravila nešto komercijalniji album od očekivanog, raznovrstan, glazbeno zreliji s nekoliko iznenađujućih i iznimno uzbudljivih trenutaka.
Novi album „Lonely Boys“ oštrog i glasnog karaktera sada službeno može afirmirati samoprozvani graveyard-pop glazbeni pravac dvojca iz Side Projecta. Ovo glasno i ekspresivno djelo, s mnogim mračnim i minimalnim detaljima dobro raspoređenih kroz svaki dio pjesama, može definitivno odigrati ulogu njihovog prvog „pravog“ albuma.
U cijelom moru glazbe koja vrvi svakojakim žanrovima, ponekad se zaželite nečeg egzotičnog. Nečeg što odiše zvukom davnine i mirisom prošlosti. Tada nastupa Kries. Godinu dana nakon izlaska, njihov je novi uradak dobio i fizičko izdanje. Stoga napustite klubove, ostavite civilizaciju iza se i prepustite se pašnjacima i fijuku vjetra.
Kamo su nestali svi dobri progresivci i gdje su bogovi svi? Postali su Sons of Apollo. Ponekad se zna dogoditi spoj najboljeg, ali i najgoreg što glazba može ponuditi. Rezultat su tzv. superskupine, okupljanja već etabliranih glazbenika u novim pokušajima daljnjeg glazbenog napretka. Uglavnom su dvosjekli mačevi. Donose zrelu tehniku, ali i još zreliji ego svakog pojedinog člana. Postoje iznimke, ali one su u manjini.
Bandcamp kao platforma za promociju nezavisne glazbe postoji od 2007. godine i u posljednje vrijeme, s porastom razgranatosti glazbenih podžanrova, sve više i više raste. Zapela mi je za oko konstantnim istraživanjem različitih glazbenih pravaca, a posebice dizajnom sučelja stranice, kao i generalno velikim naglaskom na dizajn glazbenih izdanja. Upravo zato, u čast glazbenom hedonizmu, konstantnim rađanjima albuma i njihovim međusobnim otkrivanjima, pokrenuli smo rubriku Bandcamp recenzija. Iz ljubavi prema nezavisnoj glazbi, iz ljubavi prema prenošenju iste.
Što dobijete kad spojite klasičnu glazbu s avangardnim opusom Laibacha? Operu dostojnu svih njezinih nihilističkih implikacija. Nakon skoro 20 godina, Laibach se vratio svojim korijenima.
Tako to ide s njima. Nakon duže pauze, dežurni funk čudaci Primus izdali su novi album. Kao i prošli, i ovaj je napravljen prema književnom predlošku. Naravno, štogod Les Claypool dotakne, pretvori se u još jedno otkvačeno djelo. Inspirirano pričom „The Rainbow Goblins“, ovaj album dječju priču o nestašnim zlodusima koji kradu dugine boje pretvara u loš trip na LSD-u. A što drugo očekivati od takvog koncepta?
Izdan pola godine nakon „Emperor of Sand“, „Cold Dark Place“ je njihov novi rad koji nije cijeli album, ali ga se isplati poslušati. Objedinjuje nekolicinu pjesama koje su izostavljene s tog, ali i prethodnog albuma „Once More 'Round the Sun“ što se i vidi, odnosno čuje.
Miki je tu. Miki opet je tu. Najeći talent za pizdarije piči dalje po svom.
Ako ste se ikad zapitali – a vjerojatno niste – kako bi zvučala black metal verzija Loreene McKennitt, eto odgovora. Myrkur je manje-više jednočlani bend, djelo ruku Amalie Bruun koja se usudila u očima purista napraviti svetogrđe – ironije li. Naime, pokušala je stvoriti pristupačan black metal. I uspjela je.
Pink Floyd, jedna od najvećih i najutjecajnijih rock grupa te bez premca najpoznatija prog grupa s vrlo osebujnom prošlošću. Tijekom svoje raznolike, ali i komplicirane karijere, postigli su više nego bilo koji drugi bend, Što je zapanjujuće jer su bili praktički anonimni. Ne kao bend – naprotiv, šezdesetih su bili uspješan psihodelični sastav – već nitko nije znao kako sami članovi uopće izgledaju, a ta se opskurnost nastavila početkom 70-ih s „The Dark Side of the Moon“. A pred kraj karijere obila im se o glavu.
Island je s vremenom postao sinonim za neobičnu, ali upečatljivu glazbu. Nakon Björk i Sigur Rósa, sljedeći po redu alternativni dragulj jest Sólstafir. Već neko vrijeme intrigiraju svjetsku publiku svojim zvukom klasificiranim kao post-metal. Dakle, post-rock tendencije razvijanja melodija i zvučnih pejzaža, ali pod okriljem metala – ipak je to jedan od glavnih izvoznih proizvoda Skandinavije. Ove godine vratili su nam se s novim uratkom „Berdreyminn“ tik pred nadolazeći koncert u Tvornici. Budući da u prijevodu ugrubo znači „sanjar predstojećih događaja“, prikladno je.