Novi uradak „Avo Kanto“ – „Djedove pjesme“ na esperantu – nudi šarolik spektar narodnih pjesama, ovdje nanovo zaživjelih . Nakon „Del Ebro al Danubio“ iz 2016. godine, nastavili su sa sjedinjavanjem različitih sojeva svijeta. Uz izvorni katalonski i romski utjecaj, ovaj put sve odiše i dodatnim balkanskim utjecajem. Tako se može medu ostalim osjetiti i makedonska melankolija te pokoji srpski element. I dok glavnu riječ vode tradicionalne melodije, dinamika varira ovisno o utjecaju, bio on istočnjački melos ili gypsy jazz. Da se cijeli album ne temelji samo na pojedinačnim te u konačnici i naizgled nepovezanim elementima, pokazuje i njegova struktura koja miješa sjetnije skladbe poput „Makedonsko djevojče“ i „Livisiani mou perdika“ sa živahnijim „Sairaman“, „Raikos“ i „Koje li je doba noći“. I kao svaki dobar recept, konačan rezultat ovisi o mjerama. U ovom slučaju su one idealno dozirane. Od svega pomalo, bez puno pretjerivanja, tako da se na kraju dobije idealna mješavina dostojna (podužeg) naziva njezinih autora.
BGBO – da ne varam na broju riječi – nudi nam nešto novo i osvježavajuće. I vrlo je lako shvatiti zašto. „Avo kanto“ nudi glazbenu kombinaciju koja savršeno stapa različite žanrove diljem Europe. Također, posjeduje i narodni štih koji nije isforsiran i nasmrt iskomercijaliziran, tako da će zasigurno odgovarati i drugima, a ne samo „tradicionalistima“. Ponekad dobro dođe malo promjene. Nema smisla biti stacionaran. Treba putovati, lutati, istraživati, osjetiti vjetar u kosi i sunce na obrazima. Stacionarni Rom ipak jest oksimoron. Što bi li tek bio čitav orkestar?
Popis pjesama:
01. Saraiman*
02. Krivo sadovsko horo
03. Makedonsko devojče*
04. Csi lav tu
05. Raikos
06. Livisiani mou perdika*
07. Koje li je doba noći
08. Betlem
09. Gallo rojo, gallo negro
10. Lule Lule*
*top pjesme