Od trenutka kada su u 20.30h izašli na pozornicu do zadnjeg takta oko 22h nije se prestalo skakati, pogati, vrtjeti i plesati. Ako sinoć niste bili u pogu i danas dobili nekoliko masnica niste doživjeli Idlese!
Ne znam jesam li ikad vidio da je toliko puno ekipe surfalo gomilom. Travnjak ispred pozornice bio je krcat, a atmosfera je bila više nego uzavrela. Nastup su otvorili s Levitator, a nastavili s Never Fight a Man With a Perm. Frontmen i pjevač Joe Talbot imao je odličan odnos s publikom. Puno puta se zahvalio publici, nahvalio Zagreb (istaknuvši kako je bio u Muzeju prekinutih veza), a u jednom trenutku je izrazio zahvalnost Kings of Leon rekavši kako su oni razlog zašto danas sviraju, stoga im je posvetio pjesmu Gratitude.
Što se tiče setliste, radilo se o 18 pjesama koje su činile jedan umjereni presjek karijere. Posebno upečatljive bile su Mother, Danny Nedelko i War. Treba još dodati kako je večer prošla s dosta političkih poruka – od antimonarhističkih do podrške Palestini (Free Palestine je dvaput skandirano) – sjajno sve zaključivši s beskompromisnom Rottweiler.
IDLES – Joe Talbot za mikrofonom, Adam Devonshire na basu, Mark Bowen i Lee Kiernan na gitarama i Jon Beavis na bubnjevima – pružili su publici izvanredan nastup pun sirove energije i žestokih političkih poruka. Osobni favoriti trećeg dana festivala.