Fergie je samouvjereno zamijenila pjevačica filipinskih korijena J. Rey koja je rado kroz večer pozdravljala i ostale Filipinke i Filipince u publici. Dok je J.Ray vladala i jezikom i geografijom, Willu je možda netko trebao prišapnuti da nije u Zagrabu, već Zagrebu. No nećemo sitničariti, nastup kao takav rasplesao nas je i ispunio, pa čak i nadmašio očekivanja.
Za zagrijavanje najprije je bio zadužen DJ Bizzo Brigante, jedna polovica Bolesne Braće, koji je tematski uistinu bio on point. Setlista vratila je sve nas iznad 30 (koji smo definitivno bili u manjini) u prošlost i vjerujem da nas se većina isplesala kako treba već tad.
Bizzo je pozornicu imao do 21h, a nakon njega, uz kraću pauzu, sve se pripremilo za nastup Baby Lasagne. Moram priznati da mi je Baby Lasagna žanrovski neobičan izbor za predgrupu u ovom slučaju, ali je bez daljnjeg naišao na dobar odaziv publike. Bio je to kratak nastup, od 40ak minuta, predstavljena je i najnovija stvar “Sedated”, kao i “Eurodab” koja je originalno duet s Käärijom, no zna se da je „Rim Tim Tagi Dim” ono na što se čekalo.
Uz sitno kašnjenja, na pozornicu su se jedan za drugim zaredali članovi Black Eyed Peasa, pri čemu su naišli na vrisak oduševljenja okupljenih. Uz puno komunikacije s publikom, prošli su kroz stariju ali i noviju diskografiju benda, pa je tako otvoreno uz “Let’s Get It Started” i “Boom Boom Pow”, no ubačene su i novije “Mamacita” i “Mabuti” iz 2020., nakon kojih je slijedila “Bebot” koja slavi filipinsku kulturu i prije svega žene.
Will I Am, kao najpoznatiji član grupe, s vremena na vrijeme se povlačio u pozadinu, odnosno članovi Black Eyed Peas su se izmjenjivali u izvedbama pjesama, no “Scream and Shout”, u originalu njegova kolaboracija s Britney, bila je jedan od vrhunaca večeri. Uzavrela atmosfera nastavila se uz “Pump It” i “Dirty Bit”, a pred kraj ju je smirio ako ne i najveći hit BEP-a, “Where Is the Love”. Bez svjetala pozornice, osvijetljeno samo mobitelima, dok tisuće ljudi pjevaju uglas. Koji god da je koncert, koji god da je žanr, uvijek impresivan prizor.
Na „I Gotta Feeling“ smo se ponovno rasplesali, a zatim i polako krenuli prema izlazima, da preduhitrimo horde ljudi koje će to napraviti kroz par pjesama. Black Eyed Peas su u svakom smislu napravili ono što su došli napraviti, a to je vrhunski show, pri čemu su rasplesali tisuće i tisuće okupljenih, od jedva punoljetnih, do nas koji smo ranih dvijetisućitih, kad je „My Humps“ harala eterom, još sjedili u školskim klupama. Doživljaj za pamćenje!
U nastavku i galerija.
