Živac Maradona: "Svi kažu da vole istinu, a kad je dobiju u lice u najsirovijem obliku, onda im nije baš tako ugodna i draga"
03.06.2021. 09:52
Živac Maradona slovi kao jedan od najiskrenijih repera u regiji. Prije nekoliko tjedana objavljen je njegov debitantski album "Slom živaca" na kojem je predstavio jedanaest pjesama zanimljive tematike. O umjetničkom stvaralaštvu i reakciji javnosti na istu, kao i o planovima za budućnost, porazgovarali smo s ovim jedinstvenim umjetnikom.
Za sve one koji još nisu upoznati s Vašim radom, kako biste im objasnili, odnosno predstavili se? Tko je Živac Maradona?
Za one koji još uvijek nisu upoznati sa mnom i mojim radom, najbolji način da me upoznaju i kao osobu i kao glazbenika bi bio da odu na YouTube ili bilo koju relevantnu streaming platformu, upišu tamo Živac Maradona i poslušaju album "Slom živaca" od početka do kraja. Tako bi trebali dobiti dosta jasnu sliku o tome tko sam, što sam i što predstavljam. Iskrenost i koketiranje s detaljima i pričama iz mog osobnog života su ionako moj glavni trademark, tako da je moja glazba svakako najbolji način za upoznati me.
Odakle umjetničko ime Živac Maradona? Koja je njegova simbolika?
Ime Živac Maradona je došlo nekako spontano, samo od sebe. Po prirodi sam dosta emotivan, impulzivan tako da nadimak "Živac" mislim nije potrebno previše objašnjavati. Što se tiče "Maradona" dijela, to je već malo kompleksnije. Hajdemo reći da dijelim (ili barem tako volim misliti) poneke osobine s najvećim nogometašem svih vremena. Prirodni sam talent za to što radim, ali "van terena" sam pomalo ekscentričan, moglo bi se reći (smijeh).
Nedavno je objavljen Vaš debitantski album "Slom živaca". Što Vam u posljednje vrijeme ide baš jako na živce?
Što sam stariji sve manje toga me živcira, naučio sam prihvaćati stvari, jer svojim živciranjem ne mogu ništa promijeniti. Ali ako bih morao nešto izdvojiti, zasigurno bi to bila čitava ova situacija oko "pandemije" i šizofrenih, besmislenih mjera.
Koju biste pjesmu s albuma preporučili nekom tko do sada nije slušao Vaš rad? Zašto baš ta pjesma?
Teško pitanje, ali ako baš moram izdvojiti jednu, onda bi to bila "Ne beri brige", jer je onako baš do kraja autobiografska i iskrena do kosti. Inače sam primijetio da je sve to subjektivno, jer mi ljudi prilaze uvijek s drugom mojom pjesmom i rečenicom: "Sve su mi super, ali ta i ta mi je najdraža!"
Na albumu ste surađivali s uglednim imenima domaće hip hop scene. Kako su oni utjecali na Vaš rad i kako ste odabrali baš njih za suradnike na albumu?
Kad kažete "ugledna imena domaće hip hop scene" vjerojatno mislite na prekaljenog starog vuka, Vojka V i mladog osječkog genijalca po imenu Z++. S Vojkom se znam godinama, dobri smo i privatno pa se suradnja spontano desila. On je osim za dva beata („Dalmacija HC“, „Bonus track“) zaslužan za još puno toga na ovom albumu, u smislu da mi je najveći kritičar i ako ideja ne prođe Vojkov filtar,većinom niti ne idem dalje s realizacijom iste, jer ipak je to čovjek koji je već 15 godina na sceni i zna znanje. Z++ je radio miks i master cijelog albuma, a upoznali smo se i počeli surađivati također na Vojkovu preporuku. Jako sam zadovoljan s tim kako je odradio svoj dio posla. Manje poznati, ali nikako manje bitni, su i mlade producentske snage Dj Duje Dugiš, Torichelli i ProdKush.
Kako nastaju Vaše pjesme? Koju Vam je bilo najlakše kreirati, a koju najizazovnije?
Nema univerzalne formule za nastanak pjesme. Skoro uvijek je drugačije. Nekad imam neku riječ, frazu koja mi zapne za uho pa od toga nastane čitava stvar. Nekad imam određenu temu koju želim obraditi. Najčešće sve krene od beata, koji me inspirira i da smjer u kojem trebam ići u smislu flowa i teksta. Najlakša pjesma za kreirati na albumu mi je bila "Psiho", taj beat me posebno inspirirao tako da je čitava stvar bila gotova u nepunih pola sata. A najteža za kreirati mi je bila "Jordan" jer se radi o malo modernijem podžanru hip-hopa drillu, s kojim nisam bio pretjerano upoznat, stoga je rad na njoj predstavljao poseban izazov za mene.
Poznati ste po iskrenom i direktnom pristupu u glazbenom stvaralaštvu. Koliko, iz Vaše perspektive, je to vrlina, a koliko mana? Jeste li se u kojem trenutku možda uhvatili u autocenzuri?
Generalno i površno gledano, to bi trebala biti vrlina, međutim to u ovakvom svijetu, a posebno u poslu kojim se bavim i nije baš tako. Svi kažu da vole istinu, a kad je dobiju u lice u najsirovijem obliku, onda im nije baš tako ugodna i draga. Međutim, ne zamaram se previše s time. To je moj put, moja karakterna osobina, po meni ispravna… Kome se ne sviđa neka produži dalje, bar danas na svakom uglu ima ovih koji lažu (smijeh). Što se tiče autocenzure, rijetko se desi, ali ponekad ipak da.
"Kako sam živio, dobro sam živ", stih je iz pjesme PTSP. Pjesma "Ne beri brige" također ostavlja dojam veoma iskrene životne priče. Koliko se Živac "nekad" razlikuje od Živca "danas"?
Pa, podosta. Imao sam najblaže rečeno, jako turbulentno i problematično djetinjstvo i odrastanje što za sobom posljedično vuče i mnoga iskustva, a iskustva su u mojoj glavi jednako znanje, tako da, bilo bi sve uzalud da iz svega toga nisam naučio i promijenio se na bolje. Volim misliti da sam puno bolji nego prije.
Na samom kraju albuma, pjesma "Bonus Track" je žanrovski potpuno različita od ostatka albuma. Odakle ideja za reggae pjesmu?
Pjesma je nastala zbog pritiska i prigovora okoline: "Zašto uvik sve negativno i crno, napravi jednom veselu pismu!" Pomalo ironično i komično, ali ni ja, ni Vojko koji je radio beat, ne volimo reggae osobno, a ipak mislim da smo odradili sasvim solidan posao s tom trakom.
U pjesama se često referirate na određene pripadnike domaće hip hop scene. Koji regionalni glazbenik je Vaš trenutni favorit i zašto?
Ako baš moram izdvojiti jednog, bio bi to Grše definitivno. Energija njegove glazbe paše mom karakteru. "Vozi me" popularnije rečeno.
Što se trenutno nalazi na Vašoj playlisti? Što slušate?
Grše, Retfatlanta, 30zona, Mimi Mercedez, Marchello (iz Zagreba), Neispavani... Što se tiče strane glazbe, klasični sam oldhead koji je zapeo u prošlom desetljeću pa većinom slušam starije boom bap klasike. Koliko god se trudio ne mogu probaviti moderniji zvuk. Ponekad, ponešto, ali generalno ne...
Još uvijek niste dobili priliku novi materijal predstaviti uživo? Kako zamišljate svoje nastupe uživo? Imate li već neku viziju?
Da, još uvijek zbog epidemiološke situacije i mjera nije bilo prilike da novi materijal predstavim uživo. Naravno da imam viziju, svaku noć idem spavati i svako se jutro budim s tom vizijom. Rekao bi da je sigurno 70 posto albuma rađeno namjenski za live nastupe, tako da jedva čekam. Zamišljam to kao totalni energetski urnebes i miks emocija te kao litre i litre prolivenih tjelesnih tekućina, prije svega znoja a onda i svega ostaloga (smijeh).
Gdje Vas uskoro možemo slušati i vidjeti uživo na pozornici?
Imam već nekoliko bukiranih nastupa koji praktički još uvijek vise u zraku, jer se čekaju odgovori od gradova i općina, također zbog epidemiološke situacije pa ne bih to još službeno najavljivao. Predložio bih svima koje to zanima da me zaprate na Instagramu, tamo će dobiti konkretne i pravovremene informacije u vezi nastupa i svega ostalog.
Za kraj, jeste li dobili odgovor Mimi Mercedez na pjesmu posvećenu njoj?
Kakav bi ja bio džentlmen kad bi odgovorio na to pitanje?
