Intervju

z++: „Moji tekstovi su često bazirani na mom stvarnom životu“

z++: „Moji tekstovi su često bazirani na mom stvarnom životu“

U samo godinu dana ovaj je glazbenik postigao uspjeh o kakvom mnogi mogu samo sanjati. On je z++, jedan od najtalentiranijih predstavnika mlađe generacije glazbenih umjetnika. Istinski je odraz stvaralaštva 21. stoljeća - glazbu, tekst i produkciju radi sam, a karijeru je izgradio isključivo putem streaming servisa.

Publika ga obožava, za njegove se koncerte (onih nekoliko prije pandemije) tražila se ulaznica više. Pjesmom "Moj svijet" s drugog albuma "zauvijek" plasirao se i na Zagrebački festival. O tome i svemu onome što ste o ovom iznimno talentiranom, ali još uvijek misterioznom momku željeli znati, donosimo u nastavku.

 

Kako bi opisao umjetnički karakter z++-a? Tko je z++?

Umjetnički karakter z++-a zasniva se na tvrdim bubnjevima, psihodeličnim melodijama i tekstovima koji koriste "opipljive", lako zamislive, često urbane motive. Češće mračan nego vedar, nekada miran i povučen, ali vrlo lako poludi, z++ je glazbenik iz Osijeka čija posebnost je stvaranje konceptualnih albuma.

 

Tvoj je pravi identitet bio isprva dosta dugo skriven. Mnogi glazbenici se danas odlučuju da ne ističu svoj pravi identitet uz glazbu. Misliš li da je nužno povezivati osobu i glazbu, ili je danas moguće to u potpunosti odvojiti?

Nikada se nisam previše trudio skrivati svoj pravi identitet, ali sam ga izbjegavao stavljati u prvi plan jer želim da se ljudi što više je moguće fokusiraju na glazbu koju stvaram, a  tek onda na sve ostalo što dolazi u paketu s glazbom. Kada je izašao prvi album uopće nisam planirao raditi spotove. Bio mi je dobar način na koji sam se na domaćoj sceni istaknuo sa svojim jednostavnim videima sastavljenim većinom od gifova, no kada su trebali krenuti solo nastupi shvatio sam da dobrom dijelu publike (i organizatora i promotora) nije bilo jasno je li z++ grupa ili samo jedna osoba, pa sam se na kraju ipak odlučio za snimanje spotova. Inače, Daft Punk mi je vjerojatno najdraža grupa ikad i cijenim način na koji su od sebe napravili robote i tako svoja lica i identitete sakrili skroz u pozadinu, a glazbu gurnuli u prvi plan. Genijalno mi je da ti ljudi iza sebe imaju svjetski poznate hitove, a kada izađu na ulicu gotovo nitko ih ne prepoznaje.

 

Kada si započinjao glazbenu karijeru, u kojem si smjeru zamišljao da će se ona razvijati i kako se ta vizija razlikuje od tvoje današnje i trenutne pozicije na sceni?

Kada sam počinjao glazbenu karijeru nisam razmišljao o karijeri. Oduvijek me zanimala glazba i osjećao sam potrebu za stvaranjem, a sve što se dogodilo s vremenom došlo je prirodno, bez forsiranja i bilo kakvog poguranca. Sve više mladih ljudi ulazi u svijet glazbe, pogotovo iz razloga što danas svatko sa laptopom može biti glazbenik, ali dosta njih ulazi u to jer sanjaju slavu i lak novac, umjesto da sanjaju da naprave odličnu pjesmu ili album koji bi i sami uživali slušati.

 

Sam radiš sve – tekst, glazbu, produkciju… kada je to olakšavajuća, a u kada otežavajuća okolnost?

Olakšavajuća je iz razloga što sam odlučujem o svemu. Ako postignem uspjeh znam tko je zaslužan, a ako doživim neuspjeh znam tko je kriv. Ne moram praviti nikakve kompromise i slušati tuđa mišljenja. Uvijek cijenim savjet i dobru kritiku, ali na kraju ću svejedno napraviti onako kako ja želim. Olakšavajuća je naravno i iz razloga jer nikome ne moram ništa plaćati ili davati postotke. Otežavajuća okolnost može biti jedino što sve to zahtjeva jako puno vremena i rada, ali to mi nije velik problem jer kao što sam već rekao, uživam dok stvaram i osjećam potrebu da stvaram. Volim raditi i umjetničku i tehničku stranu glazbe, ali naravno ne isključujem ni mogućnost da nekada u budućnosti snimim nešto na tuđi beat ili dam nekom drugom da mi odradi miks ili master.

 

 

Sam si na sceni kada nastupaš. Osjećaš li se ugodno na sceni? Kako se pripremaš za nastupe? Što ti prolazi kroz glavu nekoliko trenutaka prije nego što izađeš na pozornicu?

Nastupam i sam, ali vrlo često mi pomaže moj prijatelj Massimo Savage, s kojim bacim neke zajedničke stvari, a dok ja pjevam svoje pjesme on me beka i nabrijava publiku. To mi je odlična kombinacija jer osobno nisam tip koji će previše skakati po bini i praviti scene, a i nije tako lako iskontrolirati glas ako u isto vrijeme skačeš ili trčiš po bini. Nemam neku posebnu pripremu za nastupe. Obično otpjevam par pjesama da zagrijem glas, popijem si koju cugu da dođem na istu valnu duljinu s publikom, a stvarno ne znam što mi prolazi kroz glavu u trenutcima izlaska na binu. Uvijek je prisutna neka mala napetost prije nastupa, ali kad izađem na binu i dobijem dobru reakciju publike, bilo kakva napetost nestane.

 

Odakle crpiš inspiraciju za stihove? Jesu li bazirane na tvom stvarnom životu?

Inspiraciju za stihove obično crpim iz beatova koje napravim. Na njih smišljam vokalne melodije po kojima poslije pišem tekst, a uvijek je na prvom mjestu glazba, tek onda tekst. Moji tekstovi su jako često bazirani na mom stvarnom životu, ali nekad pišem i o situacijama koje se događaju ljudima oko mene. Samo rijetke pjesme sam napisao baš poveden nekom situacijom, obično ide beat-melodije-tekst, a onda tek u tekstu pišem o nekim situacijama koje su mi se dogodile ili stvarima koje dobro idu uz beat. Najbitnija stvar u tekstu mi je da nemam nekih "cringe" momenata i ako negdje detektiram problematičnu liniju u tekstu, tu se nekada znam satima zadržati i mozgati što bi bilo najbolje ubaciti umjesto te problematične linije. Ne volim baš davati direktne primjere, jer mi je tematika glazbe prilično osobna, a i dosta pjesama je dvosmisleno pa tu ostavljam publici da shvate pjesmu na svoj način.

 

Uspoređuju te s Dinom Dvornikom, The Weekndom i Post Maloneom. Laskaju li ti te usporedbe i s kim bi zapravo želio da te uspoređuju?

Nekada mi laskaju takve usporedbe, ali ovisi u kojem su kontekstu izrečene. To su sve glazbenici koje osobno slušam i pratim i naravno da postoje neke stilske sličnosti između mene i tih glazbenika. Ja uvijek pokušavam raditi glazbu koja mi se sviđa i koju bih i sam slušao. Najviše bih volio da me ne uspoređuju ni sa kim, ali ako me već moraju uspoređivati sviđa mi se što su to umjetnici čiji rad jako cijenim. Iskreno, više mi laska kada nekog drugog uspoređuju sa mnom jer je to puno veći dokaz veličine.

 

Živiš i radiš u Osijeku. Jesi li razmišljao o preseljenju u Zagreb?

Nisam razmišljao o odlasku iz Osijeka, meni je ovdje odlično. Osijek mi i dalje daje savršen omjer mira i zabave. Grad je funkcionalan, uvijek ima mjesta za parkirati, jako je površinski prostran zbog ravnog terena, prometni čepovi gotovo da ne postoje, nema one velegradske strke ili hrpe zbijenih nebodera, nije ni premali ni prevelik, miran grad pun parkova i prirode, a s druge strane, ako tražim zabavu znam da ću je dobiti. Jedina stvar koja mi ne odgovara u Osijeku je defetistički i provincijski mentalitet jednog dijela Osječana. To je pogotovo bilo naglašeno kroz medije do prije 2-3 godine kada su se ljudi masovno iseljavali u Irsku i Njemačku (iz svih dijelova Hrvatske pa tako i iz Osijeka) nakon otvaranja granica EU. Bili su česti neki prilozi u emisijama gdje reporteri dođu u 7-8 ujutro, snime prazan trg ili napišu da je Osijek grad duhova, a sve je to vjerojatno utjecalo da se jedan dio stanovništva počeo samo žaliti i okrivljivati vladu i politiku, umjesto da krenu od sebe i razmisle što mogu učiniti da im životna situacija postane bolja.

 

 

Na društvenim mrežama si svojevremeno objavio nekoliko videa u kojima sviraš gitaru. Imaš li formalno glazbeno obrazovanje? Sviraš li još neki instrument osim gitare?

Sviram gitaru 16 godina i to mi je primarni instrument, a išao sam i u osnovnu glazbenu školu. Osim gitare koristim i midi sintesajzere na kojima su odsvirane sve melodije i bubnjevi na mojim pjesama. Za sintesajzer sam samouk i mislim da ga sviram tehnički potpuno krivo, ali dovoljno dobro da ideje koje zamislim mogu odsvirati u program.

 

Gdje si stekao znanje iz produkcije?

Znanje sam stekao isključivo vlastitim istraživanjem i na internetu. Vjerujem da su to već tisuće i tisuće sati pogledanih tutoriala na Youtubeu  i naravno metode pokušaja i promašaja u samom programu. Inače, svu glazbu, od stvaranja beata, do snimanja vokala i miksa i mastera radim u programu Ableton Live.

 

Iz tvoje perspektive, koje su glavne razlike između prvog i drugog albuma?

Glavna razlika je što sam za "18++" prvo nepovezano snimio 6-7 pjesama i tek onda ih odlučio spojiti u album. Prvo je bila ideja napraviti album kao kompilaciju pjesama, bez nekog međusobnog povezivanja pjesama i koncepta, ali poslije sam slučajno primijetio da se neke pjesme mogu dobro nasloniti jedna na drugu pa sam tu počeo eksperimentirati i to mi je na kraju postao najzabavniji dio u cijelom procesu izrade glazbe. Kod izrade albuma "zauvijek" od početka stvaranja bilo koje pjesme sam pazio u kojem će tonalitetu biti ta pjesma kako bi se poslije sve lakše povezalo. Zbog toga ovaj album po meni zvuči zrelije i povezanije od prvog.

 

Koja je pjesma s novog albuma tvoj favorit i zašto?

Najbolje ili najkvalitetnije su mi "Ljeto već je gotovo", "moj svijet" i "MOSHPIT, a najdraža "na pola puta dolje". Sve ove pjesme odudaraju od standardnog z++ repertoara pa su mi vjerojatno zbog toga najbolje/najdraže.

 

Kako nastaju tvoje pjesme? Kako izgleda tvoj kreativni proces?

U 99% slučajeva sve počinje izradom beata, ako je beat dobar i zanimljiv, već u procesu stvaranja beata počnem freestyleati vokalne melodije koje si snimim na mobitel da ih slučajno ne zaboravim (događalo se često), a onda poslije prema najboljim melodijama smišljam tekst. Kasnije kada je sve snimljeno u procesu miksa prilagođavam da bubnjevi, instrumentalne melodije i vokalne melodije imaju što bolju interakciju, da se previše frekvencijski ne sudaraju i da je sve na svom mjestu, što je više moguće. Volim debel, ponekad dosta jako kompresiran i limitiran zvuk s dosta saturacije, koji nekad zvuči i prljavo, a osobno ne pronalazim previše zabave ni zadovoljstva u sterilnim, "štreberskim" miksevima kakve često možemo čuti na radiju.

 

Koji trenutak s koncerata ćeš pamtiti zauvijek?

Ima ih stvarno puno. Najluđi su bili prvi nastupi s Retfatlantom u Exitu (Osijek). Sjećam se jednog "Trepaj il' Krepaj' partya, dan nakon što je izašlo "crno + zlatno", to je bio teški kaos. Massimo i ja smo bili gosti iznenađenja na partyju, a u podrumu Exita su nedavno prije toga postavili neku žičanu ogradu, valjda da zaštite zvučnike od prosipavanja, ali kada smo krenuli s nastupom publika se počela penjati i potpuno srušila tu ogradu, za vrijeme nastupa od 20-ak minuta 2-3 puta je nestalo struje, a kada bi se to dogodilo publika je nastavila pjevati a capella. Lijepo iskustvo je bilo i organiziranje autobusa iz Retfale za Zagreb na naš prvi nastup u Tvornici krajem 2019., s nama je u Zagreb tada otišlo 60-ak ljudi.  Sigurno ću pamtiti i Drito iz Tvornice 2020. Odlična atmosfera, oko 2000 ljudi pjeva moje pjesme, za naježit se, nadam se da će se ponoviti uskoro. U Beogradu u KPTM-u se klub toliko ugrijao da mi je usred nastupa sa stropa kluba počela kapati voda direktno na touchpad laptopa, morao sam kratko prekinuti nastup zbog toga, a u Čakovcu mi se u trenutku dolaska na binu ištekao kabel zvučne kartice i crashao laptop, što nije bio baš najljepši način za započeti nastup.

 

 

Koja je najluđa poruka ili ulet koji si dobio od obožavatelja?

Pala je koja ponuda za brak na Instagramu, a neke najviše random poruke si screenshotam pa evo da citiram dvije koje sam prve našao. "Bebo, da li si ti skup imaginarnih brojeva jer ljudi ne kontaju da postojiš, a menjaš moju realnost?", "Hej z, jel istina da si ti radio uvodnu špicu za Yu-Gi-Oh?"

 

 

Osim momaka iz Retfatlante, koji kolega s regionalne trap scene ti je najdraži? S kim se najviše voliš družiti, a čiju glazbu najviše cijeniš?

U zadnje vrijeme slabije slušam regionalnu trap scenu, ali ako moram izdvojiti neke koji su mi trenutno najzanimljiviji to su sigurno 30 zona, neke pjesme od Senidah, neke pjesme od Ognjena, Palac, "Pancir" od Juicea mi je vrh, XVII i Manda, mlade nade iz Osijeka, Živac Maradona isto ima specifičan, iskren i "direktno u glavu" pristup koji cijenim... Najviše se od kolega družim s 3kijem iz Krankšvestera, s Vojkom volim zaglavit u afteru poslije nastupa, uvijek bude zabavno i s dečkima iz Buntaija, 30 zone, Gršetom, momci iz TTM-a su nas lijepo ugostili ovo ljeto...

 

Koja pjesma (tvoja ili tuđa) najbolje opisuje tvoj život?

Isaac Hayes – „Walk On By“. Iskreno, uopće ne opisuje moj život, ali ne bi bilo loše da mi je život lijep kao ta pjesma...

 

Osim novog albuma, što u bližoj budućnosti možemo očekivati od z++-a?

Možete očekivati koju neočekivanu suradnju, neke jake singlove i nadam se, na proljeće, hrpu rasprodanih nastupa. Veliki pozdrav za ekipu iz Sound Reporta i sve ljude koji me slušaju i prate!

dr.sc. Maja Trstenjak
dr.sc. Maja Trstenjak

Glavna urednica portala Sound Report