Stjepan Hauser: "Drago mi je da sam mogao iskusiti apsolutno sve što glazba pruža"
11.05.2018. 06:49
U posljednje vrijeme jednako aktivan i kao solist i kao član 2CELLOS, Stjepan Hauser je najavio veliki koncert u Areni Pula, 24. kolovoza gdje će ugostiti vrhunske glazbenike uz pratnju Zagrebačke filharmonije. Bio je to povod našeg razgovora u kojem smo se, osim velikog pulskog koncerta, dotakli i solističke karijere, ali i domaće glazbene scene.
Mnogo je gošći pulskog koncerta, a zašto nisi doveo recimo Miloša Karadaglića, da je više muškaraca u postavi pa i da ženskom oku bude ugodnije, ne samo tebi?
Kako ne? Pa doveo sam im najzgodnijeg, najboljeg muzičara, frajera, gitaristu. Tako da, nemaju se šta žaliti.
Hoće li i Zagreb biti u planu?
Moguće. Potrudit ćemo se da odsviramo tu Pulu što bolje, pa ćemo vidjeti za dalje.
Kako ti je bilo nakog zagrebačkog koncerta?
Dobro je bilo, malo je publika bila čudna. Stisnuta, stegnuta, trebaju se malo opustiti.
Zašto je u Zagrebu tako?
Pojma nemam, nevjerojatno!
Je li u pripremi solistički album?
Ma ne, prošlo je vrijeme albuma. To više nije bitno. Sviraš, snimiš video, staviš na internet, imaš karijeru, imaš preglede. Diskografija je nekako... pogotovo u klasici, toliko više nije relevantna da...
Što nije u klasici malo bolja situacija, starija publika kupuje pretpostavljam?
Ma da, ali pazi, ja želim klasiku proširiti širim masama, ne samo postojećim konzumentima klasične glazbe.
Koji ti je najdraže djelo za odsvirati na violončelu?
Sve ovo što ću sada odsvirati u Puli...
Ksenija Sidorova. Kako je došlo do suradnje?
Nju znam već dugo. Studirala je u Londonu kad sam i ja studirao u Londonu, pa smo se nešto susretali... i sve ove godine smo nešto dogovarali da sviramo, a nikako se nismo mogli naći. Prebukirani je raspored i njoj i meni. Piazzolla na harmonici,. to je meni kombinacija, vrhunska!
Ona čuda radi iz te harmonike...
Da, da, ludilo je. Odlična je! Ona je napravila neku vrstu revolucije za instrument. Ona je prva koja je na tom nekom nivou donjela harmoniku.
Zašto nisi pozvao neku violončelisticu?
Pa bilo bi malo glupo, ipak sviramo kao 2CELLOS, šta ću sad mijenjati partnera...
Je li ti to stvar navike, ili?
Pazi, imam najboljeg mogućeg partnera, sad ću ga mijenjati s nekim, to bi bilo ko s konja na magarca.
Nisu te zvali na kraljevsko vjenčanje?
Ma jesu, ali odjebo sam ih (smijeh). Tu je lijepo vrijeme, tamo je tmurno. Pet godina sam proveo u toj Engleskoj, čeznuo za suncem, za dobrom hranom...a dobro, na svadbi će vjerojatno biti dobra hrana. Zezam se, da, nisu me zvali (smijeh).
Što ti je dalje u planu, kad izlazi novi album 2CELLOS?
Mislim da bi trebao nakon ljeta. Bit će odličan album. Vraćamo se žestokom rocku. "Score" je bio mekan, nježan, filmski... vratit ćemo se nečemu po čemu smo poznati. To nas je zapravo i iznjedrilo u to što mi jesmo.
Što ste snimali, nedavno kad ste bili gusari?
A ne volimo baš otkrivati...
Kako ti je bilo nositi eyeliner, šminku? Postao si i model u zadnje vrijeme...
Mislim da mi dobro stoji ovo gusarsko odjelo. Trebao bi uvijek to imati. Trebao sam doći na pressicu kao gusar.
Da, da malo animiraš publiku.
Da!
Jesi slušao novi album od Vojka?
Vojko? Tko je to?
Guglaj. Pratiš li domaću glazbenu scenu?
Ne baš. Dosta je sve otišlo k vragu. Znaš šta, sve sise i guzice. Di su pjesme, di je... maltene tko će snimiti provokatniji spot uz bazen. I to je naša estrada. A di su ona vremena, festivali, kad su iznjedrili more prekrasnih pjesama... Oliver, Tereza, Gabi, Arsen, Josipa... pazi, nitko od njih nije igrao na neku kartu tko ima bolje dupe (smijeh). Ne, Oliver je meni takav nedostižan vrh koji se desio na ovim prostorima za koji mislim da se to neće tako lako više nadmašiti. To je jedino zapravo što od domaćeg slušam. Oduvijek, od malih nogu. Pazi, on je meni najdraži općenito, od svih, u svijetu. Taj glas, taj njegov izričaj, način kako pjeva... to je zbilja jedan fenomen na svjetskom nivuo.
Uskoro je Wacken. Je li ti drugačije nastupati pred takvim publikama?
Da, oni su toliko nabrijani. To je čisti adrenalin! Kad dođeš i rokaš. Toliko ti daju snage, energije. Puno ti je lakše, sviraš s još više energije. Kao da nisi na ovom svijetu, kao da si u nekoj drugoj dimenziji. To je takva masa, takva snaga... Neopisiv osjećaj koji nisam mogao osjetiti da sam ostao u klasici. Tako da mi je drago da sam mogao iskusiti apsolutno sve što glazba pruža. Sve žanrove.
Gdje ti je bilo najgore svirati?
Štajaznam, negdje je publika teža, kao što je bila u Zagrebu. I onda je to malo frustrirajuće. Ali, mi i dalje dajemo sve od sebe i pokušavamo nekako doprijeti. Mi dopremo uvijek do publike, samo netko to pokazuje više, netko manje. Ipak nam je drago kad polude svi zajedno s nama. Onda je puno lakše. Tada ti daje dodatnu energiju, onaj X faktor.
