Izet Medošević - Pjesnik, glazbenik, punk filozof.
31.08.2015. 13:54
Izet MedoševiĆ je riječki glazbeni autor, alter pjesnik i punk filozof. Na prijelazu epohe ,jedna je od najeosebujnih pojava riječke rock scene. Odrastao je na Exploitedima i Stoogesima, pjevao i svirao gitaru u Avlijanerima i OŠ Sulud III, objavio zbirku pjesama u prozi "Genij usamljenog čovjeka", a sada radi na albumu “Granulo je sunce” za Dallas Records. U nastupima, spaja intimni poetski mantra blues s tutnjajučim punk garageom. Prati ga ritam sekcija Borgie te kum i antipatični harmonikaš. Nastupit će u četvrtak, 3.9., u zagrebačkom Vintage Industrial Baru u sklopu programa Dozvoljeni četvrtak, a ususret nastupu, postavili smo mu nekoliko pitanja na koje je on drage volje i odgovorio.
Kada govorimo o umjetnosti, ti si pjesnik i glazbenik – koje je od toga tvoja veća ljubav i u kojem polju misliš da si kvalitetniji?
To su dvije različite discipline koje spajam i volim podjednako, kao crnku i plavušu. Rekao bih da je poezija više duša, a muzika više znanost. Iako obje posjeduju ritam i harmoniju.
U zbirci "Genij usamljenog čovjeka" u nekim pjesmama spretno posežeš za vulgarizmima. Kakvo je tvoje stajalište o korištenju takvih riječi u pjesmama? Misliš li da se ponekad upravo psovkama najbolje mogu dočarati određena mišljenja ili opisati emocije vezane uz nešto o čemu govoriš?
Ako pišem recimo, govorom ulice, teško mogu izbjeći psovku koja je sveprisutna u normalnom svakodnevnom jeziku.To su sve lipe hrvatske riči. Bitan je ritam i kontekst. Hoću li napisati penis ili kurčina, ovisi o kontekstu.
Je li ti u pjesmi bitniji tekst ili smatraš da je ipak važnija glazba? Što misliš da jače dopire do slušatelja?
U hip-hopu je sigurno bitniji tekst i njegova ritmika, u rock and rollu i punku je dovoljna jedna dobra parola. Osobno doživljavam glazbu važnijom, iako i najbolju muziku banalan tekst može obezvrijediti. Trudim se da u svom radu tekst dobro zvuči i samostalno, na papiru, kao i da muzika bez teksta zvuči lijepo.
Kada poslušamo stvari Avlijanera i usporedimo ih s glazbom Izeta Medoševića, vidljiv je žanrovski prijelaz iz žešče punk/surf/garage sfere u nešto mirnije vode. Kako objašnjavaš tu promjenu glazbenog izričaja? Neki kažu da to dođe s godinama, je li to i tvoj slučaj?
Ma jok, nemaju godine baš veze s tim, nego znanje. Desi se čovjeku da je petnaest godina na jednom nivou pa u godinu dana nauči više nego u svih tih petnaest godina. Drugo, nije isto biti član grupe ili samostalni autor. U bendu postoje kompromisi, dok u samostalnom radu sam određujem što ostaje, a što se briše, tj. što se svira.
Kako komentiraš punk scenu u Rijeci i Hrvatskoj? Je li posljednjih godina napredovala ili nazadovala?
Zadnji dobar punk bend iz Rijeke koji sam čuo uživo bili su KKK, ( Krešo i kisele kiše) i Pasi. Ima nešto avangardnog zanimljivog zvuka odasvud, ali ne bih to svrstao u punk. Uglavnom, dosta se kreativno radi. Ljudi se igraju zvukom, briga ih u što će ih se svrstati. Barem ja tako razmišljam.
Kakvo je tvoje mišljenje o trenutno popularnom boomu ženske akustike na našim prostorima (Nina Romić, Lovely Quinces, Irena Žilić, Sara Renar...), sviđa li ti se ta glazba?
To je odlično. Fali te fine ženske emocije i mudrosti.
Kako je došlo do suradnje s Dallas recordsom? Hoće li se ona nastaviti i nakon izdavanja prvog albuma?
Potpisao sam ugovor za tri albuma. Cijelu priču inicirao je Vlado Simchic - Vava, vidjevši i poslušavši video za pjesmu "Cura ispred Placea" ( Hollywood, Djevojke bose), na jednom pjesničkom druženju neformalne književne skupine Ri - Lit. Pošto nisam imao ništa protiv suradnje s Dallasom, Vava je dogovorio sastanak između Foxa i mene gdje smo dogovorili detalje. Dosta brzo se sve to riješilo.
Koliko će pjesama biti na albumu i jesi li iskoristio sav materijal koji si i napravio? Konkretnije, je li ti bitnija kvaliteta ili kvantiteta i koliko je teško izabrati pjesme koje će se naći na albumu te "eliminirati" ostatak?
Ma kvaliteta, kakva kvantiteta. Bolje sedam odličnih pjesama nego petnaest prosječnih. Neću za album koristiti neke dobre stare pjesme jer album mora imati donekle istu vremensku poveznicu. Objavit ću album, ne kompilaciju. Za kompilacije uvijek ima vremena.
Koja ti je omiljena glazbena suradnja, a koji omiljeni nastup do sada?
Lijepo sam surađivao s Tomislavom Ćurkovićem, Edwinom Šabanovićem, sarajevskim gitaristom Srđanom Žagovcem. Općenito s ljudima koji imaju open mind, a koncert? Možda čak ovaj zadnji na plaži na Biviu. Baš sam se opustio do ibera, a kad je čovjek opušten, ne griješi i fino improvizira. Tu ne mislim na cuganje ili drogsanje. Pijan čovjek ne može odsvirati 20% materijala kako treba. Ne može ni cijepati drva, a kamo li se zajebavati s ritmikom i harmama.
Što možemo očekivati u budućnosti? Više glazbe ili više književnih djela?
Pišem pomalo, a sviram brzo (šalim se). Nisam razmišljao o tome. Vjerojatno ću na kraju pisati poeziju i komponirati instrumentale. Za ovo pitanje, fakat, frende, nemam jasan odgovor.
I za kraj, što očekuješ od nastupa u Vintageu?
Očekujem i želim da i ja i publika uživamo u koncertu, da dam sve od sebe i da opravdam svaku kunu koju pojedinac plati da bi poslušao moj rad. U srcu sam radostan zbog nastupa, kao i Borgie, Kum te antipatični harmonikaš s kojima djelim stejđ i prostoriju.
