Denis Katanec - "I Felon i Okanagan volim, ali pri srcu će mi uvijek više biti Felon"
09.01.2017. 15:12
Od sredine 2010.godine objavom pjesme „Dan“, mladi nas kantautor Denis Katanec uvodi u zagonetnu stvaralačku pasažu. Pokretač Felon-a („Jasno,nečujno, a suviše glasno“) i Okanagan LTD-a(„Sve moje Laurie“), snimljeni akustični albumi (Sveska bijednih I,II i III) u samo 24h, solo album „Pejotl“, mnogi koncerti gdje je bio opening-act došao je i u uvrštenje među najbolja domaća i regionalna izdanja prošle godine. Njegovo razmišljanje u tonovima dovodi do trećeg poglavlja kao Klinika Denisa Kataneca pod kojim objavljuje album „Nikta Zorja“ snimljen u sastavu: Denis Katanec-gitara,vokal, Tena Rak-violončelo,vokal, Brane Norac-klarinet,gitara. Za prateće vokale u naslovnoj pjesmi zaslužna je Ivana Picek a za omot Mirna Pavičić. Denis Katanec je mladi kantautor koji se nesvjesno može uvući u uho.
Pozdrav! Za početak, kada se osvrneš na Felon i Okanagan LTD, koja iskustva možeš izdvojiti kroz ta putovanja?
Felon je bio svojevrsni, neplanirani, tobogan u muziku, skupljanje iskustva, razvojna faza... Odradili smo pedesetak koncerata kao bend u pred-kanadskoj fazi i ostaje žal za tim što nikada nismo uspjeli snimiti album, a bili smo jako ponosni na pjesme koje smo stvorili. Okanagan je post-kanadska faza i uključuje stihove napisane tijekom boravka u Kanadi. Pri povratku u Zagreb neke stvari su se posložile i okupili smo bend, prvenstveno kao projekt namijenjen samo snimanju „Sve moje Laurie“ i dva certa. To je bio dogovor. Iznimno lijepo iskustvo koje je nekako s Florianom i nagovijestilo u kojem će se smjeru razvijati daljnji rad. I Felon i Okanagan volim, ali pri srcu će mi uvijek više biti Felon...
Kako je došla ideja „Klinike“ kao sljedeće umjetničke faze i naziva samog?
Naziv je proizašao iz istoimene pjesme, a htjeli smo i nekako razjasniti da ljudi znaju kada sviram s bendom, a kada sam. Tu je i taj faktor neugode da Brane i Tena koje iznimno cijenim kao glazbenike sviraju pod mojim imenom. U međuvremenu je Tena napustila bend, a onda su se pridružili Vinko i Varga. Doduše, hahhaha, Varga je u međuvremenu iz osobnih razloga izašao iz benda, al nam je bilo lijepo s njim...Bio je tu i Tarik koji je s nama radio Plavi/Crveni i pjesmu Klinika. Divan momak. Promjene su stalne, tako da evo sada za koncert u KSET-u, uz Vujeca i Norca, nam se pridružuju, kao dio interventne, Nikol iz NLV i Groba iz pakaltrakcije Moskau.
Klinika ne predstavlja nas kao doktore i ne predstavlja neku opipljivu stvar, zgradu, mjesto... ona predstavlja stanje, zonu, fazu, probranu svjesnost pripadanja bazenu u kojem se bućkamo.
Misliš li da je bitna stavka u pisanju i skladanju iskustvo kroz razne žanrove,nastupe,čitanja...ili što manje biti okružen da ne bi nesvjesno upali u „kalup“?
Promjena. Izlazak iz kruga u koji si upao , nagle odluke, kontradiktornost. Strah u čežnju, strah kao hranu.
Asocijacija na tvoju glazbu bi bila intrigantno primamljiva kakofonija. Album „Nikta Zorja“ kao da je unikatna mini enciklopedija počevši od značenja naslova, početkom i krajem albuma, „Vrt“ koji je usudila bih se reći balans. U jednoj recenziji simpatično je istaknuto kako si u pjesmi „Sjemenke“ otpjevao i binarni kod. Cijeli kontrast albuma, dobra i zla u krugu beskonačnosti tjera na razmišljanje. Koja je ideja i kako bi se nadovezao na sve navedeno?
"Nikta Zorja" je nastala u jednom kompliciranom i mračnom periodu...Pjesme zaista veže nekakav zajednički duh, iste šare, istih boja. Početak i neminovan kraj, izlazak i zalazak sunca, pokoji oblak i djevojka sa kosom. Sumrak, mjesec, noć, magla, rosa, sunce, oblak, zastori, sumrak, mjesec, noć...
Napornost je ideja. I opet i opet i još i još i jooš, ajmo još malo, pa ajde više bježi, smaraš živote.
Osnivač si spomenutih bendova, povezao si neka imena na kantautorskoj sceni, pišeš,skladaš, ni likovna umjetnost ti nije nepoznanica, vani si više prihvaćen nego kod nas...Kroz sve godine, što primječuješ možda kroz publiku,komentare, kakva je empatija slušaoca prema glazbi?
Nekako je uvijek ekipa iz Zagreba više pušila srpske, pogotovo beogradske bendove i obrnuto. A nama je išlo u korist i to što je Felonu izdao album srpski label, webzine Popboks. Stranica jedne od najcjenjenijih glazbenih časopisa u Jugoslaviji. Tada je Felon imao blizu 2000 downloada albuma. Što je poprilično puno kad se uzme u obzir da svi ostali projekti, u zadnje 3 godine, nisu zajedno prešli 600,700.
U ovakvom pristupu izražavanja osjeća se jako velika povezanost između „publike“ i prisutnih na bini. To je ta svjesnost pripadnosti klinici. Zajedništvo. Liječimo jedni druge i ugodno nam je...prija nam.
Što te gura naprijed u glazbi kroz dosadašnja iskustva, sredstva, imaš li određeni cilj ili?
Nemogućnost izbora. Strah. Stanem, gubim sebe. Hodam, ne hodaj. Stani i ne hodaj. I strah.
Zašto je danas teško slušati pjesme koje možda tjeraju na razmišljanje i ima li tu poveznica što si „Peyotl“ dao u fizičkom obliku na kazete?
Moraju te pogoditi u pravome trenutku. Moraju se poklopiti stvari i moraš imati želje gledati, primijetiti sebe i ući u zrcalo.
Da, članovi kluba, klinike, braća, sestre, svi oni su preslušali album i do svih njih je došao. Spriječen je bio ulaz ostalima...Uz sve razloge koje sam spomenuo u prijašnjim intervjuima, postoji i taj da u tom trenutku nisam bio spreman za strelice i nerazumijevanje...samo zajedništvo.
Zagonetnost je lijepa stvar kod umjetnosti... Da možeš iz početka, što bi promijenio?
Ništa, jer ne bi umio išta mijenjati.
Planiraš li uskoro neke svirke, nastupe?
Sviramo 12.01. u KSETu i baš se iskreno radujemo svirci. Treba nam pražnjenje, spajanje i razdvajanje. Pridružit će nam se i Zanzinger, izvrstan autor iz Budimpešte. Svima će nam dobro doći ta večer.
Navedi po želji pjesmu/album s kojom bi sada završio intervju. Hvala Ti i puno uspjeha za dalje.
Marinada i "Smještaj". Hvala tebi. Baj!
