Aljoša Šerić (Pavel)
31.10.2014. 14:09
I mi smo došli na red ime je novog, trećeg po redu, albuma zagrebačkog benda Pavel. Njemu u čast, na Noć vještica spremaju veliki koncert u Tvornici kulture. Što će se dogoditi na tom koncertu, kako izgleda proces snimanja i skladanja Pavelovih pjesama te hoće li početi svirati nešto češće uživo samo su neka od pitanja na koja je odgovorio Aljoša Šerić, frontman benda.
Idemo odmah u glavu. Album I mi smo došli na red još je svjež i vruć. Tek je izašao iz peći. Možeš li reći nešto više o njemu?
Snimali smo bubnjeve i syntheve u „Kramasonic“ studiju, dok smo sve ostalo snimali kod Tomislava Šuška u njegovom studiju, Tomo je inače bio i producent, htjeli smo drugačiji zvuk nego što je to Pavel imao na prethodnim albumima, a da ne pobjegnemo od pjesama, da se ne uvalimo u nepotrebno eksperimentiranje.
Čemu si težio na ovome albumu? Na prošlome si eksperimentirao s melodijama gudačkih i puhačkih instrumenata.
Zadnjih godina slušao sam puno kancone i šansone, šlagere, na kojima sam i odrastao, inače uvijek težim klasičnim pop pjesmama, čvrste strukture, jasne melodije, pa je i ovaj put tako, doduše uveli smo i nešto analognih syntheva, od Polymooga do Mellotrona kakvih Hrvoje Nikšić skuplja u „Kramasonicu“. Uživali smo u snimanju, da mogu provodio bih svaki živući dan u studiju, mislim da sam tada najsretniji, najkompletniji.
Jasno se čuje kako je produkcija znatno bolja nego na prvom albumu što se, sada kada je Pavel već zvučnije ime na hrvatskoj glazbenoj sceni, podrazumijeva. No, nedostaje li ti možda onaj način snimanja prvog albuma kojeg ste, ako se ne varam, snimili u vikendici?
Prvi album mi je izrazito simpatičan upravo zbog tog partizanskog ho-ruk pristupa snimanju, ima definitivno nešto posebno kada bend snima u prostoru čija namjena nije studijsko snimanje i to ostane zapisano. Siguran da ćemo ponoviti nešto tako, možda samo s boljom opremom, otići negdje van grada i po mogućnosti civilizacije.
Govorio si da ste bend koji rijetko održava nastupe uživo. Stojiš li još iza toga ili se po tom pitanju nešto promijenilo?
Promijenilo se to da imamo mnogo više poziva na svirke, pa mi je neugodno spram benda odbijati ih, ipak je to nezanemariv dodatni prihod, al još uvijek stojim pri tome da više uživam u skladanju ili snimanju nego svirajući.
Pavel je u početku bio zamišljen kao tvoj solo projekt, no spletom okolnosti postao je bend. Ipak, sve pjesme i dalje pišeš ti pa se donekle može reći da je Pavel tvoje drugo ime. No nedavno se bendu pridružila tvoja novopečena supružnica Antonia pa, s obzirom na to, je li Pavel sada postao obiteljski bend?
Skoro, s nama violinu svira i šogor Dean Melki, u svakom slučaju mislim da ovaj put imam sjajnu grupu ljudi s kojima se nadam snimiti idući album, na kojem kao osvjedočeni skladateljski štreber već radim. Plan je svake dvije godine izdati album, dakle 2016., 2018., 2020. i tako dalje, nema se vremena, treba delat’.
Svirao si i pjevao u Ramirezu koji je prestao djelovati 2011. Na novom albumu nalazi se obrada Ramirezove pjesme „Od svijetla i ptica“. Je li to možda naznaka nostalgije za tim bendom i može li se možda, nekad u budućnosti, očekivati oživljavanje Ramireza?
Ne, ne mislim da ima potrebe za oživljavanjem Ramireza, nit’ postoji neka kritična masa ljudi koji bi nas slušali, nit’ se ja vidim u takvoj vrsti glazbe. „Od svjetla i ptica“ sam snimio nanovo samo zato jer sam nadopisao novu melodiju za gudače i zato što sam je htio snimiti upravo u ovakvom aranžmanu na nekom tvrdom mediju, radi svog ćeifa. Nostalgija za Ramirezom postoji samo u vidu slatkog žala za nekim putovanjima, koncertima i druženju s ljudima koji su tvorili bend.
Poželiš li opet zasvirati nešto življu i žešću glazbu?
Zasad ne, možda se želja rodi kroz nekoliko godina, sasvim sam zadovoljan sa zvukom Pavela. Stvaram onakvu glazbu kakvu pretežno slušam i kakvu bih volio slušati, kad mi se slušačke navade izmjene, izmijenit će se i glazba koju radim.
Osim što si glazbenik, za kruh zarađuješ u odvjetničkom uredu. Pretpostavljam da ti posao oduzima dosta vremena. Stoga, kada stižeš skladati i pisati te kako izgleda taj proces?
Sklada se na putu do posla, s posla, zvižduće se u iPhone, a i većinu slobodnog vremena provodim za kompjuterom radeći na demo snimkama novih pjesama. Kad nešto jako voliš uvijek nađeš vremena, ne shvaćam skladanje kao obavezu.
Ove godine ste osvojili nagradu Porin. Ne sumnjam da ti je bilo drago osvojiti ju, no koliko ti je to bitno?
Osvojili smo Porin za najbolji aranžman za pjesmu „Čuvaj me“ i naravno da mi je drago da smo ga ja i Tomo Šušak osvojili, volim i kad mi teta u dućanu kaže da imam lijepu kravatu, pa kako onda ne bih da me netko pohvali za glazbeni rad. Porin nema opipljiv efekt u smislu većeg broja koncerata ili skoka broja prodanih albuma, al’ nagrade gode, svi smo mi tašti u određenoj mjeri.
31. listopada spremate koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture. Promovirate novi album. Ukratko, što nas očekuje.
Nadam se bar upola lijepom koncertu kao zadnji put u Tvornici i mi ćemo biti sretni, svirat ćemo presjek prva dva albuma i nekoliko novih pjesama, nema previše filozofije, nas osam se popne i svira.
Nedavno sam intervjuirao Ivana Dečaka iz Vatre te sam mu postavio pitanje u vezi vašeg prijateljstva. Rekao je ne samo da smatra da ste prijatelji, već se usudi reći da ste braća. Imaš li ti što nadodati po tom pitanju?
Više smo od prijatelja, svakako, kontamo se, nadograđujemo se i glazbeno, svaku novu pjesmu nakon što je pustim Antoniji, odmah njemu puštam i obrnuto, mislim da je vrijeme da uskoro nešto i zaista snimimo zajedno, red je.
31.10.2014.
