"71 priča o albumima" - knjiga koja donosi najzanimljivije priče hrvatske diskografije
13.10.2019. 16:14
Glazbena industrija slavi 71. rođendan glazbenog albuma. Upravo prije 71 godinu u svijetu se pojavio format koji danas poznajemo kao album i koji je zauvijek promijenio svijet diskografije i glazbe. Hrvatska diskografska udruga obilježava ovaj dan u suradnji s brojnim izvođačima, autorima, glazbenim kritičarima i novinarima te ljubiteljima glazbe, a ovom prigodom donosi službene podatke iz diskografije naših područja.
Tim će povodom biti objavljena knjiga "71 priča o albumima povodom 71 godine od prvog izdanja", u kojoj će se naći tekstovi autora i novinara Večernjeg lista, Samira Mille, a priče rezimiraju brojne informacije i zanimljivosti o albumima koji su označili važne prekretnice u diskografiji našeg područja. Uz autora, važan doprinos knjizi dali su i urednik Siniša Škarica te urednik digitalnog glazbenog izdanja, Zlatko Turkalj (Hrvatski radio). Uoči sutrašnje promocije, Samir Milla otkrio nam je nekoliko detalja o ovom zanimljivom izdanju, važnom za hrvatsku diskografiju.
Tko je inicijalni začetnik ideje projekta “71 priča o albumima”? Koja vam je bila glavna nit vodilja kada ste odlučili pridružiti se ovom projektu?
„71 priča o albumima“ projekt je Hrvatske diskografske udruge povodom Nacionalnog dana albuma. Lani su tekstove za knjigu pisali kolege Zlatko Gall i Hrvoje Horvat, a ove su godine planirali nastavak s novim albumima koji su obilježili domaću diskografiju. Kada su mi prvi put predložili da ja pišem tekstove za ovogodišnje izdanje, mislio sam da se šale. Naravno da sam prihvatio jer je to iznimna čast. Nit vodila mi je bila o svakom albumu napisati one najzanimljivije podatke o nastanku određenog albuma, ali i o ljudima koji su radili na njemu. Često se dogodi da ljudi ni ne znaju tko su autori pjesama koje vole ili tko su ljudi koji su svirali na tom albumu. Zbog toga bi ova knjiga mogla biti i zanimljivo štivo za neke buduće generacije.
Koje biste albume navedene u ovom izdanju naveli kao one najvažnije koji su utjecali na Vaš život i rad?
U godinama odrastanja to su bili „Za dobra stara vremena“ Novih fosila i „Tamo gdje ljubav počinje“ Crvene jabuke, zatim u 90-ima „Second To None“ grupe ET, Belanov „Rijeka snova“, „Pandorina kutija“ legendarnog Dina Dvornika i „Pistaccio Metallic“ grupe TBF.
Istražujući bogatu domaću diskografsku arhivu, jeste li možda primijetili određene uzorke u glazbenom stvaralaštvu koji se ponavljaju kroz povijest?
Zanimljivo je koliko je nekad za prodaju albuma značio nastup na Eurosongu. Primjerice, Danijel Popović izdao je 1983. album „Bio sam naivan“ na kojem u prvom izdanju nije bila pjesma „Džuli“. Nakon što je pobijedio na Izboru za pjesmu Eurovizije postao je najveća domaća zvijezda, a u tadašnjem Jugotonu su hitno tiskali novo izdanje albuma na kojem je bila „Džuli“. Album se prodao u nevjerojatnijih 725 tisuća primjeraka što je apsolutni rekord domaće diskografije. Ista stvar ponovila sei tri godine kasnije s prvim solo albumom Doris Dragović. Nakon pobjede s pjesmom „Željo moja“ album se rasprodao.
Jeste li možda tijekom rada došli do zaključka, u kojem je žanru domaća glazbena scena uvijek bila “najjača”?
Upravo u tom popu 80-ih godina. Imali smo Nove fosile, Crvenu jabuku, Danijela, Doris, Srebrna krila, i cijeli niz drugih izvođača…
Također, postoji li neki žanr za koji mislite da trenutno postoji veliki potencijal na sceni?
Trenutačno je to Vojko V. koji je napravio pravi dar-mar na domaćoj glazbenoj sceni, no mislim i da veliki potencijal za uspjeh na svjetskoj sceni ima troje mladih glazbenika koji rade odlične pjesme na engleskom jeziku: Irena Žilić. Mary May i Vlaho Arbulić.
Gdje ste i kako pronalazili priče o 71 albumu navedenom u ovoj knjizi? Čija Vas se priča posebno dojmila?
Internet je pun zanimljivih informacija o albumima, samo je to sve trebalo objediniti. Naravno, neke detalje sam saznao i od ljudi koji su sudjelovali o stvaranjima tih albuma, kao i od samih diskografa. Od velike pomoći bio je i urednik knjige Siniša Škarica, živuća glazbena enciklopedija, koji zna i detalje kojih nema na netu. Tu je i kolega Zlatko Turkalj-Turki, glazbeni urednik ovog izdanja. Ima tu dosta zanimljivih priča. Dojmljivo mi je bilo ovaj podatak o Danijelovom albumu, no ima tu još toga. Primjerice, zahvaljujući Zdenku Franjiću i njegovoj kompilaciji „Bombardiranje New Yorka“ doznali smo za puno zanimljivih izvođača, između ostalih i za Majke.
Koja je, prema Vašem mišljenju, važnost ovog izdanja za domaću glazbenu scenu?
Već sam odgovorio kako će ovo biti zanimljiv dokument nekim budućim geeracijama, jer se o svakom albumu mogu naći najvažnije stvari – autori pjesama kao i neke zanimljivosti o nastanku albuma.
Je li se u knjizi našao i neki album nastao u posljednje pet godina? Mogu li se aktualna izdanja uspoređivati s klasicima prošlog stoljeća te im parirati kvalitetom?
Našlo ih se, naravno. Primjerice, već spomenuti Vojko V. i njegov fenomenalni album „Vojko“, Mia Dimšić i „Život nije siv“, Chui i „Third Sun From The Stone“, Vatra i „Zmajevi na vjetru“ i Pavel s albumom „I mi smo došli na red“ definitivno mogu konkurirati kvalitetom klasicima iz prošlog stoljeća.
Koja biste tri albuma iz knjige preporučili mladim generacijama, upoznatima samo s modernim zvukom koji je trenutno u trendu, da bi obavezno trebali poslušati?
Prvo bih im preporučio Meri Cetinić i album „Ja sam žena“, koji je Meri snimala u Nizozemskoj i prvi je ženski autorski pop album kod nas. Onda bih im preporučio „Čovjek bez adrese“ Miše Kovača zato jer je jedan Mišo i moraju ga svi upoznati i kao treći album „Second To None“ ET-ja, zato jer je to jedan od najboljih domaćih albuma, koji i danas zvuči fenomenalno
