Treće izdanje Ljeta u MSU, u svojoj drugoj po redu ediciji 2016., nakon Pavela, na binu svog krovnog prostora dovelo je jedan od najboljih domaćih sastava – Pips, Chips & Videoclips, koji već preko dvadeset godina vlada hrvatskom glazbenom scenom.
Vjerujem da se nitko nije naročito iznenadio kada je prije kojeg tjedna objavljeno da rimski čudaci imena Zu ponovno dolaze u Zagreb. Dapače, skoro da bi više čuđenja izazvala informacija kako, eto, baš ove godine, iz nekog razloga neće doći. Jer ne propuste navratiti uvijek iznova prije nego Zemlja stigne odvrtiti novi krug oko sunca. Netko je uspio prebrojati da im je ovo trinaesto gostovanje.
Uveli smo vas u ljetnu festivalsku sezonu s vodičem za lipanj, a sada donosimo Sound Reportov festivalski vodič za srpanj s čak 40 manifestacija. Koliko god vam pokušali olakšati odabir festivala koje biste htjeli pohoditi ovo ljeto, vjerojatno vam na neki način otežavamo odluku. U svakom slučaju preporučamo da držite ovaj vodič pri ruci. Možda se baš pronađete u blizini neke festivalske lokacije i začinite svoje ljeto divnim koncertima.
Topla ljetna večer, sunce polako zalazi, a na nebu se naziru zvijezde, u daljini se čuje glazba, sretni ljudi ozarenih lica… To nije uvodna špica nekog romantičnog filma, nego ugođaj koji je sinoć vladao na Platou Gradec dok se iščekivao koncert jednog od osnivača hrvatskog novog vala, Darka Rundeka.
Uf. Kad sjednem (da ne kažem legnem) pisati koncertni izvještaj, obično već imam u glavi neku okvirnu viziju toga kako bi isti trebao izgledati. Znate i vi kako to ide – počeli su tad i tad, svirali to i to i bilo je tako i tako. Još pokoji pokušaj pošalice i poluzajedljiva opaska i amen. I sve bih to bez problema točno tako naveo i opisao i danas, da sudbina nije htjela (vjerojatno nema veze sa sudbinom, ali pustite me da si lažem) da ovaj report bude baš s koncerta benda Kikagaku Moyo. Ta činjenica otvara još toliko tisuća različitih perspektiva da se na kraju sve spoje u jednu veliku, sveobuhvatnu. Ali "problem" s njom je taj što riječi kao jedna vrlo prizemna kategorija prosto nisu baš pravi način za opisati jedno takvo transcendentalno iskustvo. Da imam imalo likovnog talenta, ovaj bih vam report radije naslikao. Hoću reći, slobodno vi skrolajte i čitajte dalje, ali nemojte očekivati da ću vam uspjeti dočarati atmosferu, energiju i glazbu koja riječima nije opisiva. Had to be there.
Soul Of My Shoes je solo projekt talijanskog glazbenika Davidea koji svoju glazbu opisuje kao mješavinu indie rocka i bedroom popa. Ovo potonje odgovara i samom načinu rada ovog glazbenika. Naime, sve pjesme s posljednja dva EP-a ("Imaginary 7" i "Incivilta occidentale") snimljene su u njegovom stanu uz pomoć računala i nekoliko midi efekata. Na njegovom bandcampu možemo poslušati četiri izdanja od kojih je EP Montagne iz 2013. ugodno iznenadio neke glazbene kritičare koji su mu proricali svjetlu budućnost. Mi smo odlučili otkriti što se nalazi na posljednja dva izdanja.
Donosimo intervju sa splitskim bendom RØLØ, koji oduševljava slušatelje otkad su prvi put nastupili na KLFM-ovom Radiju na cesti prošle godine pa sve do nedavnog nastupa u Istri kad su očarali Indirektovce. RØLØ su eksperimentalni, elektronički tročlani indie-rock bend koji zvuči vanzemaljski dobro. Mišo Komenda (električna gitara, vokal) je i član bendova Lažni Brkovi, Studio Frendo te bivšeg Leut Magnetik u kojem je svirao zajedno s drugim članom benda, Karlom Kazinotijem (bubnjevi). Pridružuje im se treći član Dinko Vranjičić (bas gitara) iz benda Beta Bombe. U ožujku su samostano izdali istoimeni album prvijenac koji se može nabaviti na bandcamp stranici benda.
Nakon tri dana Jarunskog festivala Inmusic, pravo ljeto tek počinje! Zagreb Calling nam je na Šalatu kroz dva dana doveo glazbenike svjetskog značaja. Prvi dan mogli ste uživati u starim i novim hitovima Simply Reda na sam početak ljeta, dok je drugi dan pozornicu do užarenja doveo mladi i energični John Newman. Satnica se pomakla pola sata, a organizatori su isto obavijestili na svojoj Facebook stranici, što je dodatno olakšalo mnogim fanovima predgrupa da dođu na vrijeme. Ipak, ni to nije pomoglo da se ugodni teren Šalate napuni i pruži potporu kako domaćim snagama, tako i mladom Johnu.
Priznajem, bio sam pomalo skeptičan što se tiče prvog dana ovogodišnjeg Zagreb Calling festivala. Mislim, poprilično skupa cijena jednodnevne ulaznice (tristotinjak kuna), lineup sastavljen od izvođača kojima je ili zenit karijere davno prošao, ili nisu izdali ništa sto godina, te naravno, činjenica da se istovremeno održavao posljednji dan INMusica, najmasovnijeg festivala u gradu. Sve me to skupa natjeralo da se malo zabrinem oko popunjenosti tribina ŠRC-a Šalata. No, izgleda da sam debelo podcijenio magnetsku privlačnost pjesama Simply Reda i njihovih cijenjenih predgrupa. Postalo mi je to jasno već kad sam se oko sedme ure našao u situaciji da okružen stotinama sugrađana nestrpljivo čekam da nas puste unutra.
Što je lijepo, kratko traje pa je nakon tri dana ispunjena dobrom glazbom i još boljim vibracijama došlo vrijeme i da se pozdravimo s ovogodišnjim, 11. izdanjem INmusic festivala. Sudeći prema objavama za medije, bio je to i ujedno najposjećeniji festival dosad, a priča se da ga je pohodilo sveukupno čak 85 000 ljudi iz čitave Europe, a i šire.