Sound Report

bla bla bla

Izvještaji

Rambo Amadeus na karlovačkoj Maloj sceni

U nastojanjima da si stvorim uspomene diljem Lijepe Naše, Karlovac i ja smo se od pamtivijeka nekako mimoilazili. Sumornim i mrtvim mi se uvijek činio taj grad dok sam ga pospano skenirao iz jurećeg automobila, a taj je dojam učvršćivala i činjenica da se rijetko kad dogodi neki koncertni aranžman koji bi mi zapeo za oko i privukao me tamo. A kad se i dogodi, onda u Zagrebu bude nešto dovoljno dobro da me spriječi u odlasku. No, kombinacija Udrigrounda, Ramba Amadeusa i Spleen G-a u Maloj sceni Hrvatskog doma pokazala se neodoljivom (tim više što se u Zagrebu moglo samo na Mašinko i Debeli Precjednik), i eto ti nas u vlaku.

7. 11. 2016. • Marin Tomić
Izvještaji

Mašinko i Debeli Precjednik zajednički pomeli KSET

Nakon nešto više od dvije godine, Debeli Precjednik i Mašinko, hrvatske punk velesile, izdale su split album pod nazivom "Godina majmuna"/"Majmun Godine". Povodom promocije istog ovaj vikend priredili su nam dva zajednička koncerta u zagrebačkom KSET-u, jednom od najomiljenijih zagrebačkih okupljališta hrvatske punk scene. Posjetili smo prvi dan, petak 4. studenog, rezerviran za zagrijavanje od strane Mašinka i cijeli koncertni set Debelog Precjednika.

7. 11. 2016. • Hrvoje Pandžić
Recenzije

Devin nadilazi granice tuđih očekivanja i vlastitih mogućnosti

Ljudi koji nisu skloni metalu bi zasigurno zaključili kako se cijeli žanr svodi na bučno sviranje i grleno pjevanje agresivaca s dugom kosom. E pa nije istina. Ponekad su i ćelavi! Devin Townsend spada u oba tabora. Inače poznat kao "Zappa metala", ovaj Kanađanin se prvi dio karijere specijalizirao u ekstremu (Strapping Young Lad), a drugu polovicu se posvetio pristupačnijem, iako ne lakšem stilu (Band i Project). Godinama je razvijao svoj osebujan stil, a "Transcendence" predstavlja idući korak. Dok je u prošlosti gospodario svim dijelovima svoje glazbe – i sam priznaje da voli držati sve konce - na ovom uratku dopušta i drugim članovima benda da daju svoj doprinos. Rezultat je i više nego dobar.

4. 11. 2016. • Mladen Šlogar
Recenzije

Da li je Godina Majmuna ili je Majmun Godine?

Više od dvije godine je prošlo od zadnjih izdanja Debelog Precjednika i Mašinka. To, dakako, nije utjecalo na njihove live nastupe u posljednje vrijeme. I jedan i drugi bend odsvirali su mnoštvo dobrih i vrlo posjećenih koncerata diljem Hrvatske. Sad je za oba benda došlo vrijeme da izbace i novi materijal, i kao što su na velikom broju koncerata udružili snage i dijelili stage, tako su i na ovom albumu podijelili minutažu i izbacili 50/50 split album pod nazivom "Godina Majmuna/Majmun Godine."

2. 11. 2016. • Hrvoje Pandžić
Izvještaji

Atheist Rap u Tvornici kulture

Pretpostavljam da nitko nije bio nešto ludo iznenađen kad je obznanjeno da Atheist Rap dolazi u Zagreb. Ti matori pokvarenjaci i naša metropola se vole javno, teško bi bilo i prebrojati sva njihova gostovanja kroz godine. Nakon Močvare, KSET-a, Pauka, Boogalooa i tko zna kojeg sve ne kluba, konačno su se uprizorili i u Tvornici Kulture. Nadali su se, pisalo je tako u eventu, da će ovo biti njihov najveći zagrebački koncert do sad. No, istina se ispostavila dijametralno suprotnom. Bio je ovo jedan od manjih, barem koliko je meni poznato. Održao se naime, na opće čuđenje i nevjericu, u malom pogonu Tvornice, prostoru za kojeg se činilo da su ga ipak prerasli. Jebiga, primjetno je u zadnje vrijeme kako je u gradu koncertne publike sve manje a koncerata sve više, a Atheisti su usto morali platiti danak i nezgodnom datumu kojeg su mnogi sugrađani iskoristili za putovanja kojekamo povodom Svih svetih. No, cijela ta priča je bitna isključivo s ekonomske strane, i 200 ljudi je sasvim dovoljno za dobru zabavu. Je li se ona i dogodila tamo ove subote, saznat ćete nakon kratke promidžbene pauze.

31. 10. 2016. • Marin Tomić
Izvještaji

Vatra zagrijala Lisinski

Već neko vrijeme najavljivani prvi akustični koncert Vatre plijenio je pažnju obožavatelja, ali i javnosti općenito. K tome je organiziran u renomiranoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, što je jamčilo da će zainteresirati i "elitu" koja ne mari za rock, ali ih mami svaka kulturna manifestacija unutar njezinih prostorija. Nakon što se cijela pompa medijske mašinerije primiri i prašina slegne, ostane samo band sa svojom publikom. Nikakvi dodatni efektni ili ukrasi, samo golo - akustično. Tako sam barem očekivao da će biti ako publika već nije.

30. 10. 2016. • Mladen Šlogar
Izvještaji

Pridjevi u Vintage Industrial Baru

Pridjevi su se u našim životima prije par godina pojavili prilično iznenadno. Nikakvih svirki, nikakvih najava ičega, nikakvih intervjua i onda odjednom – album. Album koji mi je isprva bio solidno djelce, samo da bi mu se konstatno vraćao i svakim novim slušanjem se sve više navlačio, sve do sadašnjeg stadija u kojem ga smatram nečim ponajboljim što se kod nas u zadnje vrijeme pojavilo. Da stvar bude bolja, očito nisam jedini koji tako misli. Dapače. Još od prvog koncerta u prepunoj Močvari, pa sve do ovog o kojem vam upravo pišem, Pridjevi nemaju ni najmanji problem s okupljanjem pozamašne brojke ljudi na svojim koncertima. Zanimljivo je to, sudeći po YouTube pregledima i Facebook likeovima (tim ultimativnim lučonošama pravde i istine), ne bi čovjek baš mogao naslutiti da će im kao od šale svugdje nahrupiti 500 ljudi. No, ima nešto teško objašnjivo, misteriozno i magično u njima. Neka magnetska privlačnost, skoro pa nadrealna sposobnost da ti uđu pod kožu. Pa čak i ako ih nikad prije nisi čuo i jedva da znaš tko su (svjedočio sam jučer solidnom broju takvih slučajeva), i dalje želiš ići čuti te Pridjeve.

29. 10. 2016. • Marin Tomić
Recenzije

Repetitor se novim albumom pita Gde ćeš?

Treći album beogradske trojke nastavlja njihov nalet alternativnog i noise rocka. Iako je često nezahvalno nekog uspoređivati s njegovim uzorima, po pristupu kao da ste kombinirali Tonyja Iommija i Geezera Butlera (Black Sabbath) s Keithom Moonom (The Who) u lokalnoj željezari. Ipak, najbitnija stvar je da se priznaju nečiji korijeni i da se iz tog kasnije razvija i stvori jedinstven zvuk – nešto što se može nazvati vlastitim. Dok su prva dva albuma bila više pod utjecajem navedenih legendi rocka, ovdje se vidi da idu dalje svojim smjerom.

28. 10. 2016. • Mladen Šlogar