Koncert je počeo nešto iza 21 sat, a solidno popunjena Tvornica uglavnom je okupila stariju ekipu, onu koja se uz Kosheen vjerojatno već godinama uspješno liječi od lošeg raspoloženja. Sian je večer otvorila s Damage, a onda nas povela na putovanje svojim prepoznatljivim glazbenim svemirom. Dobro raspoložena i puna energije, djelovala je neokrznuto početnim tehničkim poteškoćama sa zvukom te kao da bi bez problema mogla odraditi još jedan koncert čim ovaj završi.
Publika je, doduše, imala nešto drugačije planove za večer, jer neki su očito zamijenili koncertni prostor sa izlaskom na kavu, pa sam tijekom Sianina obraćanja publici umjesto nje morala slušati četiri kvočke na trač-partiji. Nakon premještaja na drugu poziciju, ustanovila sam da problem nije bio u lokaciji, nego u općem raspoloženju pojedinaca koji su, izgleda, na koncert došli uvjereni da se između pjesama održava natjecanje u glasnoći. Vrhunac nepristojnosti dogodio se kada je jedan pijani krkan odlučio Sian doviknuti da napokon zasvira hitove, očito nestrpljiv jer ih nije bilo dovoljno do sredine seta. Srećom, Sian ga nije razumjela, pa je bezbrižno nastavila dalje, ne sluteći da se u publici odvija mala drama čovjeka koji je došao na koncert Kosheena i nije dobio što je očekivao. Očito je smatrao da ima pravo postavljati svoje glazbene zahtjeve kao da se radi o narudžbi u restoranu brze hrane. S druge strane, cijela dvorana spremno je zapjevala sretan rođendan Sian koja je rođena 9. listopada i taj trenutak je bio iznimno sladak, što nam samo pokazuje koliko publika može biti istovremeno najbolji saveznik izvođača i njegov najveći neprijatelj.
Koncert se nastavio u sve uzavrelijoj atmosferi, no ovaj put Sian nije spominjala rad na novom albumu ni novim pjesmama, kao što je to učinila na koncertu u Boogaloo-u u rujnu 2025., kada nam je dala naslutiti da priprema novi materijal. Tada nam je predstavila i jednu novu pjesmu koja je, koliko se sjećam, naišla na odlične reakcije publike. Sinoć je, međutim, možda odlučila igrati na sigurno pa ju je ovaj put izostavila iz setliste. Nedostajale su i inače odlične Empty skies i Hungry, no zato su tu bile dobre stare All in my Head, (Slip & Slide) Suicide, Hide U i Catch na kojima smo se zdušno razdrmali.
Jedno je sigurno, Kosheen su i dalje nezaustavljiva sila na pozornici, i dalje imaju vjernu publiku diljem Europe i dalje nas uspijevaju vratiti u bezbrižne dane 2000-ih kada su njihovi hitovi žarili i palili plesnim podijima. Četiri zagrebačka nastupa u pet godina nisu mala stvar, pa se nadam da će se ova naša glazbena veza nastaviti i dalje. Možda su Kosheen za širu javnost pomalo zaboravljeno ime 2000-ih, ali Zagreb očito dobro čuva svoje tajne – i čini se da ih ne namjerava tako lako odati.