Pjesme Hrvoja Dešića ovog su puta snimili bubnjar Šimun Padovan, saksofonist Tin Ringsmuth i Igor Dešić, na basu i za mix pultom. Svaka od devet novih kompozicija rođena je iz jedne od faza malodušne (centri)fuge, u stankama između oštrih trnaca odapetih iz hladnih stopala što hrabro vire iz kratke deke.
Pet godina nakon muzičkog herbarija “Curino cvijeće” i rumenog plesa kroz suze, čuvarkuća nam pruža slamku spasa u obliku “kratke deke”. Pritom se čuvarkućin zvuk iz spavaće sobe seli u prostor za probe, na drugi rub predapokaliptičnog plesnog podija, gdje se pleše obraza crvenih od udara vjetra, u mokrim čarapama, bokova opasanih tupim mačevima. Tempo prati ritam vremenskih neprilika, dok trzalačko-jezične igre precizno režu kroz nikad varljivije more sjećanja.
Od melankoličnog klavira u “Znakovima života” i utjecaja pustinjskog rocka sedamdesetih do pankerskih izljeva u “Kuče mače” te dobrog starog humora na vlastiti račun u “Uholaži” i “Utorku”, koji mozgovne vijuge pozivaju na mrdanje kukovima, čuvarkuća majstorski otkriva kako zvuči trash soul, odnosno opuštenost kakvu smo zaslužili, pokazujući da i za malodušnost treba imat’ dušu.
A blago malodušnima, oni će doći na koncert čuvarkuće. Prvi na redu je nastup na manifestaciji Dovigiorno Zagrebe 2 ovoga petka, 24.4. u Parku 101. brigade u Gajnicama.
