eke-buba

1 / 1
Dobra stara blagdanska razvaljotka u Attacku

Dobra stara blagdanska razvaljotka u Attacku

Podužom su nas zimskom pauzom ravno u srce pogodila gospoda iz Doomtown Recordsa. Oprostit ćemo im, 'ajde. Ljudski je griješiti, a kršćanski praštati. A budući da je ovaj njihov gig pao baš na dan teškog kršćanluka (u narodu poznatog i kao uskrs), sve je opet sasvim u redu, živimo u najboljem od svih svjetova. Činjenice da svirka pada na dan prije neradnog, da nam je usfalilo Doomtown koncerata, kao i da je lineup od trenutka kad je izišao odavao dojam potencijalno bombastičnog, sve je to dovelo do zaključka da su nam predispozicije za jednu dobru staru blagdansku razvaljotku bile vrlo transparentno servirane, u maniri domaćih jaja i ukusne šunkice. Samo ih je trebalo zajedničkim snagama smazati. I, znate što ću vam reći, dogodilo se. Uspjelo nam je.

Jako opasan ugriz štakora

Jako opasan ugriz štakora

Ferenščica se smjestila na istoku grada. I to u onom njegovom najsivijem i najtmurnijem dijelu. Zaboravljen je to kvart - ako tamo ne stanuješ, male su šanse da će te put tamo nanijeti. Pa ipak, ako ti se to iz tko zna kojeg razloga dogodi, osjećat ćeš se kao da si bačen dvadeset i pet godina unatrag, tamo negdje u doba rata. Trošne fasade starih zgrada te blatnjave i prljave ulice služe kao kulisa za lijenu paradu mršavih pasa, ružnih mačaka, i tu i tamo pokojeg bezvoljnog penzionera s hodalicom. Nigdje dječje cike, buke automobila ili barem... Čekaj! Što se ono čuje? Usred tog omamljujućeg ništavila, iz neke garaže dopiru zvuci najboljeg garažnog punka kojeg si ikad čuo. To su momci iz Eke Bube. Priđeš li im (što ti toplo preporučujem), primijetit ćeš da imaju štakora. Pusti mu da te ugrize, isplati se.

Garažna hardkor pank akcijada u Attacku

Garažna hardkor pank akcijada u Attacku

Onaj tko je u srijedu oko 21 i 30 pijuckao bambus na tramvajskoj stanici Vodnikova, ignorirajući činjenicu da je na Facebook eventu Garažne hardkor pank akcijade u Attacku te večeri početak bio naznačen točno za to vrijeme, taj je propustio prvi bend. Otkrit ću vam jednu malu tajnu, taj sam "netko" bio ja. Okasnio sam u dvorište dvadesetak minuta, samo da bi me dočekala hladno servirana informacija o tome kako su Celetoids netom okončali. Izazvalo je to veliko razočaranje, skoro da mi je i suzica kanula. Jer Celetoidsi su zakon i uvijek ih je lijepo čuti. Sreća u nesreći je bila ta da su nas očekivala još čak tri zanimljiva benda. Zanimljivija nego što smo mogli pretpostaviti, usudio bih se reći.