POVIJEST KROZ STIHOVE: Creedence Clearwater Revival: "Fortunate Son" - Kritika elitizma
20.05.2022. 10:56
Vijetnamski rat bio je inspiracija mnogih pjesama hipi generacije šezdesetih i sedamdesetih godina, a Fortunate Son američkog rock sastava Creedence Clearwater Revival zasigurno je jedna od najvažnijih i najpoznatijih. Iako je možemo okarakterizirati kao antiratnu, ona prvenstveno kritizira nepravedan klasni sustav u kojem djeca političke i ekonomske elite lako mogu izbjeći novačenje. Pjesma je objavljena na vrhuncu američkog angažmana u Vijetnamskom ratu 1969. godine na njihovom četvrtom studijskom albumu Willy and the Poor Boys.
Pjesma je koncipirana na ideji kako u američkom društvu postoji nepremostiva podjela na privilegirane i obespravljene. Ovi prvi, "rođeni sa srebrnom žlicom u ruci", nikada neće morati služiti vojsku u Jugoistočnoj Aziji jer su zaštićeni klasnim privilegijama i diskriminirajućim sustavom regrutacije koji favorizira bogate i obrazovane (novačenje nije obuhvaćalo mlade koji su studirali, a studirati u SAD-u mogli su samo imućniji). Nesretni sinovi Amerike, koji nemaju naslijeđeno bogatstvo ili privilegije da ih štite, vrlo vjerojatno će biti poslani u džungle Vijetnama da se bore i možda umru u naizgled besmislenom ratu. Stihovi također tvrde da su očevi tih privilegiranih – senatori, milijunaši, visoki dužnosnici – zapravo oni koji su SAD upleli u rat u Vijetnamu, dok djeca radničke klase moraju platiti krajnju cijenu.
Upečatljiv početak pjesme uvodi slušatelja u atmosferu antiratnog raspoloženja kasnih šezdesetih. Upravo tih godina američki angažman u Vijetnamu bio je na svom vrhuncu s preko 500.000 vojnika. Prva strofa može zavarati: „Some folks are born made to wave the flag, Ooh, they're red, white and blue”, no ovdje se ne radi o domoljubnoj pjesmi. John Fogerty, pjevač i tekstopisac, u intervjuu je izjavio kako mu je trebalo oko 20 minuta da napiše stihove, a inspiraciju za privilegiranog sina našao je u Davidu Eisenhoweru, unuku predsjednika Dwighta Eisenhowera, koji se oženio s Julie Nixon, kćeri tadašnjeg predsjednika Richarda Nixona.
Refren pjesme – „It ain't me, it ain't me, I ain't no fortunate one” – govori o Fogertyjevom osobnom iskustvu. Par godina prije nego što je napisao pjesmu dobio je poziv za vojsku. Kako bi izbjegao regrutaciju i odlazak u Vijetnam istog dana se prijavio u pričuvne snage u kojima je odslužio na američkom tlu.
Fortunate Son nije samo snažna izjava protiv rata u Vijetnamu, nego i kritika vladajućeg političkog establišmenta u Americi kasnih 1960-ih. Zbog svoje aktualnosti pjesmu su obradili mnogi glazbenici poput Bruce Springsteena, U2, Foo Fightersa i Dropkick Murphys. Radi se o protestnoj pjesmi koja kritizira elitizam, društvenu nejednakost i sam rat.
