Već nakon prvog preslušavanja, postalo mi je jasno da su te tvrdnje itekako utemeljene i da je Werefox donio dašak svježine i noviteta, ne samo na slovensku, već i na regionalnu alter rock scenu. “Das Lied der Maschinen” nije jedan od onih albuma koji ulaze na jedno uho i izlaze na drugo, već je album koji vas polako, ali itekako promišljeno i lagano uvlači u svoju mračnu mistiku i tamo vas zadržava do samog kraja, sve dok niste uvjereni u njihovu kvalitetu, koja je , usudim se reći – svjetskih razmjera.
Meni (pre)kratak album otvara pjesma “Orange red”, nošena jakim gitarama i basom u kombinaciji s jednoličnim ponavljanjem back vokala, što sve zajedno pridonosi željenom mehaničkom zvuku. Slijedi “Triads”, za koju je dostupan i spot, a koja pojačava taj dojam, dižući pritom energičnost na stepenicu iznad. U pjesmi do izražaja dolazi i glavni vokal Melanije Fabčič – Melée, u rasponu od psihodeličnog tromog ponavljanja pa sve do high pitch melodija. Početak treće pjesme s albuma, “Storm Stay Out” , pomalo vuče u pop vode, no kasnije se ipak kristalizira njen rock karakter, za koji su zaslužni zaigrani bubnjevi kao i opet dobro ukomponirani back vokali. Album se zatim malo smiruje pa na “Magic Man”, imamo priliku čuti i nježniju stranu ove rock mašinerije. Kao jednu od najboljih na albumu, željela bih istaknuti “I Wanna Swim” – s jedne strane krhka i gracilna, s druge strane pomalo eklektičan, post moderan zvuk s riffovima koji me na trenutke podsjećaju na God is an Astronaut, i snažni vokal koji vas zove da uronite u pjesmu (pun intended) i do kraja joj se prepustite.
Dolazimo do “Holy Rage”, pjesme koja, iako se drži post rock niti vodilje albuma, sa sobom donosi dašak bluesa, a na momente čak i country prizvuk, što je čini posebnom i čime odskače od ostalih pjesama s albuma. Preko nježnije i laganije “Omnisentient” dolazimo do “Divination”, plesne i energične pop-rock stvari stvorene za skakutanje na koncertima. Zanimljiva je ta raznolikost pjesama, bilo po pitanju tempa ili nekih dodatnih elemenata kojima se pjesme upotpunjuju, sve su one posebne i izdvajaju se jedna od druge tako da ni u jednom momentu nemate osjećaj monotonosti, što se ponekad zna dogoditi bendovima ovog žanra.
Mjesto posljednje stvari na albumu pripalo je kontemplaciji o životu i završetku istog na podužoj “Radical C”. Počevši od polaganog i mračnijeg uvoda, preko pjevne melodije pa sve do prljavih gitarskih riffova, pjesma stavlja “točku na i” čitavog albuma, pri čemu me neodoljivo podsjeća na kombinaciju dvaju glazbenih velikana: Depeche Modea i Guano Apesa.
Odličan album za sve s afinitetima prema alter rocku, ali i podsjetnik da bi se puno više pažnje trebalo pridavati ne samo hrvatskoj, već i regionalnoj alternativnoj sceni jer nikad ne znate kakva ona čudesa skriva.
Popis pjesama:
01. Orange Red*
02. Triads
03. Storm Stay Out
04. Magic Man
05. I Wanna Swim*
06. Holy Rage*
07. Omnisentient
08. Divination
09. Radical C
Top pjesme*