Iako su imali bome velik razmak između albuma – 4 godine ako ćemo cjepidlačiti – inspiracija im nimalo nije oslabjela. I dalje su ustrajni u svome naumu stvaranja glazbe koja insinuira i čezne za odsutnošću sutrašnjice – makar pribjegli i drugim žanrovima kako bi to postigli. „Lacquer“ znatno više naginje elektronici nego rocku, kamoli metalu, stoga će vjerojatno otjerati neke puritance koji nisu na „ti“ sa suptilnim promjenama. No, Katatonia je ionako uvijek ostavljala dojam crossovera, bez obzira gdje im inače bio fokus. Poanta nikad nije bila u pojačalima niti električnim gitarama, već u zatomljivanju bilo kakvog pozitivnog osjećaja već od prvih taktova prve pjesme. Za one sklonije čišćim žanrovskim smjernicama, ipak tu su stvari poput „The Winter of Our Passing“. Što je sigurno, sigurno je.
Iako bi trebalo naglasiti da su elektronički elementi minimalni, ne znači da nisu dobrodošli. Dapače, melodije kojima nadopunjuju određene pjesme pojačavaju osjećaj hladnoće i distanciranosti. Također, glazbi u prilog ide i produkcija koja je vrlo čista, ali također odsutna. Teksture koje prožimaju pjesme samo osnažuju ispraznost i daju još veće značenje stihovima koji možda ne nude ništa novo, ali zato pružaju upravo ono što očekujemo od ovog benda. Što se tiče same kvalitete zvuka, uglavnom je u redu. Osjeti se kompresija, no nije toliko jaka da bi u potpunosti ometala u slušanju i uživanju. Samo malo.
U načelu se nema ništa za prigovoriti. Album nije nikakvo revolucionarno djelo, no niti ne pokušava biti. Cilja na ambijent i čiste emocije poput ljubavi, sreće, nade… Sve s ciljem da ih zatre. „City Burials“ nije za vedre dane jer trenutno ugasnu pred njegovom nazočnošću. Ako bismo htjeli biti precizniji, riječ je o glazbi mnogo prikladnijoj za sprovode. Ipak naslov sve odaje. Nije za čajanku. Osim ako ju ne organizira Kamov.
Popis pjesama:
1. Heart Set to Divide*
2. Behind the Blood
3. Lacquer*
4. Rein
5. The Winter of Our Passing*
6. Vanishers
7. City Glaciers
8. Flicker
9. Lachesis
10. Neon Epitaph*
11. Untrodden