Žestoko pankersko tradicionalno sjećanje na Tunu
06.10.2019. 19:09
Ako išta znaš o hrvatskom punku onda sigurno znaš i za Mikrofoniju. U čast Antunu Krajinoviću Tuni, pjevaču Mikrofonije, koji nas je nažalost prerano napustio, svake godine se održava sada već svima poznati memorijal „Svoga tijela gospodar”.
Za jedanaesto izdanje koncerta koji se ove godine održao u Zagrebačkoj Tvornici kulture nastupili su Stare pizde, Deafness by Noise, Mašinko, Savršeni marginalci i Šank.
Ovaj tjedan smo imali prilike u kinu SC pogledati film o Tusti, tako da su se uz to savršeno nadovezali dečki iz benda Stare pizde. Večer su otvorili veselim tonovima obrada pjesama svima poznatima KUD Idijota. Bez kašnjenja programa i gužve na šanku dvorana se lagano punila dok je prvi bend svirao hitove. Počastili su nas i obradom Mikrofonije, „Svoga tijela gospodar”. Uz lagani pogo u prvim redovima ljudi su pjevali u isti glas s bendom. Za kraj seta pozdravili su nas s pjesmom „Bandiera rossa”. Silaskom s pozornice još su zajedno sa publikom a capella zapjevali „United”. Uz sav taj žamor i protok ljudi moram pohvaliti dečke iz Sesveta koji su pazili i plesali s prijateljem koji je u kolicima. Mislim da baš takvi trenutci i događaji najbolje opisuju i sam event, prijateljstvo i poštovanje.
Nakon kratke pauze došlo je vrijeme za Deafness by Noise. Samoborski hardcore bend koji ne staje od 1991. Iako dosta kratak set imali smo prilike čuti neke od najpoznatijih pjesama kao što su „Back in the Day” i „Long Way Down”. Kao i bend prije njih, deafness je također odao počast Tuni i obradili su pjesmu „Propast”.
Nakon malo hardcorea koji je donio malo raznolikosti programu vratili smo se zvucima punka. Nakon godinu dana imali smo priliku zaplesati uz uvijek dragi Mašinko. Ekipa se raplesala uz dobro nam svima znane vesele pjesme. Svoj set su otvorili pjesmom „Oči pune suzavca”, poga i prolivene pive nije falilo ni u kojem trenutku. Uz pjesme „Kako je Potjeh tražio rakiju” i „Kad vjetar kaže stani”, večer su zaokružili pjesmom „Kad idemo van”.
Savršeni marginalci tj, Hladno pivo je zauzelo stage nakon Mašinka. Ovog puta su svirali samo prva tri albuma i „vratili se“ svojim punk korijenima. Za početak su odsvirali „Dobro večer” i „Nema više”. U pokušaju valjda da bude smiješan, Kekin je malo forsirao i uspio popljuvati sam svoj bend i rad. Koliko sam uspjela primijetiti, to se dosta osjetilo i u publici. Možda je zbog zasićenosti populacije Hladnim pivom i zato što„su se prodali“, velik dio publike je izgubio interes za bend. Dok je jedan dio otišao po hladne pive na šank, drugi dio je pjevao stare pjesme koje možda nemamo prilike čuti na drugim koncertima Hladnog piva. Odsvirali su „Budi tu”, „Đubre kao ja”, „Sarma” i „Rigoleto” uz pomoć pjevača Deafness by Noisea.
Za kraj večeri oko 00:15 na stage su izašli dečki iz Šanka koje također nismo imali prilike puno gledati u živo ove godine. Kao i svaki koncert Šanka energije što od benda do publike nije falilo. U isti glas su se pjevale pjesme. Šank nas nije štedio od početka seta tako kako su žestoko krenuli tako su i završili. Od „Nije moj svijet”, „Ne odustajem” pa do „Crni oblak” i ne zaobilazne „Zagreb gori”. Publika je pratila bend u tempu i obrnuto. Za kraj seta su odsvirali „Sve za kraj” i „Na šank”.
Kao i svake godine do sada predivan događaj koji spaja scenu. Puno pozitivne energije, dobre glazbe i ekipe iz cijele Hrvatske opisuje ovaj događaj. Svi se rado sjetimo Tune a uz ovakav koncert vjerujem da neće nikada biti ni zaboravljen. S veseljem čekamo iduću godinu i novi koncert za Tunu.
