Koncerti

Ferragosto JAM 12.5 – tri dana muzike, ljubavi i sreće

photo: z++ - Ferragosto JAM 12.5, credit: Samir Cerić Kovačević

Ferragosto JAM 12.5 – tri dana muzike, ljubavi i sreće

Ferragosto JAM, jedan od najpoznatijih regionalnih festivala, održao se od 5. do 7. kolovoza na jedinstvenoj lokaciji Orahovačkoga jezera. Iako se Ferragosto JAM 13 trebao održati još prošle godine, zbog epidemioloških je mjera u takvome izdanju prebačen na 2022. godinu, ali Dostava Zvuka pobrinula se za to da u glazbi i neponovljivoj atmosferi uživamo i ovoga ljeta.

Uz posebne mjere i uvjete, festival je organiziran u nešto drugačijem izdanju, i to pod nazivom Ferragosto JAM 12.5. Umjesto na nekoliko različitih pozornica, svi su koncerti održani na jednoj, glavnoj pozornici, što se zapravo pokazalo kao pozitivna promjena jer je na ovaj način publika mogla prisustvovati svim koncertima na jednom mjestu, bez užurbanoga mijenjanja lokacije i propuštanja nastupa zbog nemogućnosti bivanja na više različitih mjesta u isto vrijeme (iako i to ima svoju festivalsku čar). Bila su to uistinu posebna tri dana za sve koji su imali sreću prisustvovati ovakvom događaju u ovakvoj godini. Uz sjajan i nepogrešiv odabir line-upa, sigurna sam da tri dana na jezeru svima ostaju u sjećanju kao predivno i nezaboravno iskustvo zahvaljujući profesionalnosti i pristupačnosti svih ljudi koji su sudjelovali u organizaciji Ferragosta.

Uz jezero je organiziran i kamp u koji je većina publike pristigla u kišni četvrtak, 5. kolovoza, a unatoč kiši i lošemu vremenu, nije bilo nikakvih promjena ni odgoda. Svi su bili toliko uzbuđeni zbog same činjenice da se festival održava, da ni grmljavina, vjetar i kiša te blato koje je nakon svega toga nastalo nisu spriječili ljude da puni adrenalina i pozitivne energije postave svoje šatore u šumi u okolici Orahovačkoga jezera. I zaista, strpljivi i mokri, ali sad već skriveni u svojim šatorima i uz drage ljude čekali prestanak kiše kako bismo navečer mogli divljati uz omiljene izvođače regionalne scene.

Čitav je festival, dakako, bio organiziran u skladu s epidemiološkim mjerama, pa su COVID putovnica ili negativan PCR test (a testirati se moglo i na ulazu) bili must have. Nakon svih tih formalnosti, svoju ste ulaznicu mogli zamijeniti za festivalsku narukvicu uz koju nesmetano ulazite na festival i izlazite s festivala. Ako ste preživjeli nevrijeme i nabavili svoju narukvicu – čestitam i možete odahnuti – napokon je došao trenutak zbog kojega je sve vrijedilo!

Reperi Ajs Nigrutin & Timbe imali su čast probijanja leda, a svojim su ludim rimama, koje nisu za osjetljive uši, postigli da atmosfera bude potpuno opuštena i prijateljska jer – nego šta, nego da su dobri. Nakon doze hip hopa i brzinske izmjene scene, na pozornicu su stigli uvijek sjajni, ali čini mi se ovaj put i najsjajniji – Jonathan. Tu su im večer energija, kao i scenski nastup bili nevjerojatni, a publika je bila toliko oduševljena da su ljudi koji su ih imali priliku prvi put čuti uživo ili čak tek otkriti odlučili postati njihovi fanovi. Uz penjanje na zvučnike i silaske s pozornice te ležanje na podu, koji su nakon ovoga nastupa postali dio izvedbe gotovo svih glazbenika sva tri dana, emotivnim su i energičnim nastupom rasplesali čitav Ferragosto, a iza se događala čak i neka šutka. Iako je njihov status sjajnoga benda već odavno utvrđen, ne prestaju se uvijek iznova dokazivati, a to je stvarno bitno. Nastup su otvorili s ''Wake Up Call'' i publika se odmah raspištoljila.

Uskoro smo, osim doživjeti, mogli i čuti ''Moshpit'' jer na redu je bio jedan od najiščekivanijih nastupa ovoga Ferragosta. Na scenu je stigao z++, u prve su redove ispred pozornice došle mlađe generacije, a vrlo su brzo i grudnjaci počeli letjeti na stage. z++ je, kao i publika koja je vrištila i pjevala svaki stih iz petnih žila, bio oduševljen činjenicom da nastupa na Ferragostu (sve što je htio sada ima). On je istovremeno opasan momak i nježna duša, a njegova muzika odgovara gotovo svakom ukusu. Uskoro mu se na stageu pridružio i ''brat'' Massimo Savage, a u tom je trenutku najiščekivanija postala pjesma ''Beli Manastir'' na koju je publika apsolutno otkidala. Ljeto još nije gotovo, ali ovo je zasigurno jedan od koncerata po kojima ćemo ga pamtiti.

Nakon ovoga vatrenog nastupa, situaciju su malo smirili veliki Pips,Chips&Videoclips. Gotovo smo dva sata mogli uživati u nekim od njihovih najvećih hitova, a uz neizostavne ''Malena'', ''Na putu prema dole'' i ''Poštar lakog sna'', atmosferu je podigao uvijek aktualni ''Nogomet''. Ipak još nije bio fajrunt jer nakon Pipsa party se za najizdržljivije nastavio uz Kozmodisko do ranih jutarnjih sati.

Drugi dan festivala otvorio je Peki Pele koji se pokazao kao najveće i najugodnije iznenađenje. Svoj je debitantski EP ''Deguté'' predstavio na vrlo upečatljiv način i priliku nastupa na velikom festivalu iskoristio do kraja. Plastične lutke kao dio scenografije čiji dijelovi kasnije lete po pozornici i publici, pjesme zaraznoga ritma i dosjetljivih tekstova te Peki koji đuska i pjeva u publici svima će ostati u dugom pamćenju. Čak je i Edo Maajka, koji je nastupao nakon njega, usred svoga koncerta rekao da ne može prestati razmišljati o Pekiju. Ukratko: bilo je vruće.

Zračeći nevjerojatnom pozitivom pred zagrijanu je publiku izašao jedan od najsimpatičnijih repera, Edo Maajka. Njegovu veličinu dokazuje publika koja s njim uglas pjeva svaku pjesmu, od riječi do riječi, kao da im ni zrak nije potreban. Edo je bio strašno zabavan i vidno veseo zbog toga što su se vratili normalni koncerti i što smo svi opet zajedno, čak je otpjevao i odu Ferragostu, a potrebno je pohvaliti i njegovu DJ-icu Ivonu s kojom odlično funkcionira u tandemu.

Plesna se atmosfera nastavila uz Svemirka. Bilo je jako zanimljivo gledati ih na ovako velikoj pozornici samo dva tjedna nakon koncerta u Đakovu. Vjerno ih pratim. Ovaj su put bili u matching narančastim kostimima, mnogo opušteniji, raspoloženiji i samouvjereniji, što su pokazali i brojnim improvizacijama koje su svojevrsna novina na njihovim nastupima. Velika im pozornica jako dobro stoji, a ovaj su put prvi redovi potpuno poludjeli skačući po ogradi, a bilo je i bisa. Ovo je bio zasigurno jedan od njihovih najboljih koncerata na kojemu sam bila.

Šesti put na Svemirku, ali prvi put na Repetitoru. Potpuno su razvalili, rasturili, pobijedili. Žestoki, masni, tvrdi, ali predivni. Nastao je totalan kaos. Laktovi u rebra, šake u glavu, ljudi padaju po podu, ali nema veze, šutka se nastavlja. I onda se situacija naglo smiruje. Milena je na basu umjesto na bubnjevima, Anamarija sjeda, a duša se raspada na predivnoj ''Noćima''. No, mirni smo bili gotovo dvije i pol minute, točno koliko traje pjesma, a onda opet sirovo i divlje, u ''Beskraj''.

Tulum se nakon drugoga dana nastavio do dugo u noć uz zabavnoga DJ Knežu koji nas je proveo kroz sve plesne žanrove ikad. Svirali su i ''Pokemoni''. Treći je dan otvorila nova zvijezda, Zembo Latifa. Uz bend i DJ-a, simpatični je Zembo svojim nastupom uspio osvojiti brojna srca, a uz debitantski je album, ''Venera'', izveo i novu stvar. Tek je počeo, ali čeka ga svijetla budućnost. Držat ćemo oči (i uši) na njemu. Nakon osvježenja, na stage su stigli punk veterani Gužva u 16-ercu i izveli svoje najveće hitove u svojoj klasičnoj maniri. Ništa pretjerano inovativno, ali svima dobro poznato i srcu drago.

Ono što je drugi dan festivala izazvao Repetitor, treći je dan učinio She Loves Pablo. Oni su nezaustavljivi i nenadjebivi, jednostavno agresivno dobri. Mašine koje instrumentima i glasovima sravne sve pred sobom. Nevjerojatno moćni, skladni i snažni, zabranjuju ravnodušnost i izazivaju ludilo. ''Try Mandarin'', ''When It Stacks It Makes The Summer Black'' i ''I Am The Motor'' uzrokuju raspad sistema na najbolji mogući način. Rastave pa sastave i učine da sve ima smisla.

I Ferragosto je išao dalje u punk rock tonu, jer stigao je i Mašinko. Riffovi, ljubav, rakija i ples. Brutalno su iskreni i realni, ali zabavni i nikada ne iznevjere zbog čega su iznimno obožavani. Ferragosto je u svom jedinstvenom, vulgarnom party stilu zatvorio Krankšvester, a nakon njih je uslijedio i after.

I time je završio 13., ali zapravo 12.5. Ferragosto JAM festival. Sva su tri dana cijelim festivalom i među ljudima vladali nevjerojatna pozitiva i zajedništvo, gotovo utopijska atmosfera života na jezeru s ljudima koji su se okupili kako bi slušali, pjevali i plesali. Pjesma ''Retardirana'' Krankšvestera zapravo bi bila prikladan opis eskapističkoga života koji smo živjeli tri dana, svijet u kojemu su svi ljudi presretni. Predobar line-up, sjajna organizacija kojoj je teško naći mane, ljudi koji žive u zajedništvu i vole se obilježili su ovo izdanje Ferragosto JAM festivala. Nakon tri dana vratili smo se kući s tinitusom i viškom hormona sreće. Ali, kao što je Boris Vlastelica rekao: ,,Ne važi se!''. Vidimo se i nagodinu, u potpunom, staronormalnom, otprije obećanom izdanju!

Autor fotografija: Samir Cerić Kovačević