Hot Rammstein summer! - Beč, 27.7.
31.07.2023. 13:36
Nastavlja se vruće Rammstein ljeto na Sound Report portalu, pa je nakon fantastičnog koncerta u Padovi na red došao i Beč!
Dobro podmazani Rammstein stroj kotrlja se Europom već dva mjeseca koja su za bend i njegove fanove bili posebno papreni. Članovi Rammsteina od samih početaka karijere prije gotovo trideset godina pa do danas često su bili na meti raznih optužbi i izazivali kontroverze. Ljetni dio njihove stadionske turneje obilježile su, u ovom trenutku nepotvrđene, optužbe nekoliko obožavateljica na račun frontmena benda Tilla Lindemanna. Optužbe neće biti fokus ovog teksta, cijela situacija zahtijevala bi zaseban članak, spomenute su radi konteksta.
U trenutku kada se cijela priča zahuktala bend koji je tek krenuo na vrlo kompleksnu turneju našao se pod pritiskom medija i javnosti, za pretpostaviti je da ni sami nisu znali kako će utjecati na turneju i koje će biti reakcije njihovih fanova. Situacija je u jednom trenutku bila poprilično “klimava”, no nedostatak dokaza koji bi potkrijepili optužbe, istrage koje nisu ukazale na krivnju benda i njihovog tima, rezultirao je time da je klackalica ipak prevagnula u korist benda što potvrđuje i rasprodan ostatak turneje. No, cijela ova priča, barem je takav dojam na van, imala je i pozitivan učinak na sam bend jer se šestorka čini iznimno povezana, izgledaju kao da zaista uživaju u onome što rade i zahvalno obožavateljima koji ih i dalje strastveno podržavaju.
Oko 50 000 takvih okupilo se 27. srpnja na Ernst-Happel stadionu u austrijskoj prijestolnici, dan nakon prvog rasprodanog spektakla na istom mjestu. Beč je tih dana bio u “bojama” Rammsteina. Po cijelom gradu šetali su obožavatelji u majicama benda i vladao je onaj super feeling iščekivanja. Rijeka crnih majici slila se ispred impozantnog stadiona gdje se vrijeme kratilo uz pive, perece i brzinski shopping mercha, a iz stadiona su već dopirale sanjive melodije instrumentalnih verzija pjesama benda u izvedbi francuskog dua Abélard. U stadionu je vladalo potpuno uzbuđenje, a već sam pogled na toliki auditorij okupljen ispred trideset šest metara visoke i šezdeset metara široke grdosije od pozornice ostavlja bez daha.
Oko 20:30 sati ukazao se Till Lindemann koji se s vrha pozornice spustio liftom i krenula je prva “bomba” večeri “Rammlied”, a stadion je 'eksplodirao' od ovacija. Tillu se na bini pridružila ostala petorka te je nakon dramatičnog uvoda uslijedila “Links 2-3-4”, klasik Rammsteina koji je dao još više gasa koncertnom uraganu pred nama. Publika je jednako entuzijastično reagirala na “Bestrafe mich” s albuma “Sehnsucht” i “Giftig" s najrecentnijeg izdanja “Zeit”, jednostavno sve što rade sjeda kako treba, a live izvedbe su dovedene do savršenstva. Slušaš, gledaš, ne vjeruješ... Zvuk je kao ništa što sam live čula do sada, nevjerojatno snažan i istovremeno besprijekorno uštiman, struji kroz cijelo tijelo i uopće se ne buniš. Kada ga spojiš s monumentalnom pozornicom i pratećim light showom, rezultat je potpuno prožimanje. Tamo i isključivo tamo si u tom trenutku, Rammstein ti ne da odvratiš pažnju. Ako se ne varam, prvo “paljenje” bilo je (prigodno) na “Mein Herz brennt”, kada su plamenovi buknuli s pozornice i stupova raspoređenih po parteru. To je bila samo uvertira u požar koji nas je čekao. Tijekom sljedeće pjesme “Puppe” Till je zapalio dječja kolica, a na “Angst” je publiku prekrila lavina crnih konfeta. Kratko smirenje uslijedilo je na “Zeit”, meni osobno jednom od najdražih novijih pjesama Rammsteina. Stadion je zasjao svjetlima mobitela, dok se preko publike kotrljao Tillov karizmatični glas praćen gotovo filmskom instrumentalnom kulisom, rezultirajući uzvišenom atmosferom.
Nostalgija je prekinuta ni manje ni više nego raveom jer je bilo vrijeme za remix pjesme “Deutschland” koji potpisuje gitarist Richard Z. Kruspe. Richard je tom prigodom zasjeo za DJ pult u već spomenutom liftu iznad pozornice i rasplesao cijeli stadion. Remix se uskoro pretopio u original pjesme te se stadionom iz petnih žila orilo “Deutschland”! Party atmosfera nastavila se uz “Radio” nakon kojeg se na meniju (pun intended) našla “Mein Teil”. Zlokobna, prijeteća i istovremeno neodoljiva. Till obučen u kuhara iz pakla u ogromnom kotlu pokušao je skuhati klavijaturista Flakea, a kada mu to nije pošlo za rukom s “običnim” bacačem plamena, pokušao je s praktički topom. Flake se ipak iskoprcao iz lonca te napola kuhan i pečen odsvirao uvod u “Du Hast”. “Du Hast” je jedan od sinonima Rammsteina i fan favorite pjesma koja je očekivano u potpunosti raspametila publiku. Kako i ne bi kada je stvarčina s velikim S. Ništa manje oduševljenje nije izazvala ni “Sonne” u kojoj su nas pošteno “izroštiljali” sa svim vatrenim efektima mogućim.
Kratko hlađenje i bilo je vrijeme za prvi bis na kojem se bend preselio na mini pozornicu usred publike gdje su uz duo Abélard izveli predivnu verziju “Engel”. Trebalo se i vratiti na glavnu pozornicu, a kako lakše nego gumenjacima. Članovi benda ukrcali su se u čamce te nošeni valovima publike sigurno doplovili natrag na kopno. Nakon “Ausländer “ bilo je vrijeme za jedan od apsolutnih vrhunaca koncerta (što puno govori jer je gotovo cijeli koncert na x100000) -”Du Riechst So Gut”. Euforija, eksplozija energije, audio-vizualno savršenstvo, samo nosi i skroz se prepuštaš. Prvi bis završio je prekrasnom “Ohne Dich” (koja je zbog spomenutih optužbi zamijenila “Pussy”), a kao jedan od klasika Rammsteina, obožavan od strane publike pokazala se kao pun pogodak. Stadion je pulsirao emocijama.
Drugi bis započeo je vatrenom “Rammstein” praćenom hrpom pirotehnike. Čovjek bi pomislio da više nemaju goriva, ali...sljedila je ”Ich Will”. Ima nešto posebno u toj pjesmi, nešto magnetično. “Ich Will” je bila i moj prvi susret s Rammsteinom, negdje ranih 2000.-ih kada sam s 11 ili 12 godina prvi puta ulovila spot na MTV-u. Sjećam se da su pjesma i spot bili kao ništa što sam vidjela ili čula do tada. S jedne strane nisam bila sigurna ni smijem li, bilo je kao neko zabranjeno voće, ali znam da me potpuno opčinilo i jednostavno nisam mogla prestati gledati, ne mogu ni danas. “Ich Will” kao da je krojena za nastup pred (s) nekoliko desetaka tisuća ljudi i zvuči veličanstveno kako i zamišljate. Nakon ovakvog spektakla najradije bi ih zauvijek zadržali na pozornici, no bilo je vrijeme za rastanak uz prigodnu “Adieu”. Nakon "Adieu" šestorka se naklonila publici koja ih je uz zaglušujuće ovacije ispratila u lift koji ih je vodio do samog vrha gdje su “nestali” uz posljednju eksploziju večeri.
Dojmovi ovakvog koncerta ne sliježu se brzo. Stadionska turneja Rammsteina je spektakl koji bi preporučila onima koji ih slušaju i onima koji ne, jednostavno nešto drugo takvo ne postoji. Nakon svega viđenog nemoguće je ne razmišljati o količini predanosti i rada ogromne količine ljudi kako bi produkcija na ovom najvišem nivou bila precizna i uspješna. Od radnika koji postavljaju pozornicu, do logistike, komunikacije, prijevoza, pirotehnike, benda koji za ovakvu izvedbu ulaže velike fizičke napore i svih ostalih zaposlenih u velikoj firmi zvanoj Rammstein.
Od samih početaka streme ekstremu, to iskače iz svake pore njihovog stvaralaštva i voljeli li ih ili ne, zadnje za što ih se može optužiti je mediokritet. Što nakon ove turneje slijedi za Rammstein? To vjerojatno ne mogu odgovoriti trenutno niti oni sami. Možemo se samo nadati da će (u nekoj mirnijoj atmosferi) nastaviti raditi ovo što rade još dugo, dugo jer zaista imaju jedan od najboljih poslova na svijetu koji znači puno velikom broju ljudi. Možda su sve komplikacije posljednjih mjeseci dovele do svojevrsnog restarta unutar benda i neke nove kohezije i energije. Sudeći prema osmijesima na njihovim licima, ljubav je i dalje tu. Danke, Rammstein!
