photo: Buč Kesidi/arhiva, credit: Marko Ristic @zamrznutitonovi
Buč Kesidi oduševio Zagreb uz crveni neon i šljokice
25.09.2021. 16:54
Hajp koji je izazvala vijest o tome da bend Buč Kesidi svira pet Zagreba opravdan je već na prvoj koncertnoj večeri. U siječnju 2020. godine rasprodali su klub sax!, a već je tada vladao kaos među obožavateljima njihove muzike. Od gužve i vrućine znoj je kapao i sa zidova dok je publika vrištala svaku riječ njihovih pjesama iz petnih žila.
Bio je to pravi klupski doživljaj ''Euforije'' koja je sada poprimila neke sasvim nove, na našim prostorima ne tako često viđane, razmjere. Nakon što su rasprodali dva koncerta u samo jednom danu, LAA se pobrinuo da još čak tri dana dvorište ALU bude rezervirano za Buč Kesidi kako nitko željan njihove muzike ne bi ostao zakinut za ulaznicu. I, još bolje – pobrinuli su se da svaku večer kao predgrupa nastupaju sjajni mladi bendovi koji se na ovaj način mogu predstaviti još široj publici koja će tako ustvari uživati u dvama koncertima.
A ludilo je krenulo već sinoć. pocket palma imala je čast otvoriti prvu koncertnu večer i svojim synthevima i dreamy melodijama rasplesati publiku. S obzirom na to da su morali žuriti na svoj drugi koncert u Tvornicu, bilo je kratko, ali i zaista slatko. U nekih pola sata uspjeli su okupiti ljude oko stagea i donijeti nam dašak synthwavea uz ''More'', ''Sjećanja'' i ''Staklo'' te najaviti izlazak svojega drugog albuma kojemu se veselimo i uz koji jedva čekamo ponovno zajedno plesati. Imam osjećaj da su svi ti naši bendovi tijekom koncertne pauze strašno napredovali i uspjeli dobiti nekakav opasan boost koji ih sad čini još boljima, i zbog toga mi je jako drago.
Pauza između pocket palme i Buča poslužila je kao prostor u kojemu smo mogli otići po cugu i zauzeti kul mjesto za sljedeći koncert, a nije bilo loše ni čuti Arctic Monkeyse u pozadini. Zvjezdano noćno nebo iznad dvorišta Akademije likovnih umjetnosti uskoro su zamijenili crveni neon i šljokice. Dečki su se u zlatnim šljokičastim odijelima popeli na pozornicu, a u publici je zavladao delirij. Vriska, gromoglasni pljeskovi i brojna dovikivanja dokaz su općega oduševljenja publike i kulminacije sve te uzbuđenosti i iščekivanja. Svi su đuskali od prvoga beata, a glasovi su pucali već na prvoj pjesmi, naravno ''Euforiji'' koja je prikladno opisivala trenutno stanje večeri i početnu stanicu u njihovu konceptu izlaska, ili u ovom slučaju koncerta.
Luka i Zoran čine duo koji ima posebnu karizmu i scenski nastup koji nikada ne razočara. Pozornicom vladaju iznimno samouvjereno, ne boje se improvizirati i izlaziti iz očekivanih okvira, a uvijek se potrude učiniti nešto originalno i iznenaditi nas. S vremenom su i oni stekli to samopouzdanje koje im dopušta da se potpuno opuste i prepuste, ali i da daju maksimalno od sebe, jer njihov nastup nema zamjerki. Izvedbe su im iznimno energične, a odnos i kemija među njima dvojicom jednako je jaka kao i ona s publikom zbog čega je cjelokupan dojam još pozitivniji. Luka je svirao na koljenima i šutnuo stalak s mikrofonom koji je odletjeo s pozornice, a Zoran je svirao bubnjeve i u stajaćem položaju te čitavo vrijeme nabrijavao publiku uživajući u njezinoj suradnji.
Iznimno mi je drago što su sinoć, osim novih i svima dobro poznatih pjesama s drugoga albuma, izvodili i većinu pjesama sa svojega prvog albuma ''Posesivno-Ospulsivni Hospul'' i podsjetili nas da i taj album itekako zaslužuje biti i dalje aktualan i obožavan.
Na taj smo način osim klupske tematike zavirili i na malo tamniju i rokerskiju stranu Buč Kesidija, a uz pjesme ''Kafe Aparat'', ''Draga?'' i ''Nebitna (…Ne Mogu Da)'' napokon smo mogli čuti ''Uragan'' i ''Pola Pet'' za koje mi se čini da ih u skorije vrijeme nisu toliko često izvodili uživo. Kidaju! Osim što smo prvoga dana uhvatili pocket palmu i svjedočili brojnim razuzdanim situacijama kakve ćemo dugo pamtiti, Buč Kesidi su imali još jedno iznenađenje. S velikim su zadovoljstvom najavili da će izvesti jednu tuđu pjesmu, ali da će im se na pozornici pridružiti i originalni izvođač te pjesme. Nakon kratke napetosti i stajanja na iglama, na pozornicu je izletio z++ u srebrnom šljokičastom odijelu i pozdravio zagrebačku publiku. Onda smo se još jednom, zaprave, oprostili od ljeta, uz Buč Kesidi i z++-a realno - derući se - na ''Ljeto Već Je Gotovo''.
Preluda scena i preluda kombinacija zbog koje se nadamo da ćemo uskoro svjedočiti i nekoj novoj, zanimljivoj suradnji. Možda nema ljubavi u klubu, ali ljubavi na sceni ima, itekako. Da ne ispadne da smo svi samo divljali, uskoro je stigao određeni emocionalni smiraj uz ''Tiho'', nakon čega su nas uz disko kuglu i šarene reflektore koji su se vrtjeli na stropu odveli u romantičnu filmsku atmosferu srednjoškolskoga plesnjaka s predivnom ''Idemo do hodnika''.
Za kraj su ostavili ''Đuskanje ne pomaže'' i dušu na pozornici. Mislim da su već prvim koncertom u nizu afirmirali svoj status i pokazali da oni zaista jesu regionalne zvijezde te da je sav hajp i sva pažnja koju su napokon dobili potpuno zaslužena. Svašta se posebno događa na našoj regionalnoj sceni, pišemo povijest. Buč Kesidi dao nam je koncert o kojemu ćemo još dugo pričati jer đuskanje uvijek pomaže!
