Prvi službeni dan festivala tradicionalno je započeo Victorian piknikom u Clara Zetkin Parku. Tisuće posjetitelja okupile su se na travnjacima uz dekice, hranu i piće, dok su mnogi iskoristili priliku za fotografiranje i druženje. Moramo priznati da su outfiti ove godine bili među najboljima koje smo vidjeli na WGT-u. Pažljivo osmišljene kombinacije, elegantne haljine, korzeti, šeširi i brojni detalji pokazali su koliko truda posjetitelji ulažu u svoj izgled.
Kasnije tijekom dana zaputili smo se prema Agri gdje nas je dočekao odličan koncert benda Das Ich, koji je još jednom potvrdio zašto uživa kultni status među publikom. Nakon njih na pozornicu je izašao Solar Fake i bez problema napunio Agru do posljednjeg mjesta. Publika je pjevala najveće hitove od početka do kraja, a energija u dvorani bila je na vrhuncu.
Večer je dodatno podigla jedna od najvećih zvijezda osamdesetih – Kim Wilde. Legendarna pjevačica vratila nas je u neka prošla vremena nizom bezvremenskih hitova. Osim što i dalje izgleda fantastično, njezin glas ostao je iznimno postojan i uvjerljiv. Photo pit bio je prepun fotografa jer su svi željeli uhvatiti kadar takve glazbene ikone, pa je bilo gotovo nemoguće pronaći slobodno mjesto uz ogradu.
Nakon nekoliko sati provedenih na Agri uputili smo se prema Stadbad Leipzigu na koncert koji smo mjesecima iščekivali i koji je za nas osobno bio vrhunac prve večeri – Rotersand. Energija benda, provjereni hitovi i prepuna dvorana stvorili su atmosferu za pamćenje. Rasvjeta i brojni svjetlosni efekti bili su impresivni za publiku, ali su predstavljali pravi izazov za fotografiranje.
Poseban trenutak koncerta dogodio se kada je pjevač Rotersanda sišao s pozornice i ušao među publiku. Obožavatelji su ga dočekali s oduševljenjem, okružili ga i zajedno pjevali. Iako je koncert bio izvrstan, ostao je dojam da je Rotersand zaslužio nastup u većem prostoru jer je temperatura u dvorani bila gotovo nepodnošljiva.
Drugi dan festivala proveli smo gotovo u potpunosti na Agri. Program je otvorio Suicide Commando koji je ovom prilikom proslavio čak 40 godina postojanja benda. Fanovi su u prve redove donijeli helij balone u obliku broja 40, a bend je energičnim nastupom opravdao status jednog od najvažnijih imena electro-industrial scene.
Nakon njih slijedio je Front Line Assembly koji je, za razliku od nekoliko prethodnih nastupa koje smo gledali posljednjih godina, ovoga puta djelovao svježe i inspirirano. Odličan izbor pjesama podsjetio nas je zašto su godinama bili jedan od najutjecajnijih bendova žanra.
Večer smo zaključili uz Covenant koji je svojim najvećim hitovima rasplesao i već pomalo umornu publiku. Nakon cjelodnevnog koncertnog maratona vratili smo se na kratko odmoriti i pripremiti za ono što mnogi smatraju najboljim partyjem cijelog WGT-a – Obsession Bizarr.
Ove godine Obsession Bizarr dosegao je potpuno novu razinu. Organizatori su uklonili tribine koje su prethodnih godina stvarale gužvu i ograničavale prostor, pa je cijeli venue djelovao znatno prostranije i ugodnije. Posjetiteljima su bila dostupna tri glazbena floora s različitim stilovima glazbe, dok je vanjski prostor pružao priliku za predah i osvježenje uz piće. Posebno su nas oduševili brojni kreativni latex outfiti koji su pokazali koliko je maštovitost važan dio ove scene. Ipak, ostao je dojam da bi kontrola outfita na ulazu mogla biti nešto stroža kako bi se dodatno očuvao identitet događaja.
Treći dan festivala počeli smo osjećati prve znakove umora. Dio dana proveli smo u Pagan Villageu družeći se s prijateljima, istražujući štandove sa suvenirima i uživajući u, po našem mišljenju, najboljoj gastronomskoj ponudi na cijelom festivalu.
Kasnije smo se vratili na Agru gdje su nas čekali Clan of Xymox, She Past Away i London After Midnight. Svaki od bendova pružio je odličan nastup, no favorit dana bez ikakve sumnje bili su London After Midnight. Nakon svih ovih godina bend i dalje zvuči fantastično, a posebno nas je oduševio izbor pjesama koji je obuhvatio najveće klasike. Scenski nastup frontmana dodatno je pojačao dojam i još jednom pokazao zašto ovaj bend uživa gotovo kultni status među ljubiteljima dark scene.
Večer smo završili u Moritzbasteiju gdje smo, kao i mnogi drugi posjetitelji festivala, ostali do ranih jutarnjih sati.
Posljednji dan festivala započeo je puno ranije nego što bismo željeli. Umor i nedostatak sna već su uzimali danak, no nije bilo vremena za odmaranje jer je Panzer AG bio najavljen u ranijem terminu. Drago nam je što smo skupili snagu i stigli na koncert, posebno zato što je bend najavio gašenje projekta i prestanak zajedničkih nastupa.
Panzer AG slušam još od mladih dana pa je cijeli nastup imao posebnu emocionalnu težinu. Bilo je teško pomiriti se s činjenicom da gledamo jedno od posljednjih poglavlja benda koji je obilježio dio mog glazbenog odrastanja. Vrhunac koncerta bila je izvedba pjesme „Battlefield“, ujedno i prve pjesme koju sam ikada čula od njih.
Za sam kraj festivala pogledali smo još Aesthetic Perfection koji je premijerno izveo svoj novi singl „Sorrow“. Pjesma uživo zvuči još moćnije nego na studijskoj snimci, a publika ju je odlično prihvatila. Setlista se uglavnom sastojala od novijeg materijala, uz dva starija hita koja publika očito još uvijek nije spremna prepustiti zaboravu.
Posljednje sate ovogodišnjeg WGT-a proveli smo u Agra Caféu, prisjećajući se svega što smo doživjeli tijekom prethodna četiri dana. Na putu prema smještaju svratili smo još i na closing party u Moritzbastei, gdje je festival i službeno završio za većinu posjetitelja.
Sve u svemu, Wave Gotik Treffen 2026 ponovno je opravdao svoj status jednog od najposebnijih festivala na svijetu. Vrijeme nas je odlično služilo, iako je temperatura povremeno bila previsoka za naš ukus, a program je još jednom ponudio ponešto za svakoga. Četiri dana prošla su nevjerojatno brzo, ali uspomene koje nosimo kući trajat će puno duže.
Vidimo se i iduće godine – ponovno u crnom!
U nastavku i galerija.
