Prostor tvornice sasvim se solidno napunio počevši od početne točke garderobe do šanka oko kojeg se vječno okupi grupa ljudi koja je očito došla podržati svoje poznanike s pozornice. To se blebetanje pred šankom na kraju uvijek produži i tijekom koncerta, što je, i ne samo ovog koncerta, bilo naporno i otežavajuće ignorirati dok slušate bend koji predstavlja svoj prvijenac. Mali pogon Tvornice očito je slaba točka po tom pitanju. TJMM otvara koncert tridesetminutnim kašnjenjem pjesmom „Pusti novce i bježi“ u blagoj prisutnosti treme članova, no glavna je pjevačica to uspješno izbjegla već na samom početku veselim gestama i slobodnim pristupom publici. Iako je u početku to sve izgledalo jednim dijelom ukočeno, bend se nakon nekoliko pjesama oslobodio i taj se prijelaz automatski dao uočiti među publikom. Valja napomenuti kako je EP „Pusti me u valove“ sastavljen u sjetnijoj atmosferi pomno napisanih tekstova. Iako ne dopirem do informacije tko piše riječi njihovih pjesama, u ovom slučaju dijelim same pohvale cjelokupnom bendu. Na trenutke je bilo i teško nositi se jačinom određenih riječi pjesama koje zvuče krasno u koegzistenciji Sandrinih gitarskih solaža i Martininog nježnog glasa. Scenski je također sve disalo i obraćalo se u sentimentalnom i sjetnom tonu, počevši od projekcija koje su se odvijale iza leđa članova benda. Te su projekcije također koegzistirale s ostalim elementima, posebice iz razloga što su prikazivani udari valova i zanimljivi kadrovi mora i stijena koji su u slow motionu vrsno opisivali i predstavljali pozadinsku kulisu pjesama.
Tijekom izvedbe pjesme „Jako sam mala“ atmosfera se diže, a Martina ističe kako je ona jedina pozitivnija i veselija pjesma s EP-a. Također, ističe kako i sam bend naginje tužnijoj atmosferi, no ja bih uz to nadodala kako TJMM pažljivo i poetski bira riječi, a također zna stvoriti dobru scensku atmosferu u međusobnoj koegzistenciji. Nastup završava pjesmom „Sjećaš se one oluje?“ koja završno predstavlja odstupanje benda u moru ostalih indie elektro/pop sastava. Poetska interpretacija subjektivnog događaja uz metafore u kombinaciji s klavijaturom, a potom uz bubnjeve i bas, dokazali su da TJMM ne vlada samo instrumentalnim područjem, već ističe dobro poznavanje lirike i njenu žestinu.
Iako ovaj bend nosi jednu melankoličnu bit, sam je nastup predstavljen u suprotnom tonu. Budući da je uglavnom podržan od strane prijatelja i poznanika, sastav se u međuvremenu opustio i slobodno komunicirao s publikom kroz simpatične geste i izjave. Svakako zanimljiv novitet na sceni!